Autor: CroExpress/HRT
Bivši hrvatski ministar branitelja Predrag Fred Matić u razgovoru za HRT prisjetio se svojih logoraških dana u Stajićevu, Nišu i Srijemskoj Mitrovici. Kao i sva slična i njegovo je svjedočanstvo vrlo potresno.
Logora se, kaže, sjeti u svakodnevnim situacijama, primjerice u banci ili pošti, kada se nađe ispred šaltera. Podsjeti ga to na ispitivanja u logorima, izaziva nelagodu. Ne sjeća se što je u logoru sanjao.
– Teško je reći što je čovjek tamo sanjao. Ono čega se ja najviše sjećam, ta prva noć nakon svega onog maltretiranja, nakon tri mjeseca rata, nakon provedenih više od 24 sata u autobusima, premlaćivanja, ubojstava koja sam vidio, sveg onog zla, hladnoće koja je bila nevjerojatna… Kad su nas duboko u noć, već su možda bili i rani jutarnji sati, konačno pustili na miru, sjećam se da sam utonuo u san sa željom da se nikad više ne probudim... Volim reći da sam dobio batina za deset normalnih života. Međutim, kad sam vidio neke svoje prijatelje kojima su polomljena rebra, vilice, izbijeni zubi, koji su dolazili u velikim modricama, vraćali se u te naše štale ili ćelije u kojima smo bili, pomalo mi je i neugodno pričati o tome da sam dobio batina. Ali dobio sam, za deset normalnih života.
Prošao je Stajićevo, Niš, Srijemsku Mitrovicu. Gdje je bilo najgore?
– Svaki od tih logora imao je dobre i loše strane. Stajićevo je bila štala za životinje, uvjeti su bili najgori. Niš i Mitrovica su ustvari zatvori, ali prema nama se ponašalo kao prema logorašima, znači nema elemenata zatvora. Tako da je teško reći, u Nišu je najgore recimo bilo što se tiče tih stražara, čuvara, koji su nas životinjski maltretirali. To su djeca, klinci od 18 godina koji su svakog dana bili sve gori. Dakle, kad misliš da ne može biti gore, on je ujutro još gori, pa je sutradan još gori.
Njegovo svjedočanstvo, o kojem će Matija Vukšić snimiti i film, u video prilogu pogledajte OVDJE.
Datum objave: 25.01.2019.
