Autor: Branko Barbić

U poplavi svakakvih reakcija na dolazak Aleksandra Vučića u Hrvatsku, uočio sam na portalu Direktno razgovor s Markom Radošem, stopostotnim ratnim vojnim invalidom Domovinskog rata koji se obrani Hrvatske priključio dok je bio student Fakulteta strojarstva i brodogradnje.

Marko Radoš je bio jedan od branitelja, koji je od početka prosvjeda protiv bivše vlade, svakodnevno bio u Savskoj 66, ispred Ministarstva branitelja.
Bilo je za očekivati da će Radoš biti jedan od najžešćih prosvjednika protiv dolaska srbijanskog predsjednika u Hrvatsku. Međutim, novinar portala Direktno uočio je da on ne vrijeđa i ne huška, nego mirno, racionalno iznosi svoje razloge prosvjeda protiv dolaska srbijanskog predsjednika.

Ono što mi se čini posebno vrijednim istaknuti jest njegovo mišljenje da nije bio pravi trenutak pozvati srbijanskog predsjednika u Hrvatsku.

‘Razgovarati se mora u svrhu rješavanja svih problema koji su ostali nakon Domovinskog rata’, rekao je Radoš. On podupire rješavanje problema nestalih osoba i drugih pitanja ali ga smeta loš ‘tajming’ poziva Vučiću koji je došao nakon izložbe o Jasenovcu i svih provokacija sa srbijanske strane, te da smatra kako hrvatska strana nije u svemu ovome dovoljno čvrsta i konkretna.

Kontroverznu izložbu o Jasenovcu u UN-u predstavio je Ivica Dačić, srbijanski ministar vanjskih poslova za kojeg su neki Hrvati gajili određene simpatije dok je bio ‘prvi pendrek Srbije’ jer se pročulo da je podrijetlom Hrvat s Kosova.

Od te se izložbe ogradio se i UN izjavom da je sadržaj isključivo u nadležnosti organizatora i da njezino održavanje u prostorijama UN-a ne znači da je UN prihvaća. Iako je Ivica Dačić tvrdio da ta izložba nije uperena ni protiv koga nego protiv zločinaca, Hrvatsko ministarstvo vanjskih poslova reagiralo je na krivotvorene činjenice te je u priopćenju istaklo da ‘organiziranje ovakvih izložbi na ovakav način ne doprinosi pomirbi, izgradnji, povjerenju i razvijanju dobrosusjedske suradnje u jugoistočnoj Europi.’

Izložba o Jasenovcu

Kako je izložbu otvorio srbijanski ministar vanjskih poslova, hrvatska javnost je za netočne činjenice odgovornost pripisala isključivo srbijanskoj vladi. Stvarno je kontroverzna izložba povodom obilježavanja Međunarodnog dana holokausta projekt prof. Gideona Greifa koji je tu izložbu postavio i naveden je kao direktor izložbe. Greif je poznat po svom žestokom protivljenju kanonizaciji Alojzija Stepinca a poznat je i po tome što je prošle godine izjavio da je Jasenovac bio monstruoznije i demonskije mjesto nego Auschwitz i drugi nacistički logori. Za 2018. godinu Greif najavljuje objavljivanje knjige ‘Jasenovac – Auschwitz Balkana’.

Vjerojatno stoga što Greif nastupa kao povjesničar, a ne kao dužnosnik izraelske vlade (u Hrvatskoj su poznati Izraelci koji ne prihvaćaju Greifove tvrdnje), hrvatsko Ministarstvo vanjskih i europskih poslova nije tu izložbu smatralo srbijansko-izraelskom pa nije bilo hrvatskog prosvjeda Izraelu protiv navedene izložbe.

Ne niječući zločin koji se dogodio u logoru Jasenovac, s hrvatske strane je uslijedila polemika u svezi sa falsificiranjem povijesnih činjenica. Iznijete su naprotiv i povijesne činjenice koje bi trebalo potaknuti srbijanske povjesničare da postave izložbu o rješavanju židovskog pitanja u Srbiji.

Osim Ivice Dačića, stvaranju napetosti između Hrvatske i Srbije znatno je doprinio i srbijanski ministar Aleksandar Vulin svojim izjavama koje su se dojmile kao svojevrsna priprema dolaska Vučića u Hrvatsku.

S hrvatske strane iz Vlade nije se htjelo pojačavati napetosti u odnosima Hrvatske i Srbije. Vlada je na svom dnevnom redu imala druge prioritete (rješavanje graničnog pitanja sa Slovenijom, Agrokor, iseljavanje mladih, demografsko pitanje).

Uloga medija u stvaranju loše atmosfere

Velike ‘zasluge’ za stvaranje loše atmosfere za posjet srbijanskog predsjednika Hrvatskoj, pripadaju i medijima. Zahtjev da se srbijanski predsjednik ispriča posebno su pojačali neki portali, a drugi zahtjev koji su neki mediji uspjeli nametnuti jest uvrštavanje pitanja ratne odštete na dnevni red sastanka premijera hrvatske vlade i srbijanskog predsjednika. I predsjednici države, i predsjedniku vlade sigurno je bilo posve jasno da za postavljanje tog pitanja potrebna prethodna temeljita priprema stručnih i odgovornih ljudi. Svaka improvizacija i površnost mogla bi rezultirati teškim i nesagledivo štetnim posljedicama za hrvatske nacionalne probitke. S tim je Hrvatska već imala negativno, vrlo štetno pitanje kad je godinama odgađano osnivanje agencije za promet određenim nekretninama.

Kako se već bivši predsjednik Srbije ispričao u ime Srbije, od Vučića se moglo očekivati da sebe ispriča i to ne hrvatskom narodu nego pripadnicima srpskog naroda kojima je on svojom retorikom ‘pomogao’ preseljavanje iz Hrvatske u Srbiju i BiH. Neki u Hrvatskoj drže da je predsjednik Tuđman trebao nakon ‘Oluje’, podijeliti odličja liderima srpskog naroda u Hrvatskoj koji su u ime ‘Velike Srbije’ odbili prihvatiti Z4.

Uzvici Hrvata prosvjednika ‘Izdaja, Izdaja’, trebali su zapravo dobaciti Vučiću Srbi koji su iselili iz Hrvatske,Srbi koji su ostali u Hrvatskoj i Srbi koji se vraćaju u Hrvatsku.

Kad se sve sabere može se reći da se slažem sa Markom Radošem da ovo nije bio pravi trenutak za poziv Vučiću da dođe na razgovore u Hrvatsku. Ali, teško je reći kada bi, ako ikada, bio pravi trenutak. Tko zna kad će i koliko će Hrvatska uspjeti uvesti odgovornost za plaćene anonimne komentatore, širitelje lažnih vijesti kaosa i anarhije. Dok je ovako kako jest, uvijek netko može stvoriti nove napetosti u odnosima dviju zemalja.

Ipak, sve u svemu, posjet srbijanskog predsjednika Hrvatskoj donio je višestruku korist. Hrvatska država pokazala se uređenom državom u kojoj se ipak znade tko je za što nadležan. Srbijanski predsjednik je priznao da se u Hrvatskoj osjećao sigurnim. Razbio je iluzije da će Hrvatska uskoro ili ikada jednako gledati na logor u Jasenovcu, na ‘Oluju’, na kardinala Stepinca i drugo u čemu obje zemlje imaju suprotna stajališta. Hrvatski puk je to već shvatio. Na Stepinčevo, veliko mnoštvo vjernika nije moglo stati u zagrebačku katedralu.

Oni koji su se nadali da će na malom prostoru, na Trgu Sv. Marka doći do velikog i opasnog nereda, ostali su razočarani. Hrvatska policija je dobro procijenila dane okolnosti i izvrsno obavila svoj posao. Otvoreni razgovori o više pitanja, bit će nastavljeni. Poslovni ljudi iz Hrvatske i Srbije već rade i surađuju u korist Hrvatske i Srbije.

Predsjednica Hrvatske je javnosti jasno definirala pravilo odgovornosti državnika ne samo ove vlade i ne same kao predsjednice države nego i budućih vlada bile one desne ili lijeve.

Pravilo na koje je podsjetila predsjednica Hrvatske, mutatis mutandis, i za druge dužnosnike: ‘Mi ne smijemo dopustiti da nam pojedinci s rubova političkog spektra ili s rubova bilo kakvog razmišljanja definiraju politiku. Politiku, međudržavne odnose, moramo definirati mi državnici i, naravno, ogromna većina naših građana, koja podržava posjet predsjednika Vučića Hrvatskoj, zato što moramo razgovarati o pitanjima koja narušavaju naše odnose.’

Neki portali i neki pojedinci kao da je nisu razumjeli pa su objavili da je tobože predsjednica udarila po desnici, po braniteljima, po nekim zastupnicima Hrvatskog sabora. U svakoj demokratskoj državi odgovornost nose izabrani državnici i stranke koje prijeđu izborni prag bilo same, bilo u koalicijama s drugim strankama. Oni koji ostaju na rubovima normalne krivulje, na desnoj i lijevoj strani, imaju pravo djelovanja svim zakonom dopuštenim sredstvima. Biti na rubovima političkog spektra ne znači biti marginalac.

Demokracija u pravom smislu – vladavina svih nad svima, nije moguća. U Hrvatskoj ima 166 registriranih, aktivnih stranaka. Njih 18 su parlamentarne. Svaki stoti Hrvat, član je neke udruge, kojih je danas 811. Kamo bi Hrvatska došla kad bi i stranke i udruge s rubova političkog spektra uvjetovale donošenje teških državnih odluka.

Datum objave: 15.02.2018.