Autor: Gojko Borić
Tko je očekivao da će nastupni govor novog američkog predsjednika Donalda Trumpa biti pomirujući, bitno različit od njegovih predizbornih nastupa, ljuto se prevario. Ukratko rečeno, Trump je ponovio svoja predizborna obećanja kakva je potvrdio u intervjuu njemačkom ‘Bildu’ i engleskom ‘Timesu’. U ovom s nestrpljenjem očekivanome govoru upale su u oči neke posebnosti koje nisu bile tipične za proklamacije dosadašnjih predsjednika. Po njemu, citiramo: ‘Današnja ceremonija nije prijelaz jedne vlasti na drugu ili jedne stranke na drugu nego mi uzimamo vlast u Washingtonu i vraćamo je narodu’, što zvuči isto toliko revolucionarno kao boljševičko osvajanje vlasti u Rusiji ili komunističko u Jugoslaviji poslije Prvog i Drugog svjetskoga rata. Trump je napao ‘malu skupinu političara u Washingtonu’ koja je uzurpirala vlast dok su ‘iseljavala radna mjesta i zatvarane tvornice.’ Izgleda vrlo ljevičarski! Po njemu nije važno koja stranka upravlja vladom nego da narod rukovodi vladom.
Narodna demokracija ili?
Novi predsjednik obećava gospodarski preporod Amerike na svim područjima, od školstva do borbe protiv droga. Raj na zemlji? Trump je protiv stranih industrija u svojoj zemlji i protiv američkih investicija u inozemstvu što nije ništa drugo nego uspostavljanje novog izolacionizma. Ali je li to moguće bez većih troškova za svakog pojedinog Amerikanca? Treba sumnjati u to. Parola ‘Najprije Amerika’ glasi pozitivno, ali jedna velesila kao SAD ne može opstojati bez preuzimanja obveza u cijelom svijetu, jer je ona važan dio njega i kao takva odgovorna za svjetski mir i blagostanje, od čega i sama profitira. To Trump kao da nije shvatio. Dobro je što je najavio borbu protiv islamizma, ali nju nije moguće voditi bez bliske suradnje s ostalim demokratskim državama, no o tome nije izustio ni riječi. Ovaj govor bio je mješavina nacionalizma i populizma, što bi, ako bi ga kao uzorak doslovno preuzele ostale nacije, dovelo do razbijanja minimalnoga jedinstva Zapada i rastakanja svjetske zajednice u antagonističke nacionalne države i /ili saveze država, jednostavno rečeno povratak u 19. i prvu polovinu 20. stoljeća.
Zlonamjerno širenje glasina da će Trump ‘darovati’ Putinu tzv. zapadni Balkan
U hrvatskom okolišu bruje glasine kako će Trump prepustiti Rusima tzv. zapadni Balkan. To Amerikanci nisu učinili ni za vrijeme Hladnoga rata kad su naveliko pomogli Titovoj Jugoslaviji da se oslobodi ‘bratskog zagrljaja’ Staljinova Svjetskoga Saveza. Ako bi se to ostvarilo, bila bi to ‘druga Jalta’ kojom su sile pobjednice u Drugom svjetskom ratu podijelile utjecajne zone u Europi, no Sovjeti su prisvojili samo one države u koje su došli u svojim tenkovima. Danas sovjetsku vanjsku politiku djelomično nastavlja Putinova Rusija. Hrvatski mediji govore o ovom navodnom dealu između Trumpa i Putina pozivajući se na njemačkog politologa Sieba Janssena (Deutsche Welle, 19. 01.) koji tvrdi kako će se Trumpova Amerika povući sa ‘zapadnoga Balkana’, prepustivši ga Europskoj Uniji koja nije jedinstvena u tome kako treba rješavati tamošnje probleme, prije svega srbijansko-kosovski sukob, a to je ipak nešto drugo nego ‘putinizacija’ toga važnog dijela Europe.
To bi značilo da bi se Amerikanci povukli sa svoga vojnog uporišta na Kosovu koje nije uspostavljeno iz ‘ljubavi’ prema Prištini nego da s njega kontroliraju i po mogućnosti interveniraju na Bliskom istoku. To izgleda nezamislivo jer bi time bila ugrožena sigurnost Izraela kojemu je Trump obećao najveću moguću pomoć, i simboličnu gestu s velikom političkom težinom, prebacivanje američkoga veleposlanstva iz Tel Aviva u Jeruzalem, što je naveliko razljutilo neke islamske zemlje sprijateljene s Rusijom. No, važno je znati tko je dr. Siebo Janssen. U navedenom interviewu on govori kako ‘na Balkanu još uvijek imamo manje ili više izražene stare nacionalističke režime koje su nakon raspada Jugoslavije tamo u osnovi imali glavnu riječ…’
Očito je S. Jansssen prespavao posljednje desetljeće i nije uočio neke važne odmake od prvih postjugoslavenskih razvoja do danas. On je bio jedan od najžešćih zagovornika zamisli da Hrvatska mora pričekati Srbiju i ostale njezine susjede kako bi zajednički ušli u Europsku uniju. Dr. Janssen je izraziti jugonostalgičar i prosrpski orijentiran, misli da će se dogoditi ono što priželjkuje on i njegovi srbijanski šaptači. Postoji jednostavno pitanje: ako bi Trump žrtvovao u korist Rusa Ukrajinu, Gruziju, Srbiju, Makedoniju, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu, pa i Hrvatsku, (kako bi na to reagirali NATO i EU?) što bi od Moskve dobio za uzvrat? Trump je ipak gospodarstvenik pa zna da ništa nije ‘džabe’, da sve treba platiti, pa bi sigurno Moskva to morala učiniti, ali nitko ne kaže kako bi izgledao taj ruski račun u korist Amerikanaca jer ga jednostavno nema.
Trumpa je izabrao američki narod i to se mora poštivati
Trump je govorio, kako se hrvatski kaže, ofrlje, kao i uvijek. Može se pretpostaviti da će neke stvari izglačati pod pritiskom zbilje i uz savjete svojih ministara i stručnjaka, ali prema psihološkoj analizi niza promatrača to će teško ići, jer, kako mnogi tvrde, on je narcisoidno samoljubiv, poznaje samo pobjede i ne priznaje poraze, isključivo cijeni posvemašnju lojalnost svojih suradnika, ne trpi i najopravdanije primjedbe sa strane, osvetoljubiv je do krajnjih granica, nije spreman na samorefleksije, činjenice ga ne zanimaju ukoliko nisu u njegovu korist, nekontrolirano je impulzivan, mrzi političku korektnost, obožava političare slične sebi (ruskog samodržca Vladmira Putina, primjerice), korespondira s ostalim svijetom u crno-bijelim kategorijama bez nijansi itd. Sve rečene osebine ne moraju biti u svim situacijama negativne, dapače, jer da su takve Trump ne bi postigao onako velike rezultate kao gospodarstvenik kakve je postigao (premda ih preuveličavaju oni koji mu podilaze), ali ipak moramo ustvrditi da netko tko se nikad nije bavio politkom, bez obzira na uspjehe u drugim područjima života, ipak nije podesan za tako važnu dužnost kao što je predsjednička u američkoj izvršnoj vlasti, u vrhovnoj vlasti jedne velesile s atomskim oružjem i zadatkom da čuva svjetski mir. Voditi jednu velesilu nije isto što i niz kompanija pa makar bile glomazne i uspješne. Ali američki ga je narod izabrao i to se mora poštivati.
Trumpove najave nove američke politike sve su iznenadile, posebice Njemačku
U razgovoru s ‘Bildom’ i ‘Timesom’ Trump je rekao da je NATO ‘obsolete’, to jest zastario jer ništa ne poduzima protiv terorizma; Europska unija se približava svojemu nestanku jer će nakon Velike Britanije iz nje izaći i još neke zemlje; najprije je hvalio njemačku kancelarku Angelu Merkel da je ‘izvrsna voditeljica’ da bi njezinu politiku prihvaćanja bjegunaca nazvao ‘katastrofalnom pogrješkom’; zaprijetio je njemačkim koncernima, (primjerice BMW-u i Volkswagenu) i nekim drugim automobilskim tvornicama koje su sagradile pogone u Meksiku da će izvoz njihovih proizvoda u SAD opteretiti velikim carinama itd. Neke je izjave pojasnio, primjerice da je EU osnovan kao njemački projekt kako bi se naškodilo Americi, neke su zamjerke opravdane, primjerice Merkličino neodgovorno prihvaćanje svih izbjeglica bez obzira tko su i što žele, kao i neravnomjerno financijsko sudjelovanje država članica NATO-a, ali to se treba rješavati u zajedničkim pregovorima a ne na medijskoj tržnici. Slušajući neke povijesno neispravne riječi kao one o EU, kao da slušamo lijeve i desne antieuropske ekstremiste, kao da je tu tvrdnju posudio iz arsenala kremaljskih propagandista. Euroatlantska suradnja (EU, SAD, Kanada) dosad je bila srčika onoga što nazivamo demokratskim Zapadom, čak slobodnim svijetom uopće.
Ako to stavimo u pitanje, može li SAD sam predvoditi bilo koga? Jer Rusija ne odustaje od stvaranja svoga tzv. euroazijskog saveza država, Kina koju je Trump uvrijedio polusatnim razgovorom s predsjednicom Tajvana, Tsaj Ing-wen, ne može se odreći svojih izvoznih ambicija, Indija ne želi ostati zemlja u razvoju, latinskoameričke države s demokratskim uređenjem traže savezništvo s Amerikom ali na ravnopravnoj osnovi. Veliko je pitanje može li SAD sam gospodarski i politički izdržati nasuprot tim sve važnijim zemljama i savezima država? Trumpove riječi Make America great again, učiniti Ameriku ponovno velikom i America first, Amerika prije svega, koliko god u prvi mah zvučale opravdano, mogle bi zemlju odvesti u izolacionizam i time u 19. stoljeće, koje je ona s pravom napustila dva puta u 20. stoljeću kad se priključila svojim europskim saveznicima i nakon vojne pobjede sudjelovala u oblikovanju demokratskoga poretka u Europi i svijetu.
Hrvatska i nova američka administracija predsjednika Trumpa
Hrvatska ne može ostati ravnodušna prema onome što je rekao američki predsjednik Trump. Njegov izbor i još više naknadne izjave naveliko su obradovali ruskog predsjednika Putina. Pitanje da li Kremlj Trumpa ‘drži u šaci’ radi nekakvih seksualnih iživljavanja u Moskvi, možda i nije toliko važno koliko njegovo negativno mišljenje o NATO-u. Ne samo mali baltički narodi, nego i Poljaci, dobivaju drhtavicu pri pomisli da Amerika digne ruke od NATO-a. Nedavno je nekoliko američkih postrojba, više manje simbolične snage, došlo u Poljsku gdje su dočekani kao spasitelji. Ukrajina je teritorijalno okrnjena i stalno izložena hibridnom ratu Putinove Rusije. I Hrvatska se glede nesigurnosti u svome neposrednom susjedstvu mora oslanjati na NATO. Moskva ima svoje vjerne saveznike u Srbiji i Republici Srpskoj, samo nekoliko desetaka kilometara udaljenosti od Zagreba. Hrvatska svakako treba podržavati korektne političke i obostrano korisne gospodarske odnose s Rusijom, ali Zagreb mora stalno upozoravati Moskvu da neće trpjeti srbijanske provokacije kao, primjerice, riječi premijera Aleksandra Vučića kako će Srbija ‘svim sredstvima spriječiti’ novi ‘Bljesak’ i ‘Oluju’ kao da su se te redarstveno-vojne akcije dogodile na njezinu teritoriju, a ne u srcu Hrvatske!
Slično govore i neki njegovi izaslanici usred Zagreba zlorabeći hrvatsko gostoprimstvo. Hrvatska treba pitati Rusiju: čemu služe zajednički rusko-srbijanski vojni manevri? Sve rečeno imalo bi mnogo manju težinu da Hrvatska nije u NATO-u i saveznica SAD-a. Za Hrvatsku je Amerika i dalje važna i poželjna zemlja bez obzira tko je njezin predsjednik, no s nekima se može bolje, s nekima lošije surađivati. Nije u interesu SAD-a da Hrvatska bude izložena pritiscima s istoka. Pretpostavljamo da je to poznato Trumpovoj administraciji. Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović o tome je nedavno obavijestila buduće drmatore u Washingtonu što je izazvalo bijes jugonostalgičnih krugova u našoj Republici. Kao i ostale države članice Europske Unije i NATO-a, i Hrvatska mora pričekati barem sto dana službovanja administracije američkoga predsjednika Trumpa da bi je mogla ocijeniti koliko je važna za zapadne obrambene i gospodarske zajednice pa time i Republiku Hrvatsku kao njihovu sastavnicu. U ovom slučaju Hrvatska mora ostati čvrsto uz onaj dio Europe koji vjeruje u svoju budućnost ako se Amerika i ponešto udalji od nje, svakako na svoju štetu.
Datum objave: 24.01.2017.
