POGLED IZ ISELJENIŠTVA Vrijeme je za promjene; broj saborskih zastupnika treba srezati napola i birati ih po ovom modelu

Autor: Gojko Borić
Odluka predsjednika Vlade Andreja Plenkovića da odstrani ministre pripadnike Mosta jer su se protivili ostanku ministra Zdravka Marića u Vladi, bila je potpuno u skladu s pravilima funkcioniranja dosadašnje koalicije. Ne može jedan koalicijski partner diktirati drugom partneru tko će biti ili neće biti njegov ministar u Vladi. Time je okončana ova neprirodna koalicija i sada, kako izgleda, počinje Plenkovićevo traženje novih partnera koje će biti skopčano s vjerojatno nečasnim uvjetovanjima velikih zastupničkih ‘individualista’ i manjinaca u Hrvatskom saboru, što će biti na štetu demokratske kulture. Stoga bi najbolje rješenje bilo raspisivanje novih izbora, ali s drukčijim izbornim zakonom jer bi izbori prema sadašnjem zakonu mogli rezultirati, vjerojatno s nekim manjim razlikama, samo s onim što u Saboru već imamo, sa zastupnicima iza kojih stoje veoma različite brojke birača, a to je protivno Ustavu prema kojemu bi svi hrvatski glasači morali biti ravnopravni pri biranju svojih parlamentarnih predstavnika.

Izabirati samo 84 zastupnika i ukinuti izborne jedinice za dijasporu

Raspisivanje izbora sad pred turističku sezonu izgleda nam kontraproduktivnim. Osim toga biračko tijelo nije baš raspoloženo u kratkom vremenskom razmaku od prošlih izbora ponovno ići na birališta. Moj prijedlog glasi da se pokuša pronaći dovoljno ruku u sadašnjem Saboru za izglasavanje novog izbornog zakona prema kojemu bi se izbori održali tek najesen, najranije koncem rujna ili najkasnije u prvoj polovini listopada. Novi izborni zakon bi unio više demokratičnosti u način biranja narodnih zastupnika u Hrvatskom saboru, onako kako smo više puta predlagali, a to bi značilo uvođenje njemačkog ili austrijskog modela prema kojemu se 50 posto zastupnika bira neposredno u izbornim okruzima, njih bi bilo 42 (svaki izborni okrug imao bi oko sto tisuća stanovnika), a 50 posto preko stranačkih lista (na kojima mogu biti kandidati samo jedne stranke). 
Osim toga, ukinule bi se izborne jedinice za dijasporu i nacionalne manjine. Svaki bi birač s boravkom u Hrvatskoj imao dva glasa, jednim bi glasovao za svoga narodnog zastupnika u svojoj izbornoj jedinici, drugim bi stavio križić na stranačkoj listi ‘svoje’ stranke. Hrvatski građani s privremenim ili stalnim boravkom u inozemstvu imali bi pravo na dopisno glasovanje i samo jedan glas, onaj za stranačke liste, jer njihova izborna jedinica ne bi postojala, a to bi bilo i pravedno prema domovinskim Hrvatima jer oni snose veću odgovornost za funkcioniranje države nego Hrvati u dijaspori. Ukupno bi Sabor time imao 84 narodna zastupnika, dakle oko pola manje nego što ih ima danas, što bi bila velika ušteda u novcu (a za što bi trebalo promijeniti i Ustav, koji predviđa najmanje 100 zastupnika).
Stvaranje ‘prešutne koalicije’

Vrijeme od početka svibnja do novih izbora u rujnu ili listopadu moglo bi se prebroditi ako bi ‘prešutna koalicija’, odnosno većina u Saboru bila voljna da prihvati ovaj prijedlog, složivši se oko formiranja tehničke vlade u trajanju od oko pet mjeseci. To bi bila Vlada stručnjaka kojoj na čelu bi mogli biti predsjednici dviju najvećih stranaka, Hrvatske demokratske zajednice i Socijaldemokratske partije, prvi kao predsjednik vlade, drugi kao njegov zamjenik, dok bi ostali ministri trebali biti stručnjaci. Budući da bi ova, kako smo je nazvali, ‘prešutna koalicija’ imala dovoljno ruku za promjenu Ustava, ona bi trebala izglasati brisanje Preambule u sadašnjem Ustavu Republike Hrvatske u kojemu je riječ o navodnom kontinuitetu hrvatske državnosti od stvaranja hrvatskih kneževina u 16. stoljeću do ustava Narodne, odnosno Socijalističke Republike Hrvatske, gdje se spominju NDH i Zavnoh, kao izvorište silnih prepirki između ‘ustaša’ i ‘partizana’, koje mogu biti samo predmet historiografskih rasprava, a ne svađa u političkoj svakodnevici kakve doživljavamo odavno u Hrvatskoj.
Nova većina u Hrvatskom saboru obavljala bi najnužnije zakonodavne poslove, tehnička Vlada stručnjaka pretvarala bi ih u konkretnu politiku, nešto što su već iskušali Talijani, Portugalci i Grci u okviru Europske unije, pokazavši da je to moguće bez većih političkih potresa. Nakon izbora u rujnu ili listopadu s novim izbornim zakonom došli bi na vlast oni koje bi potvrdilo biračko tijelo, onako kako je to uobičajeno u demokratskim zemljama. 
Drukčije rečeno, Vlada stručnjaka bila bi samo privremeno, kratkotrajno rješenje, a osim toga stvorila bi bolji Izborni zakon i uklonila iz Ustava suvišno izvorište pseudopolitičkih prepirki, (NDH – Zavnoh). Mislim da je vrijedno o ovome brzo razmišljati i radi toga što svaka kriza, pa i ova sadašnja, ima jednu pozitivnu stranu, naime mogućnost novog početka u ovim politički vrlo nesigurnim vremenima u Hrvatskoj, Europi i svijetu.

Datum objave: 02.05.2017.