POGLED IZ ISELJENIŠTVA Srpska pravoslavna crkva podupirala je genocid nad muslimanima

Autor: Gojko Borić

Premda bi trebalo biti odavno poznato da je Srpska pravoslavna crkva od samog početka svoga postojanja bila čvrsto povezana sa svim državama u kojima je bila većinska, njezino podupiranje i opravdavanje zločina nekih režima tih država nije bilo dovoljno uočljivo u svjetskoj javnosti.

Ta njezina povezanost sa srpskim nacionalistima u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Crnoj Gori posebno se očitovala u posljednjem tzv. jugoslavenskom ratu. Samo dva mjeseca poslije genocida u Srebrenici, njemačko Društvo za ugrožene narode (Gesellschaft für bedrohteVölker) objavilo je dokumentaciju Felicitas Roder i Tillmana Zülcha pod naslovom ‘Za jedinstvo svih srpskih zemalja – Srpska pravoslavna crkva podupire genocid nad bosanskim muslimanima’, rujan 1995. iz koje je vrijedno citirati važnije ulomke. I to ne samo radi zadane teme nego i kao izraz čuđenja zašto to nije poznato u Vatikanu; to tako izgleda nakon što je papa Franjo dopustio da ta Crkva suodlučuje o tome je li naš veliki mučenik i blaženik Alojzije Stepinac dostojan postati svecem.

Ova dokumentacija sadrži poglavlja: Židovski glasovi o genocidu u Bosni, Predgovor, Uloga Srpske pravoslavne Crkve, Povijesni preduvjeti, SPC zahtijeva progon kosovskih Albanaca, Zapadne crkve okreću glave i Izvori.

Židovski glasovi o genocidu u Bosni: ‘Događaji u Bosni koje nam dnevno poreduju mediji, sa svim njihovim zločinima protiv čovječnosti, ‘etničkim čišćenjima’, klanjem civila bez obzira na njihovu starost, silovanjima muslimanskih žena, nisu holokaust, ali ponavljaju neke njegove strašne pojedinosti,’ Simon Wiesenthal.

Predsjednik Središnjeg odbora Židova u Njemačkoj Ignatz Bubis rekao je da je ‘…protjerivanje i proganjanje bosanskih muslimana svakako usporedivo s progonima Židova u nacističkoj Njemačkoj do god. 1939.’

Jerusalem Post (20. srpnja 1995.) piše:’Bosna je tužan gost na grobu političkoga morala u Europi. To je rezultat mita u kojemu živi Europa od 1945., mita da mora štiti svoje slabe od onih jačih. No Europa je samo naučila nove riječi za svoje stare navike. Danas se tamo naziva ‘etničkim čišćenjem’ ono što je protjerivanje i pljačkanje, ‘nacionalni interesi’ stoje za ‘nemamo nikakva interesa glede toga’, a izraz ‘ostvarive opcije’ znače samo to da ništa ne će biti učinjeno.’

Američki židovski kongres (AJC) apeleriao je 14. srpnja 1995. na američkog predsjednika Clintona da odmah ukine embargo na oružje za Bosnu: ‘Slučaj tzv. zaštićene zone Srebrenica predstavlja konačan propast naših slabašnih odgovora na trajno barbarstvo.’

Marek Edelman, zapovjednik židovskih oslobodilačkih boraca u Varšavskom getu: ‘Europa nije ništa naučila nakon holokausta i rata … A kad je riječ o tome da se zaustavi ubijanje ništa se ne događa. Što se tamo (u Srebrenici , op. a.) dogodilo pogrebna je Hitlerova pobjeda.’

U Predgovoru Tilman Zülch piše, među ostalim:’Kako bi se uljepšala vlastita neučinkovitost ponuđena su objašnjenja da je riječ o građanskom ratu, da su sve tri strane jednako krive. Sigurno je da su u ovom ratu kao i u drugom svjetskom ratu, te ostalim ratovima, pripadnici svih armija počinili zločine, pa ipak nema sumnje u to da su Srbija i Crna Gora planirale rat protiv Bosne i Hercegovine, prvenstveno bosanskih muslimana, ali i protiv hrvatskih katolika, Roma, Židova i pripadnike ostalih manjina koje su bile žrtve sustavnih genocidnih zločina. U Bosni i Hercegovini ubijeno je više od 200.000, vjerojatno 250.000 ljudi…Ti zločini su očito planirani od strane Jugoslavenske armije i paravojnih srpskih postrojba… Protjerivanjem muslimanskoga pučanstva uklonjeni su svi tragovi bošnjačkoga Islama stara 500 godina na istočnom jugoistoku Europe… I srpski Bosanci spadaju u žrtve. Srbi u Sarajevu i Tuzli kao i pripadnici ostalih vjerskih i etničkih skupina ubijani su iz oružja Karadžićevih postrojba… Ideološka praznina nakon sloma titoizma ispunjena je u Srbiji nacionalnim mitovima. Intelektualci socijalističke skupine Praksis postali su srpski šovinisti… Srpska pravoslavna crkva izgubila je u Titovo doba najveći dio svojih vjernika. Time što se je uklopila u renesansu velikosrpskoga nacionalizma dobila je novi utjecaj, postala je nadomjestak za ideologiju režima Miloševića, Karađića i Mladića. Srpski episkopi gledali su bez zamjerki rušenje više stotina džamija, katoličkih crkava pa i sinagoga. Čak više od toga, oni su na ruševinama tih uništenih bogomolja postavljali temelje pravoslavnih crkava. Srpski pravoslavni sveštenici i episkopi postali su kolaboratori ratnih zločinaca protiv kojih je Međunarodni sud u Haagu podigao optužnice…’

Genocid nad bosanskim muslimanima: ‘U Bosni i Heercegovini uništava se jedan od najmirnijih islamskih naroda. Izgubilo je život najmanje 250.000 ljudi, od kojih su najviše njih bosanski muslimani. Milijun i 200.000 ljudi morali su pobjeći. U više od sto srpskih sabirnih i koncentracijskih logora jedno vrijeme je bilo držano 200.000 ljudi, na desetke tisuća je tu ubijeno…Osim muslimana pogođeni su i hrvatski katolici. Iz banjalučke regije protjerana je od god. 1992. većina nepravoslavnoga pučanstva. Na to se žalio u svibnju 1995. i predsjednik Njemačke biskupske konferencije Karl Lehman. God.1992. u Banjalučkoj biskupiji bilo je još 47 župa s 110.000 katolika, od toga 80.000 u po Srbima kontroliranom području. Od njih je preostalo samo 20.000; 400 katolika je ubijeno; polovica katoličkih crkava je uništeno eksplozivom ili spaljeno, ostale 22 su teško oštećene…’

Uloga Srpske pravoslavne crkve: ‘Zločini koji su počinjeni u ime ‘Velike Srbije’ u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini od 1991. SPC niječe ili opravdava… U memorandumu jedne neovisne ekumenske skupine u Beogradu od 23. studenoga 1994. piše: ‘Crkva se upustila u suradnju s totalitarnim režimom jednoga Radovana Karadžića. Ona je izrazila – horribile dictu – svoj pristanak na rat. Svi naši episkopi danas su jastrebovi, izražavaju suglasnost s ratom i podjelu teritorija prema etničkoj pripadnosti…’ SPC je pridonio tome da srpski ratni zločinci dobiju široku bazu. Dvije godine prije početka rata Srpska pravoslavna crkva pomogla je uzletu partijskog šefa srbijanskih socijalista Slobodana Miloševića i njegova nacionalističkoga programa…’

Laž o ‘novom genocidu’ nad Srbima: ‘Dostojanstvenici SPC niječu da su srpske postrojbe u Bosni i Hercegovini počinile genocid… Srpski napadački ratovi protiv Hrvatske te Bosne i Hercegovine su u očima SPC ‘obrambeni ratovi’. Srbi su žrtve genocida započeta u Drugom svjetskom ratu i nastavljena raspadom bivše Jugoslavije… Točno u tome smislu izrazio se bački episkop Irinej Gavrilović u grčkom Volosu kad je 18. listopada 1992. govorio o sudbini srpskoga naroda: ‘Ujedinjene snage Vatikana i muslimani, većinom dijelom potomci onih Srba koji su prešli na Islam, usmjerili su se protiv srpskog stanovništva u granicama današnje Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Kosova s namjerom da Srbe izbrišu i totalno unište.’ I patrijarh Pavle (građanskim imenom Gojko Stojčević) bivši episkop Kosova i od 1900. vrhovni poglavar Srpske pravoslavne crkve vjeruje u ‘genocid nad Srbima’ … U zavjeru teorije SPC spada tvrdnja da zapadni mediji u sporazumu s vladama Zapada nastoje prikazati Srbe kao jedine krivce u bosanskom ratu. Episkop Irinej je prigodom posjeta Münchenu u svibnju 1995. rekao kako je zapravo srpski narod ‘žrtva’. Mediji su sukrivci ‘masovnog ubijanja’ Srba koje se ponovilo u zapadnoj Slavoniji, regiji oko Jasenovca…’

Patrijarh Pavle poziva na oružje: ‘Već u rujnu 1991. u povodu srpske agresije na Hrvatsku patrijarh Pavle poslao je pismo posredniku EU-a lordu Carringtonu: ‘Po drugi put u ovom stoljeću srpski je narod ugrožen genocidom i protjerivanjem s teritorija na kojima živi stoljećima… S novim proglašenjem neovisne Hrvatske započela je glede posljedica možda još ubitačnija nevolja Srba u Hrvatskoj…’ Pavle je pod ‘srpskim teritorijima’ podrazumijevao i ona područja u kojima su Srbi 1991. predstavljali manjinu… Slično se patrijarh Pavle izjasnio u vrijeme kad su jugoslavenska savezna armija i srpske postrojbe započele sa svojim ofenzivama protiv Slovenije i Hrvatske… U kolovozu 1991. Pavle je u svojoj propovijedi u Predilovcima pozvao vjernike: ‘Ako je Božja volja da se ide u rat, onda svaki Srbin mora se viteški i herojski boriti, vjeran povijesnom duhu srpskoga naroda.’ Kao patrijarh Pavle tako je i episkop Danilo Krstić opravdavao u Ženevi u kolovozu 1991. ubijanje u ime srpske stvari. Papa vodi ‘križarski rat protiv Srba’, ruku uz ruku vodi sveti rat s bosanskim muslimanima protiv srpskog stanovništva u Bosni. Danilo dalje: budući da se brane, Srbi ne samo što imaju pravo nego i dužnost da ubijaju…’

‘Sveti rat’ za ‘Veliku Srbiju’: ‘Nakon osvajanja Slovonije na jesen 1991. uspostavljena je u zaposjednutim područjima nova pravoslavna episkopija. Episkopovo sjedište bilo je u Dalju gdje je kratko prije toga izvršen masakr nad hrvatskim pučanstvom. U ‘etnički očišćenim’ selima posvećene su nove srpskopravoslavne crkve, primjerice u Lovasu. Tu je prije rata živjelo 133 Srbina i 1.449 Hrvata. Svi su Hrvati bili protjerani, katolička crkva srušena. Beogradska televizija prenosila je postavljanje kamena temeljca nove srpske crkve koje je obavio osobno Patrijarh.
Za bačkog episkopa Irineja Bulovića, za kojega je ‘srpsko’ najvažnija riječ poslije riječi ‘Bog’, komentirao je u ožujku u srpskom NIN-u okupiranje Krajine od strane srpskih postrojba: ‘Danas je srpsko stanovništvo Krajine slobodno, pa ako od vremena na vrijeme dođe do sukoba… Krajine bez žrtava nikad nije bilo. Bolje živjeti kao slobodni građanin u Krajini nego biti trajno ugrožen na teritoriju današnje neovisne Hrvatske.’
Patrijarh Pavle i njegovi episkopi jasno su se svakom prilikom izražavali u korist uspostavljanja ‘Velike Srbije’, za okupljanje onih područja koja su od 1991. osvojile srpske postrojbe u napadačkom ratu i genocidu… Slično kao i general Mladić, tako je i patrijarh Pavle odbijao promjenu ‘srpskom krvlju određenih granica u Bosni’… Dapače, u izjavi episkopa u srpnju 1994. govori se o tisućugodišnjem srpskom carstvu: ’Srpski narod živi na ovom tragičnom teritoriju na kojemu se danas vodi rat već više od tisuću godina, on ovdje nije novak, nije agresor, nije opkoljivač…’

Ograničavanje onih koji žele mir: ‘SPC protivio se svim pokušajima da se okonča ili barem ublaži rat u Bosni i Hercegovini… Shodno tome SPC izražava se protiv svih onih Srba koji su odustali od velikosrpskih snova i žele sklopiti mir … U novije vrijeme SPC agitira i protiv predsjednika Republike Srbije Slobodana Miloševića kojega je nekoć podupirao… Dana 24. veljače 1995. ponovno su se u Bijeljini sastali velikodostojnici SPC kojom prilikom je bihaćki episkop Hrizostom pozvao svoje kolege da djeluju protiv ‘izdajnika’ Miloševića… Kad je Trubunal UN-a u Haagu saopćio u travnju 1995. da se vodi istraga protiv Radovana Karadžića radi ratnih zločina, patrijarh Pavle je na jednom sastanku u Bosni ustao demonstrativno u prilog vođe bosanskih Srba… Radovan Karadžić osjetio je da je potvrđen u svojoj božanskoj misiji od strane Patrijarha: ‘Naša je dužnost da se branimo. Sve drugo ne bi se svidjelo Bogu i ne bi odgovaralo pravoslavnoj tradiciji .’…Vodstvo SPC usmjerilo se i protiv miroljubivih u svojoj sredini. Konstantin Đokić je kao jedini episkop priznao u zajedničkoj izjavi s Njemačkom evangeličkom crkvom 5. ožujka 1993. i sukrivnju srpske strane… Zbog te hrabre izjave episkop Konstantin Đokić, koji je vodio zapadnoeuropsku episkopiju sa sjedištem u Hildesheimu, bio je kažnjen smanjenjem svojih mjerodavnosti time što je SPC u svibnju 1994. osnovao novu episkopiju za zapadnu Europu… sa sjedištem u Parizu…’

Povijesni preduvjeti: ’Velikosrpski’ nacionalisti i SPC stalno se pozivaju u svojoj argumentaciji na genocid počinjen nad srpskim narodom od strane njemačkih nacionalsocijalista i hrvatskih fašističkih ‘ustaša’… SPC se pri tome poziva na sporne brojke. U ‘ustaškoj’ državi navodno je ubijeno, pokatoličeno i protjerano 700.000 Srba, po nekim navodima čak 900.000. Neki izvori navodno pokazuju da je samo u konclogoru Jasenovcu ubijeno 700.000 ljudi.
U takve podatke o broju srpskih žrtava sumnjaju čak i srpski povjesničari. Bogoljub Kočović nazvao ih je 1985. čak besmislenima: ‘To claim that 700.000 /Serbs/were killed in the concentration camp at Jasenovac is pure nosense… ’Glavne žrtve nacističkoga holokausta, europski Židovi, Sinti i Roma, igraju u srpskom žrtvenom mitu sporednu ulogu. U spominjanju i opomenama SPC o prošlosti, uopće se ne navode hrvatski i muslimanski oporbenjaci koji su ubijeni u ustaškoj državi kao i desetci tisuća ljudi koji su pali u masakrima srpskih ‘četnika’…’

Srbi su pomagali u uništavanju Židova: ‘Činjenica je da je srpski naci-satelitski režim pod vodstvom generala Milana Nedića sudjelovao u nacionalsocijalističkim zločinima. Tada je SPC podupirao fašističke ideje u Srbiji.
Još prije okupiranja Srbije od strane nacističke Njemačke, Židovi su po naređenju Kraljevske vlade u listopadu 1940. bili isključeni iz podjele živežnih namirnica i uklonjeni s visokih škola i sveučilišta… Beogradske novine Obnova već su u travnju 1941. tražile da se glede uništavanja Židova ne čeka na Nijemce. Osnivač Zbora, Dimitrije Ljotić, formirao je vojno krilo svoje organizacije, Srpski dobrovoljački korpus, koji je uhićivao Židove, Roma i partizane i isporučivao ih na strijeljanja nacistima… Srpska naci-satelitska država uspostavila je koncentracijske logore u Banjici, Jabuki, Jajincima, Nišu i Šabcu… O broju zatvorenika postoje dokumenti za njih samo 23.697, ali ubijeno je najmanje 80.000, no stvarna se brojka procjenjuje na 100.000.. .Da bi se vidio obujam srbijanske kolaboracije treba spomenuti uspješnu vijest vojnog zapovjednika Harolda Turnera, postavljena od strane nacističke Njemačke, upućene u kolovozu 1942. u Berlin, prema kojoj je Srbija prva zemlja u Europi u kojoj je ‘riješeno’ židovsko pitanje…’

Srpsko-pravoslavne pohvale Hitlera: ‘I srpsko-pravoslavni krugovi bili su skloni Hitlerovoj ideologiji. Patrijarh Varnava hvalio je u siječnju 1937. …Hitlera za njegovu borbu protiv komunizma. U jednoj publikaciji SPC u travnju 1937. Židovi su označeni kao tajna sila koja stoji iza slobodnog zidarstva, kapitalizma i komunističke revolucije.
SPC izražava nakon okupacije svoju lojalnost naci-satelitskom režimu pod vodstvom Milana Aćimovića. U kolovozu 1941. obratilo se javnosti više od 500 prominentnih srpskih osobnosti u ‘Apelu srpskome narodu’ u kojemu osuđuju otpor i izražavaju svoju lojalnost. Prva tri potpisnika bili su episkopi SPC… Jovan, Nekatarije i Valerijan koji je bio i vikar njegove Svetosti patrijarha… Dana 30.siječnja 1942. objavio je metropolit Josif u ime Svetoga sinoda SPC da je službeno zabranjeno Židove primiti u pravoslavnu vjeru.
Danas srpska propaganda prešućuje ili osporava antisemitske incidente episkopa Nikolaja Velimirovića. Velimirović važi kao junak i mučenik, jer je od kraja rujna do početka prosinca 1944. bio interniran u konclogoru Dachau. No spisi koje je sastavio u Dachau svjedoče o njegovom fanatičnom antisemitizmu. Velimirović hvali pamflet ‘Protokoli sionskih mudraca’ jer otkrivaju prave namjere Židova. U spisu ‘Govori srpskom narodu kroz zatvorske rešetke’ Velimirović veli:’Današnja Europa glavno je poprište Židova i oca Židova, Sotone, protiv Nebeskoga oca i njegova Sina.’’

SPC traži protjerivanje kosovskih Albanaca: ‘Sličnu ulogu glede zločina u Bosni i Hercegovini igrao je SPC pri tlačenju kosovskih Albanaca. Tako je episkop Irinej označio demografski razvitak na Kosovu poslije 1945. kao ‘genocid (komunista) protiv srpskoga naroda u regiji: rezultat toga genocida bilo je naseljavanje Albanaca …’I na Kosovu je SPC ušao u savez s ratnim huškačima i masovnim ubojicama. Dana 20.svibnja 1995. osnovan je u Gračanici Srpski nacionalni savet. Na tom skupu nastupili su episkop zahumsko-hercegovački Atanasije Jeftić i crnogorski metropolit Amfilohije Radović skupa sa srbijanskim neofašistom Vojislavom Šešeljem, čije se pristaše optužuje radi posebno stravičnih ratnih zločina i genocida u Bosni i Hercegovini.
Na ovom skupu zahtijevano je masovno protjerivanje Albanaca s Kosova; navodno je tamo nakon Drugog svjetskoga rata naseljeno 670.000 Albanaca koji moraju biti deportirani. Na njihovo mjesto trebaju doći izbjeglice iz Bosne i Hercegovine. Kao uzor treba služiti Bugarska koja je u jednoj odlučnoj akciji protjerala više od milijun Turaka…’

Zapadne crkve okreću glave: ‘A zapadne crkve? Jesu li se protivile srpskom genocidu nad katoličkim Hrvatima i bosanskim muslimanima? Jesu li prosvjedovale protiv rušenja kršćanskih i islamskih Božjih hramova u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu? Ili, jesu li pozvali Srpsku pravoslavnu crkvu da odmah odustane od podupiranja srpskih ratnih zločinaca?
Nažalost, zapadne crkve predugo su ignorirale teške ratne zločine, genocid, ubojstvene konclogore i masovna silovanja od strane srpskih postrojba u Bosni i Hercegovini. Osim pojedinačnih slučajeva, zapadne crkve nisu u tome dovoljno energično zauzimali stavove. Radije su se uljuljavale u apstraktne mirovne apele koje su episkopi SPC redovito i smišljeno slali u svijet. Patrijarh Pavle koji se družio sa srpskim vođama Miloševićem i Karadžićem, ali i sa zapovjednicima paravojnih postrojba Vojislavom Šešeljom i Željkom Ražnjatovićem Arkanom, dapače važi kao protagonist srpskog mirovnog pokreta…

Datum objave: 30.11.2017.