Ustajem u 5,30 sati. Slijedi obavezna tjelovježba od najmanje 30 minuta. Doručak je dosta obilan. Radim od 7 do 13,30 sati, ne dulje. Sredina dana za mene je nešto posebno. Ručak je standardan, ni prevelik, ni premalen. Uvijek ima nešto jušno ili kašasto. Slijede kraća šetnja i odmor. Volim prileći, ali ni u tome ne pretjerujem. Posla se ponovno hvatam od 16 sati, pa do 17 i 30. Pospremim radno mjesto i napravim si plan za sutra. Uvijek znam kad ću početi i što ću raditi sutradan. Predvečer ispunim nekom svojom aktivnošću, kako me kada volja (sport ili brža šetnja). Može i neki hobi. Rado sam u vrtu. Volim svjež zrak. Večera je svakako između 19 i 19,30. Odgovara mi laganiji obrok. Zatim se posvetim sebi, nekoj vrsti duhovnog razvoja; popričam s nekim, pozitivno razmišljam, ponekad nešto pročitam. Ne volim blebetanja, mrzim ogovaranja. Prije počinka – šetnja. Liježem u 22,30 sati (svjetlo gasim 15 minuta potom). Meni odgovara ta urednost ritma, a drugima možda ne. Živim kao po nekom planu. S nadređenima dobro surađujem. Znam svoje mjesto i osjećam neku sigurnost na njemu. Ne pijem, ne trošim novce na bilo što, ne pušim…
A bude li sve po planu, nadam se nagradnom dopustu za Božić. Takva su pravila ovdje u lepoglavskom zatvoru…
Datum objave: 14.09.2016.
