Autor: dr. Neda Caktaš, Cronews

Gospodine pukovniče nedavno ste u organizaciji Hrvatskog svjetskog kongresa boravili u Njemačkoj gdje ste u okviru projekta ‘HRVATSKA JUČER, DANAS, SUTRA’ održali niz zapaženih predavanja o značaju Domovinskog rata i hrvatskih branitelja danas. Kakvi su vaši dojmovi nakon razgovora sa hrvatskim iseljenicima?

– U predavanjima o Domovinskom ratu i hrvatskim braniteljima govorio sam kao svjedok vremena, pripadnik Zbora narodne garde od samih početaka Domovinskog rata, slavne 4. Gardijske brigade ZNG-a i sudionik početka stvaranja neovisne Hrvatske države. Bila mi je iznimna čast, i meni posebno lijepo i dragocjeno iskustvo, govoriti pred hrvatskim iseljenicima.
 
Zahvaljujem se Hrvatskom svjetskom kongresu u Njemačkoj na pozivu i organizaciji tribina i radionica na kojima sam sudjelovao, predsjedniku HSK-a Danijelu Lučiću i tajniku Petru Ćosiću, gospodinu Vici Joviću, župnicima Hrvatskih katoličkih zajednica gdje smo gostovali kao i svima Vama koji ste sudjelovali na bilo koji način.

Ono što me se posebno dojmilo je činjenica koliko su naši ljudi u tuđini uspjeli sačuvati vjeru i domoljublje, što su na poseban način iskazali u početku stvaranja hrvatske države. Značaj i uloga hrvatskog iseljeništva u stvaranju hrvatske države bila je od presudne važnosti, ne samo kroz materijlnu pomoć, naoružavanje hrvatske vojske nego i kroz diplomaciju. Bitno je naglasiti da su mnogi hrvatski iseljenici na poziv Domovine ostavili sve i dragovoljno se uključili u obranu Hrvatske, s puškom u ruci. Na poseban način me veseli njihovo duboko i sadržajno domoljublje i spremnost za Hrvatsku koju očituju i danas.

U susretu sa mladim studentima iz Münchena napomenuli ste da Vam posebno na srcu leži odgoj mladih naraštaja. Kako gledate na povijesno istraživanje rata u Hrvatskoj? Jeli ono nedovoljno kvalitetno predstavljeno u školskim udžbenicima?

– U svojoj profesionalnoj karijeri u Oružanim snagama Republike Hvatske nakon završetka Domovinskog rata sam imao čast biti zapovjednikom Bojne za specijalističku obuku pješaštva i Središta za obuku mladih Hrvatskih vojnika u Sinju i Šibeniku. Sudjelovao sam u stvaranju hrvatske vojske, i u obuci mladih hrvatskih vojnika za konačno oslobođenje Hrvatske, i to je za mene nakon ratnih iskustava, doista neprocjenjivo iskustvo. Kao časnik i zapovjednik doživio sam oduševljenje mladih za Hrvatsku. Hrvatsku vojsku su rado služili hrvatska djeca iz domovine i iseljeništva, drago mi je da sam neke, kojima sam bio zapovjednik susreo ovdje u Njemačkoj.

To isto oduševljenje i emocije sam ponovno doživio upravo ovdje u Njemačkoj, na tribini u Münchenu i radionici sa mladim hrvatskim studentima u Ludwigshafenu. Posebno me dojmila razina nacionalne osvještenosti i domoljublja mladih Hrvata od kojih su neki već drugi ili treći naraštaj iseljenika. Njihova želja da se uključe u realne procese, da sudjeluju u radu Hrvatskog svjetskog kongresa, znanje, ljubav za Domovinu i požrtvovnost su jamstvo hrvatske budućnosti.

Tema koja obrađuje nastanak Hrvatske i Domovinski rat je nedovoljno zastupljena u školskom gradivu. Naime, ona se u Osnovnoj školi obrađuje samo u osmom razredu i to kroz 4 nastavna sata od 70 sati povijesti, što je nedostatno da bi se mogla kvalitetno i stručno obraditi. Osim toga, udžbenici nejasno prikazuju uzroke zbog kojih je izbio Domovinski rat.

Primjerice samo jedan od četiri udžbenika koje je odobrilo Ministarstvo, kojem je tada bio ministar Jovanović, jasno navodi velikosrpsku agresiju kao stvarni uzrok Domovinskog rata dok ostali udžbenici pojam agresije na Republiku Hrvatsku uopće ne spominju. Sve to jasno ukazuje kako je tendencija u dijelu hrvatske historiografije prikrivanje stvarnih uzroka želeći Domovinski rat prikazati kao građanski rat u kojem bi se uspostavila ravnoteža krivnje, što je, naravno, velika krivotvorina. Domovinski rat je posljedica velikosrpske agresije koju su na Hrvatsku izvršili eksponenti Miloševićeve politike zajedno sa vrhom JNA.

Približava se obilježavanje Vukovarske žrtve, Dan sjećanja na sve one hrabre ljude koje su herojski branili svoj grad i svoju domovinu Hrvatsku, koji su ginuli i koji su okrutno ubijani od tzv. JNA. Što mislite, prepoznaje li se u današnjoj Hrvatskoj povijesna vrijednost Vukovara i hoće li i ove godine biti dvije kolone sjećanja?

– Vukovar za sve Hrvate domoljube ima posebno značenje. Za svakoga od nas, duboko u svijesti, je on simbol obrane Domovine, grad heroj, mučenik. Povijesna vrijednost i simbol Vukovara za nas je nemjerljiva, a prepoznaju je oni koji uistinu vole Hrvatsku, spremni su se za nju žrtvovati kao što su to učinili hrvatski branitelji, branitelji Vukovara koji su uz Božju pomoć i veliku žrtvu obranili i konačno oslobodili Hrvatsku od velikosrpskog agresora i JNA.

Povijesnu i nacionalnu žrtvu i vrijednost Vukovara na žalost ne prepoznaje jedino ova od hrvatske stvarnosti otuđena neokomunistička vladajuća elita u Hrvatskoj, koja ne pokazuje ljubav za Domovinu ili je upće nema. Po svemu što pokazuje, oni izgledaju kao da su zalutali u neku tuđu zemlju. Podjele u hrvatskom društvu su uzrokovali oni svojim postupcima i zato nisu bili dobrodošli. Hrvatski narod, posebno vukovarci ne osjećaju ovu vlast kao svoju.

Svjedoci smo dramatičnih zbivanja ispred zgrade Ministarstva branitelja u Zagrebu gdje već nekoliko tjedana prosvjeduju invalidi Domovinskog rata. U svojim izlaganjima govorite o obezvrjeđivanju vrijednosti Domovinskog rata i omalovažavaju hrvatskih branitelja danas.

– Odnos vlasti prema hrvatskim braniteljima, vrijednostima na kojima je utemeljena hrvatska država, prema hrvatskom Domovinskom ratu je uzrok prosvjeda najtežih ratnih vojnih invalida. Ne samo da bi ostavke morali dati ministar branitelja Matić, zamjenica Nađ i pomoćnik Glavašević, odgovornost za ovo stanje snosi i predsjednik vlade Milanović.

Porazna je činjenica da je u Hrvatskoj stvorena slika da su hrvatski ratni vojni invalidi, hrvatski branitelji, ljudi koji su za Hrvatsku dali najviše, teret, potrošači proračuna, stječe se dojam da su oni ‘krivi’ za loše gospodarsko stanje u Hrvatskoj, opterećuju proračun. Drugi razlog je sustavna kriminalizacija Domovinskog rata i pokušaj izjedanačavanja žrtve i agresora što nikako nećemo dopustiti. Važno je reći da branitelji nisu teret, oni su graditelji povijesti, i to svaka vlast treba poštivati. Tvrditi da branitelji traže neka svoja prava, privilegije, to predstavlja teško pojednostavljivanje njihove uloge i ono što oni traže. Odnos prema njima je prije svega vrijednosno pitanje. Branitelji osjećaju, vide i konačno znaju, što želi i kud smjera aktualna vlast: redefinirati ulogu branitelja u stvaranju suverene Hrvatske. Branitelji neće dopustiti tu reviziju, tu krivotvorinu i tu manipulaciju.

Takav odnos prema ratnim veteranima nije poznat u svjetskim demokracijama. Primjerice, u SAD-u nitko neće uprti prstom u ratnog veterana i gledati na njega kao na teret. To su ljudi koji su najviše zadužili državu i prema njima se svi odnose s dužnim poštovanjem.
To poštovanje mora polaziti od vrha vlasti, ako se vlast prema braniteljima ne odnosi s poštovanjem što možemo očekivati od naroda!? Kao i u obitelji, djeca uče iz ponašanja roditelja!

Tko u stvari voli Hrvatsku, tko je osjeća kao svoju domovinu? Mi kršćani smo s vremenom naučili/spoznali da je ljubav žrtva, i za Boga i za obitelj i za Domovinu.

I Isus sin Božji je imao svoju domovinu, proživio s njom u najtežim okolnostima tuđinske vlasti, (koja ga je osudila i razapela!). Hrvatski branitelji su svoju ljubav dokazali upravo žrtvom, mnogi naša braća, prijatelji i suborci su položili svoj život za domovinu. Za Hrvatsku su dali najvrijednije, život, bili ranjavani, podnijeli sve kušnje i POBIJEDILI. Pobijediti će i sada. Sačuvati svoj integritet i ulogu branitelja kao načelo, istinu i povijesnu bilancu.

Spominjete da je Hrvatsko društvo već niz godina izloženo mnogim napadima velikog djela današnje političke elite. Spomenuli ste DETUĐMANIZACIJU, KRIMINALIZIRANJE DOMOVINSKOG RATA, brojna umirovljenja hrvatskih časnika koji su aktivno branili Hrvatsku od jugo-srpske agresije. U tom kontekstu često govorite o ulozi Stjepana Mesića i Račanove vlade.

– Nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana Hrvatska nije imala državnika domoljuba kojem bi na prvom mjestu bila dobrobit države, zaštita nacionalnih interesa i temeljnih vrijednosti na kojima je stvorena. Na predsjedničkim izborima nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika pobjeđuje Stjepan Mesić a potom na vlast u Hrvatskoj dolazi koalicija pod vodstvom SDP-a i Ivice Račana.

U Hrvatskoj počinje projekt ‘detuđmanizacije’, kriminalizacije Domovinskog rata, kao i vrijeđanja i omalovažavanja hrvatske vojske, vrijednosti na kojima je stvorena neovisna Hrvatska. Počinje ponižavanje najveće hrvatske vrijednosti, hrvatskih branitelja, plasira se teza da je operacija ‘OLUJA“’, veličanstvena operacija hrvatske vojske kojom je oslobođena Hrvatska bila zločinački pothvat. Sav onaj domovinski zanos i nacionalni naboj na kojem je utemljena Hrvatska se pokušava obezvrijediti na svaki način.

Dvanaestorica hrvatskih generala, s obzirom na činjenicu da mnogi od onih, od kojih bi to bilo očekivati, nisu protiv toga odlučno podignuli glas u otvorenom pismu, upozoravaju hrvatski narod na ono što se događa, i što će se dogoditi ako se ne zaustave ovi procesi.

Stjepan Mesić umirovljuje sedmoricu najperspektivnijih generala pobjedničke hrvatske vojske (petorica su već ranije umirovljeni). (Sadašnji predsjednik Josipović za njega kaže, citiram: ‘Najbolji potez predsjednika Stjepana Mesića u oba njegova mandata bilo je umirovljenje časnika Hrvatske vojske koji su se željeli baviti politikom.’)

Iz Hrvatske vojske se sustavno miču (umirovljuju) časnici i dočasnici proistekli iz Domovinskog rata. Progoni, suđenja u Haagu u kojima aktivno sudjeluje tadašnji državni vrh, posebno predsjednik Stjepan Mesić i drugi državni dužnosnici, slanjem dokumenata u Haag, tajnim svjedočenjima…

Hrvatski branitelji su postali ‘socijalna skupina’ i glavni krivci za sve loše što se događa u Hrvatskoj… Sustavno se umanjuju braniteljska prava, mirovine, prebrojavaju se, objavljuje se ‘registar branitelja’… Nametati naprasno ćirilicu u jednom traumatiziranom Vukovaru, u vremenu dok sa srpske strane nema ni svijesti o počinjenom, kamoli iskrenoga kajanja, može samo netko tko nema osjećaj za vrijeme i okolnosti.

Prije nekoliko dana objavljen je poražavajući izvještaj od strane Europske Unije po kojem se Hrvatska tenuto nalazi na samom dnu ljestvice po svim ekonomskim pokazateljima. Svjedoci smo teške ekonomske krize, nezapamćene nezaposlenosti, što po vašem mišljenju treba mijenjati? Kako vidite budućnost Hrvatske, koja je uloga branitelja u ovoj dramatičnoj situaciji?

– Na žalost Hrvatska se nalazi u vrlo teškoj ekonomskoj i gospodarskoj krizi, osim toga Hrvatska je danas i duboko ideološki podjeljena. Hrvatski branitelji su najmanje odgovorni za ovo stanje, jer oni nisu upravljali javnim i državnim tvrtkama, vodili vlade i ministarstva.
Oni stoga neće kao statisti stajati po strani, promatrati rastakanje i zatiranje države i državne suverenosti za koju su ginuli. Jer ekonomsko propadanje vodi i svaku državotvornost u upitnost. Hrvatski branitelji još puno mogu dati za Hrvatsku!

Prerano umirovljeni hrvatski časnici, dočasnici i vojnici, pripadnici sigurnosno obavještajnog i policijskog sastava, hrvatski branitelji su golemi neiskorišteni potencijal. Ljudi koji su u kratkom vremenu, u teškim gotovo nemogućim uvjetima uspjeli stvoriti hrvatsku vojsku i osposobiti je kao respektabilnu snagu koje je obranila i oslobodila Hrvatsku od velikosrpskog agresora još puno mogu dati za Hrvatsku. Visoko obrazovani i educirani, nacionalno osvješteni, osvjedočeni domoljubi, sa iskustvom u vođenju postrojbi, međunarodnim operacijama, NATO-u mogu biti kvalitetno iskorišteni u gospodarstvu, javnim i državnim tvrtkama, vladinim agencijama, diplomaciji, ministarstvima…

Što više, moderni hrvatski gospodarski i ukupni duhovni zaokret, mora se temeljiti na istim i sličnim vrijednostima kao početkom 90-ih godina. Društvo se mora osvježiti novim ljudima. Jednostavno, moraju se iskristalizirati one skupine koje su svojim potezima i radom od 90-ih do danas pokazale da im Hrvatska nije na srcu. Zapravo, svojim odnosom i djelima su se same lustrirale i Hrvatska ih jednostavno više ne treba.

Na predsjedničkim i parlamentarnim izborima treba izabrati vodstvo koje, koje prije svega karakterizira plodonosno zrelo domoljublje, državnička kompetentnost kojom će se štititi hrvatske nacionalne interese, promicati kršćanske vrijednosti, hrvatske branitelje, obitelj…

Ima li Hrvatska budućnost, koje su to političke snage koje mogu Hrvatsku izvući kako kažete iz ‘nepovrata’ u budućnost?

– Hrvatska budućnost je HRVATSKI NAROD, hrvatski branitelji… Na onom istom zajedništvu koje smo pokazali 90-ih, na ideji Starčevića i Radića, na ideji i vjekovnoj težnji hrvatskog naroda koju je u djelo proveo prvi hrvatski predsjednik i državnik, vizionar, dr. Franjo Tuđman možemo i moramo graditi hrvatsku budućnost.

Ovo je vrijeme koje nas poziva da iznova uzmemo povijesni mandat. A najbolje sve to razumije onaj koji voli domovinu! 


BIOGRAFIJA

Branko Lubina, pukovnik u mirovini, rođen je 29. srpnja 1971 . godine u Imotskom. Osnovnu i srednju školu završio je u Imotskom. Na Pravnom fakultetu u Splitu završio je Upravno pravni studij, a na Visokoj policijskoj školi u Zagrebu Studij kriminalistike te stekao stručno zvanje Diplomirani kriminalist, VSS. Oženjen je i otac četvero djece.

Dragovoljno odlazi u Domovinski rat u kolovozu 1991.godine kao gardist, u 4. gardijsku brigadu, 3. ‘Imotsku’ bojnu. Uskoro postaje zapovjednik desetine, te voda, časnik i zamjenik zapovjednika satnije. U 4. gardijskoj brigadi ostaje do veljače 1994. godine, kada odlazi na dužnost zapovjednika bojne za specijalističku obuku pješaštva u Središtu za odgoj i obuku vojnika Sinj u Sinju.

U Središtu obnaša i dužnost voditelja odjela za razvoj te nakon preustroja obnašatelja dužnosti Zapovjednika Središta za obuku pješaštva i oklopništva Šibenik. Od 2004. godine do umirovljenja 2007. godine obnaša dužnost Zamjenika zapovjednika Taktičko simulacijskog središta Hrvatske kopnene vojske u Zagrebu.

Ranjen je u borbama za obranu grada Zadra u listopadu 1991. godine, hrvatski je ratni vojni invalid. Sudjelovao je  i vodio nekoliko međunarodnih projekata i vježbi za mirovne operacije i upravljanje krizama, SEESIM, CENCOOP, VIKING.

U proljeće i ljeto 2003. godine u George C. Marshall European Center for Security Studies u Republici Njemačkoj završava ‘Leaders For the 21st century’ course. Završio je nekoliko međunarodnih tečajeva i sudjelovao na raznim konferencijama na temu mirovnih operacija i upravljanja krizama. Aktivno govori engleski jezik.

Za junaštvo i uspjehe postignute u Domovinskom ratu više je puta odlikovan za hrabrost, i to Redom kneza Domagoja s ogrlicom, Redom Nikole Šubića Zrinskog, Redom hrvatskog trolista, Redom hrvatskog pletera, Spomenicom domovinske zahvalnosti za 5. i 10. godina službe i Spomenicom domovinskog rata 1990/92.

Osim ovih odlikovanja, nekoliko puta je pohvaljen za postizanje rezultata u vođenju, zapovijedanju i razvoju hrvatskih oružanih snaga Republike Hrvatske. Časno je umirovljen u činu pukovnika 31. prosinca 2007. godine.

Datum objave: 18.11.2014.