Mislim da je pitanje sasvim legitimno, no na ovo pitanje je lakše postaviti novih deset nego ponuditi jedan ozbiljan odgovor.

Što se tiče samih materijalnih mogućnosti, bez obzira na sve probleme s rastom cijena osnovnih životnih namirnica kao i ekstremnim rastom cijena energenata, dojma sam, iako ne postoji neko mjerilo ali hajmo uzet za uzorak javne komentare na društvenim mrežama, većina ipak misli da će se lakše nositi s ovim spomenutim problemima u svom iseljeničkom domu.

Gledano iz nekog povijesnog konteksta u sličnim situacijama za ovo također postoji osnova, jer perjanice zapada poput Njemačke, Švicarske i Austrije gdje prema podatcima Središnjeg ureda za Hrvate izvan RH živi oko 600.000 Hrvata (brojka je još puno veća kada se dodaju oni koji nemaju hrvatsko državljanstvo) su se puno bolje nosile s kriznim situacijama nego naše matične domovine.

No, vrlo često možemo i vidjeti kako Hrvati u Njemačkoj znaju zanovijetati na porezne klase, kako moraju plaćati prevelike doprinose državi i slično. Ipak, kao i obično, situacija nigdje nije idealna. Iako je glupo generalizirati, do točnih podataka je teško doći, no, s obzirom na to kako se broj iseljenih neprestano povećava pa čak i u ovim kriznim godinama po Europu, možemo reći da većina ipak želi živjeti i graditi sebi život u ovom dijelu EU-a kojeg spominjemo.

Rodna ideologija je uspjela u svom naumu, a to je da se na svakodnevnoj bazi priča o tome. Zastave lgbtq+ udruga vijore po gradovima, nogometnim stadionima i dućanima, a oku promatrača na kraju dana postaje sve normalno i prihvatljivo. Ako mislite da nisam u pravu, vratimo se samo 10 godina unatrag i provjerimo što smo znali o tome svemu. Novi pogledi na svijet i potpuno drugačiji način življenja se sve izraženije promovira kroz takozvanu zelenu politiku.

Ono što smo nekad imali dojam da promoviraju neke samo skupine negdje tamo daleko, danas nam je došlo doma, a tiče se teme klimatskih promjena, zagrijavanja zemlje i raznih tema povezanih uz to, o kojima je rijetko tko razmišljao sad je postala tema na dnevnoj bazi.

U toj priči tako se nameću ekstremni stavovi poput onih koji promoviraju kulturu smrti (pobačaj) i promoviranje samačkog život nasuprot stvaranju obitelji.

No, opet unatoč svemu Hrvati biraju taj zapad sve češće i ostaju tu sve duže živjeti. Bez obzira na to što znamo vidjeti i čuti različite komentare u kojime se Hrvati na ovo sve zgražaju, ali ipak ostaju i dalje živjeti npr. u Njemačkoj koja je najglasnija postala na ovu temu..

Teško je izvući neki zaključak iz cijele priče. Svaka pojedina osoba, odnosno obitelj gleda iz svoje perspektive mogućnosti koje se nude. Ono što mi pada na pamet je oportunitetni trošak, termin iz ekonomije, a definicija mu je: Trošak alternative od koje se odričemo kad donesemo određenu odluku, uključujući koristi koje smo mogli dobiti odabirom alternativne opcije. Stoga su oportunitetni troškovi oni resursi koje prestajemo shvaćati ili predstavljaju trošak zbog činjenice da nismo odabrali najbolju moguću alternativu, kad su resursi ograničeni (općenito novac i vrijeme).

Autor: CroExpress, Ivan Novokmet Datum objave: 05.10.2022.