Sve je u matamatici, a matematika u svemu. Kod matematike nema emocija tipa: meni se sviđa da su 2+2=5… Nema ni prijevare… postoje interesne skupine i one će braniti nelogičnosti, što je razumljivo: oni su u sukobu interesa.
Oni su se kleli u slobodno tržište, a sad kad se trzište oslobodilo da je sve bez granica i sve u istoj valuti, sad bi se branili nekim “specifičnostima” i slobodom poduzetništva. Ne razumiju da je sloboda skup dva binarna broja (0,1) pa slobode, ima ili nema.
Zašto bi neki trgovački lanac u Njemačkoj neki artikal od 200g prodavao za 1 euro, a u Hrvatskoj 150g prodavao za 3 eura? A od mjesta proizvodnje je jednako do Hamburga kao i do Dubrovnika… i ta kilometarska metrika troškova dostave pobija sve argumente, a najviše pobija metrika plaća blagajnika u Njemačkoj i u Hrvatskoj.
Zbog viseštruko više cijene u Hrvatskoj nisu plaće ni veće ni jednake onima u Njemačkoj. Manje su, pa čak i kad se uzmu u obzir veći doprinosi ove neučinkovite države iz i na plaću.
Dakle, na većim cijenama se zarađuje puno veći profit.
A pri tome je stručno nesposobna država smanjila PDV na hranu koji je ugrađen u veću maržu… I to kao “socijalnu mjeru”. Oni koji su čitali stručnu literaturu o porezu na dodanu vrijednost su trebali naučiti da se kroz PDV ne smije voditi socijalna politika. Socijalna politika se vodi drugim instrumentima. Tko nema za kruh, neće ga smanjenje od 25% spasiti od gladi.
A tih 25% smanjenja dobiju i bogati, kojima to smanjenje ne treba!
Drugo, ako se smanji PDV, to nikako ne znači da će se smanjiti i cijene. Cijene imaju sasvim drugu argumentaciju, a najviše su “trome na argumente za sniženje, a brze na argumente za povećanje”. Ako tržište prihvati neki artikal po nekoj cijeni, sniženje od desetak posto PDV-a neće smanjiti konačnu cijenu. Možda hoće kratkoročno, no ubrzo će se vratiti stara cijena.
U Njemačkoj sam čitao o sukobu njihove države i trgovačkih lanaca. Tamo je sukob sasvim drugog karaktera. Država želi zaštititi uzgajivače svinja od pritiska trgovaca na otkupne tržišne cijene. I njemačka je Vlada dobila odbijenac jer se miješa u tržište. Taj isti trgovački lanac koji ima podružnice u Hrvatskoj je prosto odbio njemačku Vladu pozivajući se na pravo kupaca da dobiju najpovoljniju cijenu!
Stotine njemačkih farmera zbog toga propada, iako je država financirala kampanju: kupujte domaće! To je cijena liberalnog kapitalizma.
Zašto onda ti mehanizmi me djeluju u Hrvatskoj?
Zašto hrvatski kupac u tom istom trgovačkom lancu nema isto pravo na najpovoljniju cijenu kao njemački kupac? Jesu li trgovački lanci u nekom neformalnom dogovoru oko čuvanja marži, kojeg na drugom tržištu iste EU nema? Zašto tamo brane pravo kupca na najpovoljniju cijenu, a u Hrvatskoj to pravilo ne poštuju? I što to hrvatski kupci imaju kao polugu za zaštitu svojih prava osim javnog brundanja, jer tržišni mehanizmi ni konkurencija ne djeluju?
Sad bih trebao biti prost, ali to nije moj habitus. Zato ću to reći latinskom poslovicom: Quod licet Iovi, non licet bovi!
P.S.Kako država može usmjeriti tržište na racionalnu tržišnu borbu u kojem kupac nije vol, nego car? O tome nekom drugom zgodom. A vi – razmišljajte!
Autor: Damir Lacković Datum objave: 22.01.2023.
