Prvi područni sastanci u 2023. hrvatskih svećenika, đakona i pastoralnih suradnika, koji djeluju u hrvatskim katoličkim misijama i zajednicama u Njemačkoj, održani su od 30. siječnja do 3. veljače u Hrvatskoj katoličkoj misiji Nürnberg, Hrvatskoj katoličkoj zajednici Albstadt-Ebingenu, Hrvatskoj katoličkoj misiji u Kölnu, u kući za duhovne vježbe i gostinjskoj kući samostana Marienrode kod Hildesheima i u Hrvatskoj katoličkoj misiji Mainz.
Okupilo se oko 120-ero sudionika, piše IKA.
Uz domaćina delegata za hrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivicu Komadinu, na svim je razgovorima sudjelovao i vlč. dr. Tomislav Markić, ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu, koji je održao predavanje o Hrvatskoj inozemnoj pastvi – stanje, izazovi, perspektive. Dr. Markić prikazao je aktualno inozemne pastve u cijelome svijetu, uključujući i otvorene potrebe, a podijelio je i jednu zanimljivost vezanu uz kardinala Kuharića…
“Naime, kada se zbroje svi dani provedeni u pohodima iseljenim Hrvatima i njihovim potomcima, dolazi se do impresivne brojke od ukupno 467 dana, što iznosi jednu cijelu godinu, tri mjeseca i 12 dana, što bi opet iznosilo gotovo pet posto Kuharićevoga vremena provedenog u službi zagrebačkog nadbiskupa. Kako nam svima život i djelo blagopokojnog kardinala Kuharića može biti primjerom i smjerokazom, upitao sam i sebe i prisutne biskupe ulažemo li danas dovoljno vremenskih, materijalnih i osobnih resursa u pastoral naših iseljenika koji još uvijek čine ogroman udio u ukupnom broju naših sunarodnjaka“, rekao je dr. Markić.
Danas u svijetu djeluju 183 hrvatske katoličke župe, misije, zajednice i centri, u kojima je aktivno 184-ero svećenika…
„S brojnim se izazovima susreće hrvatska inozemna pastva u današnjem vremenu i suvremenom društvu. Ti su izazovi različiti te su uvjetovani ne samo geografskim datostima, već i različitim stupnjem razvoja i modernosti društva, dosega sekularizacije, mjesta i uloge religije u pojedinim zemljama i krajevima svijeta te je stoga teško o ovim izazovima govoriti jedinstveno i jednako za sva pastoralna područja hrvatske inozemne pastve. Izazovi su vezani i uz starost naše dijaspore, jer nije svejedno radi li se o prvom, drugom ili pak trećem, četvrtom pa i petom naraštaju iseljenika kao što je to slučaj negdje u SAD-u ili Južnoj Americi”, otkrio je ravnatelj Markić.
Dodao je kako su iseljenici zajednička briga Crkve iz zemlje odakle dolaze, kao i Crkve u koju dolaze…
“Jednu svojim odlaskom ponajprije osiromašuju, ali i potencijalno obogaćuju ne samo svojim materijalnim prilozima rodbini i župama u zavičaju iz kojega potječu, već i znanjima, vještinama, iskustvima i svime onim čime su i sami obogaćeni u novoj sredini, ako su spremni to podijeliti ili uložiti u zemlju rođenja ili podrijetla. Crkvu primateljicu ponajprije obogaćuju svojim dolaskom, svojim sudjelovanjem i radom u crkvenom i društvenom životu, vrijednosti, tradicijom i baštinom koju sa sobom donose, što je uvijek puno više od onoga koliko tu Crkvu i društvo ‘koštaju´ (mirovinski, socijalni i zdravstveni sustav, prostori i plaće za crkvene službenike itd.)”, istaknuo je dr. Markić.
Govoreći o perspektivi hrvatske inozemne pastve, otkrio je kako su „naše perspektive dio onih perspektiva koje kršćanstvo općenito ima u modernim europskim i svjetskim društvima”…
„Religija s jedne strane, u organiziranome obliku, gubi na značenju u životu ljudi, ali s druge strane, ljudi nisu manje religiozni, no toj i takvoj religioznosti često nedostaje ´krov nad glavom´. Postavlja se pitanje, kako proširiti naš šator, kako pod njim može naći svoje mjesto što više naših suvremenika. Perspektivu također imaju koncepti koji uključuju snage mjesne Crkve u pastoral iseljenika, jer će pastoralna pomoć iz domovine biti sve oskudnija. Perspektivu imaju i svi duhovno-pastoralni projekti, ali samo ako su utemeljeni u zdravoj duhovnosti i doprinose rastu odgovorne i zrele vjere”, napomenuo je ravnatelj Markić.
Zaključno je nacionalni ravnatelj istaknuo kako je pastoralna skrb za hrvatske (i bilo koje druge) iseljenike neizbježno zadaća u kojoj djelatno treba sudjelovati i Crkva useljenja, što ona često čini materijalnom brigom za strane dušobrižnike te osiguravajući prostore za njihovo pastoralno djelovanje, ali još i više Crkva iz koje iseljenici dolaze, jer se u novoj sredini susreću s jezičnim, kulturološkim, mentalitetskim i mnogim drugim preprekama, zbog kojih im je za očuvanje pologa vjere i osobito za predaju dara vjere novim naraštajima potrebna pastoralna podrška iz domovine, javlja IKA.
Autor: CroExpress Datum objave: 06.02.2023.
