Nakon svete mise i blagoslova u kapucinskoj crkvi sv. Jakova apostola u Osijeku, početkom lipnja, na svoj Camino krenuli su Biljana Brdar, kemičarka, prehrambeni tehnolog koja je radni vijek provela u financijama i Ivica Miložić, umirovljeni viši časnik Oružanih snaga RH i teolog iz Osijeka.
Biljana i Ivica su članovi Bratovštine sv. Jakova iz Samobora, koja promiče razne sadržaje duhovnog karaktera i hrvatske baštine, a zajedno će odhodati više od 2.600 km po Camino rutama Hrvatske, Slovenije, Italije, Francuske i Španjolske, do svetišta sv. Jakova u Santiago de Composteli.
Blagoslov u kapucinskoj crkvi u Osijeku
‘Želim vam predstaviti dvoje članova Bratovštine sv. Jakova iz Samobora, hodočasnika koji putuju iz Osijeka do Santiago de Compostele (Španjolska), Camino de Santiago. Na Camino se odlučuju svi oni koji traže neke odgovore na svoja životna pitanja. Na tom Putu ima vjernika raznih vjeroispovijesti, zaljubljenika u prirodu, avanturista, sportaša, alternativaca…. Svi oni koje Put pozove. Trenutno hodaju po Italiji, a nakon Italije slijedi Francuska pa Španjolska. Ako ih slučajno sretnete, slobodno ih pozdravite, popričajte sa njima, prođite dionicu ako imate vremena i volje. Neki od gradova kroz koje će prolaziti su: Menton, Monaco, Nica, Cannes, Feius, Arles, Montpellier, Mentagnac, Beziers, Carbonne, Lourdes, Pau, Bajona. Francuskom bi trebali putovati oko mjesec dana (cca 900 km)’.
Svoj put kroz Hrvatsku završili su 22. lipnja, dalje su nastavili preko Slovenije, Italije, Francuske do Španjolske, odnosno Santiago de Compostele, Finistere i Muxie, te 24. lipnja, ušli u Italiju. Slijedio je put dug cca 600 km kroz Italiju do Francuske. Tijekom svog dugotrajnog hodanja prošli su: Triest, Trevisu, Vicence, Veronu, Cremone, Piacenzu, Genovu, San Remo.
10. srpnja – 35 km / 1148 km; 38. dan – Bobbio – Gorreto
‘Ustajem se kasnije nego inače i to zato što me Bilja probudila. Noćas baš nisam najbolje spavao jer me negdje oko dva ujutro uhvatio grč prvo u listu lijeve noge, a poslije toga u zadnjoj loži desne noge. Poslije sam popio dva magnezija od 400 mg da bih mogao nastaviti normalno spavati. Boli me stopalo desne noge i vidim promjene na istom. Iskočila mi je kvržica koja je tvrda kao neka kost i na dodir me poprilično boli. S ovim se još nisam susretao pa ne znam ni kako se postaviti oko toga. Kad smo krenuli hodati osjećao sam bol u stopalu koja je nakon što se stopalo ugrijalo jednostavno iščezla.
Danas moramo nadoknaditi kilometre koje smo izgubili jučer jer smo stali jedno mjesto ranije jer smo saznali da mjesto u koje idemo (Brugnello) jedva da ima dvije ulice i nemamo gdje prespavati. Tabanamo mi polako ali sigurno prema našoj slijedećoj destinaciji, mjestu Rovegno. Cesta je strašno zavojita i često moram provirivati kroz zavoj kako bi nas vozila koja nam dolaze u susret mogla vidjeti. Opet je strašno vruće i pijemo strahovito puno vode, odmaramo na jednom ugibalištu i provjeravamo kakvih smještaja ima na našoj destinaciji i opet ne pronalazimo ništa, nemaju ni svećenika u mjestu.
Brzo uzimamo kartu i reprogramiramo rutu. Najbolje bi bilo stati u Gorreto – imaju tri smještaja i veliku crkvu pa su veće mogućnosti naći povoljniji smještaj. Stižemo u Goretto i odmah odlazimo do jednog B&B-a u kojem ima i bar. Dolazimo ispred, a ono sve zarašteno kao da tu nitko ne živi godinama. Dobro, imamo još jedan B&B malo dalje, dolazimo do njega i vidimo ispred ulaza parkirani automobil i to je dobro, to obećava. Kad i ondje velika bijela tabla na kojoj piše da se objekt prodaje. Sad smo već zabrinuti. Sjetim se da smo na ulasku u mjesto vidjeli mali hotel i ostao mi je u sjećanju izložen motor iznad vrata hotela te natpis “Bikers friendly!”
Vratimo se nazad na početak mjesta i uđemo u hotel. To je mali obiteljski hotelčić s tri zvjezdice i cjenom je povoljniji nego bilo koji B&B u kojemu smo do sada spavali. Uplatimo si prenoćište i odemo u sobu, istuširamo se i sredimo te siđemo dolje vidjeti koliko su pizze. Terasa je skoro puna, što bikera što domaćih ljudi, gledamo u tuđe tanjure te skužimo da pizze izgledaju super velike. Odlučimo se za njih i shvatimo zašto je terasa puna. Hrana je super, ukusna, a cijene najniže od svih mjesta na kojima smo do sada jeli. Na kraju nas dođe upoznati vlasnik hotela te svima javno obznani da smo mi hodočasnici iz Hrvatske i koji je naš konačni cilj. Nakon večere odemo u sobu preumorni da bismo išta više radili. Pozdravimo se s Paolom koji nas očekuje ujutro na doručku’, opisao je Ivica njihov 38 dan putovanja.
Ovakvih doživljaja će vjerujemo biti još puno, a na Facebook stranici Put. Sv. Jakova Hrvatska možete pratiti gdje su i što rade naši hodočasnici Biljana i Ivica.
Autor: CroExpress Datum objave: 13.07.2022.
