CroExpress
Božinović je kao izaslanik Hrvatskog sabora i predsjednika Vlade, zapalio svijeću na spomen obilježju pogibije Josipa Jovića koji je 31. ožujka 1991. poginuo na Plitvičkim Jezerima.
Taj dan upamćen je u povijesti hrvatskog naroda pamti kao ‘Krvavi Uskrs’, ali i razdoblje kada je hrvatska policija bila jedina organizirana sila koja se odupirala neprijateljskom djelovanju na terenu, izvijestio je MUP na svojim internetskim stranicama.
Priča o Josipu Joviću
Nakon upozorenja organizatorima pobune, hrvatsko Ministarstvo unutarnjih poslova provelo je na sam Uskrs, 31. ožujka 1991., akciju razbijanja okupacije Plitvičkih jezera. Riječ je o događaju koji je danas poznat kao Krvavi Uskrs, tijekom kojeg su pale prve hrvatske žrtve u Domovinskom ratu.
Oružanu pobunu u rano jutro autobusima su krenuli prekinuti pripadnici postrojbi za specijalne namjene iz Lučkog, Rakitja i Kumrovca. Kolona vozila s hrvatskim specijalcima napadnuta je iz zasjede na glavnoj prometnici nedaleko od plitvičkih hotela i pratećih objekata. Na kolonu je otvorena vatra iz okolne šume, u autobus pun hrvatskih redarstvenika uletjela je tromblonska mina, na sreću, neizvučenog osigurača, te nije eksplodirala.
Sukob je potrajao nekoliko sati tog prijepodneva, a pobunjenici su bili prisiljeni povlačiti se. U slamanju otpora poginuo je mladi Josip Jović, a devet je policajaca ranjeno. Veći broj pobunjenika je uhićen, a među njima Goran Hadžić i Borivoje Savić, čelnici vukovarskog SDS-a.
Dragovoljno otišao u MUP
Prema riječima suboraca, Jović je bio najistureniji u napadu. Iako je na sebi imao pancirku, netko od pobunjenika ga je pogodio u nezaštićeni dio tijela. Kola hitne pomoći stigla su brzo, a nakon dužeg čekanja ukrcan je u sanitetski vojni helikopter još uvijek dajući znakove života. No, ipak je preminuo.
Josip Jović rođen je u Aržanom kod Imotskog 1969. u siromašnoj obitelji, a pored njega pokojni otac Filip i majka Marija skrbili su o sinu Tomislavu, te kćerima Franki, Mirni i Aniti. Školu je završio u rodnom mjestu, a 5. kolovoza 1990. godine dragovoljno odlazi u Zagreb, gdje je postao djelatnik aktivnog sastava Ministarstva unutarnjih poslova. Osim brojnih poslova osiguranja, prije pogibije odlazi i na terene u Pakrac i Petrinju. Pokopan je uz sve vojne počasti, na mjesnom groblju u Aržanu. Na Uskrs 1994. godine u Aržanu otkriven mu je spomenik.
Posmrtno je odlikovan činom bojnika. Odlikovan je i, između ostalog, Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom.
JNA stala na stranu pobunjenika
Tom je prilikom postalo jasno na čijoj će strani u ratu djelovati Jugoslavenska narodna armija. Naime, JNA je tijekom akcije na Plitvicama izvukla oklop i teško naoružanje, uspostavivši tampon zonu i time onemogućila hrvatskoj policiji da daljnjim napredovanjem ka Korenici potpuno razbije oružanu pobunu.
Snage 10. korpusa JNA nadzirale su promet od mosta na Korani do motela Borje, a u spomen domu Nikola Tesla u Mukinjama uspostavljeno je Izdvojeno komandno mjesto 5. vojne oblasti. Ultimativno su tražili da specijalne snage MUP-a napuste Plitvice, što je i učinjeno, ali tek nakon što je iznova uspostavljen rad policijske postave.
Tijekom cijele krize u kojoj su srpski teroristi na nekoliko dana okupirali Plitvice bili su ugroženi Hrvati koji su putovali prema moru ili unutrašnjosti, ali i brojni turisti, njih više od 400, koji su u uobičajeno velikom broju za blagdane pohodili Nacionalni park Plitvice. Od Krvavog Uskrsa JNA je Liku pretvorila u golemo područje ‘tampon-zone’ koja će s vremenom postati strateška polaznica velikosrpske agresije.
Datum objave: 31.03.2020.
