Autor: I.A./CroExpress

Renata Dragičević Ruda živi u Švedskoj, u Gothenborgu, više od 25 godina. Kada je Hrvatska prošla u četvrtfinale na svoju je kuću ponosno izvisila zastavu Lijepe naše, ali potom objavila i jedan poduži post u Facebook grupu Hrvati u Švedskoj. Njezina objava dirnula nas je te smo je upitali imamo li dopuštenje to podijeliti sa svojim čitateljima. Renata je pristala drage volje jer ono što je napisala je važno za iseljenike, za njihovu sreću i zadovoljstvo, kao i onih koji su tek otišli iz svoje domovine i pate.

Renatin status prenosimo u cijelosti, onako kako ga je ona napisala:

Alì mogu vam iz iskustva reći VJEČNO si tuđinac i tuđoj zemlji a UVIJEK si SVOJ U SVOME pa izaberi’ …napisano je u jednom odgovoru nedavno.

Moja mater se iz Slavonije udala za Bračanina i živili su u Trogiru…u gradu di su uvik bili tuđi. Kod nas se nažalost ograničava na isti dil grada, sela, regije i slično.
Dok sam isto tako razmišljala i sama sam bila tuđinac u tuđoj državi i dugo mi je trebalo da posložim prvo u svojoj glavi da ono za čim patim više nije niti će ikada biti isto i kad sam počela nazivati odlazak sa ljetovanja ‘idem doma’ počelo mi je bit lakše i počela sam guštat u Švedskoj. Zato je važno ne prenositi negativnost na ove nove, mlade ljude koji su tamo di sam ja bila prije 20 i nešto godina da ne bi trošili vrime i emocije na patnju i suze vecć šta brže prihvate i odluče šta i kako žele dalje.

Svi smo mi imali iste strahove od novih početaka u novim, tuđim sredinama pa se svi možemo razumiti. Moj sin se zove Adrian po Jadranu, moja ćer je jedina na svitu kojoj je drugo ime Dalmacija… a sve da im mogu svako jutro reći: ‘Dobro jutro moje more, dobro jutro moja lipa Dalmacijo’. Srce oće iskočit kad avion slijeće pa vidim moju rivu i krov kuće. Toliko o mojoj nostalgiji. Vi koji ste već ovdje morate znati ( a znate sigurno) da ste upravo onde gdje bi se mnogi minjali sa vama. Isto tako smo privilegirani da možemo izvuć ono najbolje od obe kulture i tako obogatiti sebe i svoju obitelj.

Najveće nezadovoljstvo nastaje onda kada ono najbolje iz svoje domovine uspoređujete sa onim najgorim u novoj državi bez obzira jel to bila Švedska, Norveška, Irska il’ bilo koja druga. I još jedna stvar… ne uspoređujte se s drugima. Ovo dobro zapamtite jer će vam pomoći. Netko je možda kupio nešto ( stan, auto, vikendicu, skupu robu…) ali vi ne znate sa koliko je love ta osoba došla tj. sa koliko je počela živit u drugoj državi ni pod kakvim uslovima. Nemojte nasjedati na slike sa fejsa di većina živi ‘luksuznim’ fejs životom. Čoviče da je usporediti slike sa osobne i profilne moglo bi kome i srce stat od šoka.

Šta prije prihvatite da ste došli u zemlju koja nije dužna vama se prilagođavati nego vi-mi njoj, odma će bit lakše. DOMOVINA je tamo di ste se rodili, rasli, imali roditelje, babe, dide,stvorili doživotna prijateljstva, prve ljubavi, poljupce… DOM je tamo di stvarate obitelj, di vam dica rastu… tamo di starite i ostavljate mladost.

Jedan dio duše će zauvijek ostat doli i vući vas, al’ virujte mi, kad vas više mater ne čeka raširenih ruku nego nosite cviće na groblje svaki put za više osoba koje su zauvijek otišle ništa više nije ka prije i nostalgija dobiva neko drugo značenje. Sritno svima koliko vas ima u novim domovima.

Datum objave: 03.07.2018.