U nedjelju se održava drugi krug hrvatskih predsjedničkih izbora u kojemu kao kandidati sudjeluju populistički ljevičar Zoran Milanović s iznenađujućim rezultatom od 49,09 % u prvom krugu i Dragan Primorac u prvom krugu s mršavih 19,35 % .
Očito sve šanse ima Milanović, ali moj je savjet dijaspori da masovno glasuje za Primorca jer on je kako u privatnom tako i u stručnom i političkom životu znatno bliži našem iseljeništvu, dok se to nikako ne može reći za Milanovića koji je za Hrvatsku rekao da je „slučajna država“, odbijao izručiti njemačkom pravosuđu dvojicu udbaških zločinaca i dao prednost Titu namjesto Tuđmanu.
Da je Hrvatska zaista demokratska zemlja, Milanović ne bi mogao dobiti zaposlenje ni kao pazikuća u nekom ministarstvu. On je doduše za dlaku izgubio prvi krug izbora, ali nije ni pobijedio, pa se njegov, Primorčev i ostalih oporbenih kandidata rezultati mogu označiti engleski kao fifty-fifty ili gotovo ravnopravnima.
Ponavljam: u političkom pogledu dijaspori je znatno bliži Primorac, što se i pokazalo u prvom krugu izbora, ali i ovoga bi puta iseljeništvo još u većem broju trebalo odbaciti Milanovića i gotovo sve svoje glasove dati Primorcu bez obzira na sve njegove političke i ine mane. Od ostalih kandidata možda su iseljeništvu najbliži Marija Selak Raspudić, Tomislav Jonjić i Branka Lozo, ali ni oni nisu vrhunski političari i stoga će vjerojatno uskoro biti zaboravljeni ako ne prezentiraju bolje i zapamtljivije programe.
Evo kako to objašnjavam.
Podjela izvršne vlasti između državnog poglavara i predsjednika vlade u vanjskoj, obrambenoj i sigurnosnoj politici u Hrvatskoj ne funkcionira što se drastično pokazuje u stalnim prepirkama između Pantovčaka i Banskih dvora, pa je treba ukinuti. Predsjednik države sa svojim potpisom na svim zakonima, odnosno odbijanjem potpisa, ima dovoljno ovlasti u sveukupnoj državnoj politici, i to mu je dosta, uz ostale više-manje ceremonijalne zadatke.
Trebalo bi pogledati austrijski zakon o mjerodavnostima predsjednika republike pa ih prilagoditi hrvatskim posebnostima i preuzeti. U više sam članaka predlagao da se zapovjedništvo hrvatske vojske povjeri ministru obrane u mirnodopskim vremeima, a u ratu Vijeću za nacionalnu obranu u kojemu bi predsjednik države bio jedan od sedam članova koji bi svoje odluke donosili običnom većinom od četiri člana. Dodao sam da ako netko ima bolji prijedlog neka ga objelodani.
Sve ostale nadležnosti predsjednika republike trebalo bi prebaciti na Vladu i/ili predsjednika Sabora, odnosno njegove zamjenike ako je on spriječen u donošenju odluka.
Drukčije rečeno: treba ojačati trodiobu vlasti i granice između zakonodavne, izvršne i pravosudne vlasti još vidljivije ustvrditi pa se onda možemo nadati da će ta podjela bolje funkcionirati nego dosad. U svakom slučaju to bi trebalo provesti do kraja poluvremena djelovanja uskoro izabranog poglavara države, dakle za dvije i pol godine.
Osim toga treba svakako promijeniti Izborni zakon za Hrvatski Sabor tako da svaka stranka mora sudjelovati na izborima, napose, dakle da se ukinu predizborne koalicije, potom da se izbrišu izborni okruzi za nacionalne manjine i dijasporu, a birači dobiju dva glasa, s prvim bi birali svoje narodne zastupnike u izbornim okruzima, njih 40 na broju, u kojima bi bilo najmanje sto tisuća stanvnika, te s drugim glasom s kojim bi birali stranačke liste čiji bi izborni okrug bila cijela Republika Hrvatska.
Ukupno uzevši u Saboru bi bilo 40 plus 40 zastupnika, dakle bila bi to velika ušteda u odgovarajućim plaćama za narodne zastupnike i njihovo djelovanje. U tom pogledu vidjeti kako izgleda njemački zakon o biranju zastupnika u Bundestagu, prilagoditi ga hrvatskim posebnostima i onda prihvatiti.
Jedna od osebina svake valjane demokracije mora biti njezina jednostavnost u prakticiranju svakodnevne politike pa se onda možemo nadati da će biti veće sudjelovanje birača u svim izborima, a pogotovo za narodne zastupnik u Hrvatskom Saboru. Naime nisko sudjelovanje u glasanju obezvrijeđuje političku moć najvećeg nacionalnog predstavništva i time delegtimira njegovo postojanje, a to veoma šteti upravo mladim demokracijma kakva je na snazi u Republici Hrvatskoj.
Autor: Gojko Borić, Köln Datum objave: 06.01.2025.
