Iz Njemačke stigla reakcija

Premda je Hrvatska laicistička država i prema tome svećenici se ne bi smjeli baviti dnevnom politikom, poznati svećenik Anđelko Kaćunko prečesto se upliće u politiku kritizirajući vrlo ratoborno, često ad hominem, članke koje izlaze u Hrvatskom tjedniku (HT) pa ćemo stoga upoznati čitatelje CroExpressa s dva pisma izašla u HT-u da bi bili upućeni koliko neki duhovnici ‘zlorabe’ svoj položaj; hvala Bogu nema ih mnogo, ali su toga radi ‘opaki’ više nego što bi smjeli biti. Riječ je o pismu Anđelka Zdeslava Kaćunka, (čudno bez oznake don) izašlu u HT-u 11. srpnja 2025. i ono Šimuna Balikića objavljenu u HT-u  25. srpnja.

Kaćunko piše da sam radi kritike vrlo mršave izlaznosti Hrvata na izborima za Europski parlament popljuvao cijeli hrvatski narod pa se pitam odakle mu to kad sam pisao samo o onima koji nisu glasovali, a zašto nisu to još ne znamo jer o tome ne postoji ispitivanje javnog mnijenja. Govoriti da je to bio bojkot više je nego pretjerano, bojkot bi bio da je to išlo organizirano, a nije, valjda je svaki od apstinenata u glasovanju imao svoje razloge zašto nije ispunio tu svoju građansku dužnost jer Europski parlament je i hrvatski parlament, koji utječe na oko 80 posto hrvatskih nacionalnih zakona. Potom Kaćunko ubacuje u diskusiju o neizlaznosti na EU-izbore na mnogo važniju temu, a ona se naziva demografska bezizlaznost što su dva potpuno različita krucijalna pitanja hrvatske politike, a potonje nije baš u mjerodavnosti svećenika jer što oni znaju o bračnom životu, rađanju i uzgoju djece osim možda nekoliko teorijica i preporuka da bi Hrvati morali imati po braku najmanje troje djece ako žele opstati kao narod, no to je u nadležnosti laika sa svim uzrocima i posljedicama. Meni zamjera što sam upotrijebio, kako piše, urbani rasizam Rvati, ne znajući bolan da i sam pripadam navodnoj ognjištarskoj i desničarskoj rasi kao sin težaka i domaćice rođen u jednom malom selu.

Ne, mislio sam na one Rvate koji mašu hrvatskim zastavama i viču Hrvatska, Hrvatska, Hrvatska, a ne plaćaju uredno porez i otimaju od države sve kad im se za to pruži prilika.  

Kaćunko potom citira Glas koncila s razlozima zašto je tako malo Hrvata izašlo na izbore za EU-parament, no ne navodi izvor iz kojega je te zaključke osnažilo glasilo Hrvatske biskupske konferencije. To je samo jedno od mišljenja te apstinencije. Mislim da se Hrvati ne osjećaju inferiorni naspram drugim građanima Europske Unije, nego jednostavno nisu izašli na izbore za Europski parlament  poradi svoje neinformiranosti o važnosti tog zakonodavnoga tijela, a ona je golema jer kad su javni mediji o tome pisali i govorili za njih je najvažnije bilo isticati kolike će debele plaće dobivati budući zastupnici u njemu, a to je tipično hrvatska navada u kojoj je ponekad bog Mamon važniji od pravoga Boga.

Osim toga proći će mnogo vremena kad će Hrvatska više uplaćivati nego podizati novaca iz europskih fondova, dok je danas, prema podacima Hrvatske vlade taj višak između uplate i dobivanja financijskih sredstva iz Bruxellesa u korist Hrvatske zaista golem, a iznosi 10,7 milijarda eura, te 70 posto ukupnih javnih investicija financira se iz EU-fondova. Baš poradi ovih podataka bio bi znak građanske pristojnosti da su se hrvatski birači marljivije ponijeli na dan europskih izbora.

Ne bih se također složio da 12 hrvatskih zastupnika ne mogu ništa postignuti u mastodontu od više nego 700 ostalih europskih zastupnika jer, primjerice i njemački Bundestag je po prilici  toliko velik sa svojih 736 zastupnika, pa se svi njegovi članovi osjećaju politički ravnopravni sa željom da se smanji taj njihov broj, no to im nikako ne uspijeva već desetljećima. Nije stvar u broju nego u kreativnosti i marljivosti pojedinih zastupnika u EU-parlamentu bez obira kojemu narodu i parlamentarnom klubu pripadaju.

U broju HT-a nakon Kaćunkove zbrčkane polemike protiv moga kritiziranja niske izlazosti hrvatskih birača na izborima za Europski parlament javio se malim pisamcem Šimun Balikić iz Stuttgarta koji tvrdi, među ostalim da ja o pravaškoj politici ništa ne razumijem i da su Hrvati ulaskom u Europsku Uniju postali robovi! Čudi me da oni u Europi pa i Aziji,  kao što su države Crna Gora, Albanija, Sjeverna Maedonija, Srbija, Moldova, Gruzija i Ukrajina žarko žele ući u tu robovlasničku tvorevinu kao što je Europska Unija. To Ukrajina plaća i  krvlju svojih mlaih ljudi koji se bore protiv ruskoga imperijalizma, tog najvećeg protivnika NATO-a i Europske Unije. A što se tiče prvaštva koje zastupa taj čovjek iz Stuttgarta, meni se čini da o njemu on pojma nema jer Otac domovine Ante Starčević, osnivač Hrvatske stranke prava, bio je veliki Europljanin.

On je zastupao ideju francuske političke škole da svi građani jedne države autmatski čine njezinu naciju, što bi u hrvatskom slučaju značilo da su svi stanovnici Lijepe naše, bez obzira na svoju etničku i vjersku pripadnost Hrvati! Starčević nije bio protiv Europe, baš obratno u njoj je vidio hrvatsku budućnost. Jer što bismo bili mi Hrvati da nismo ušli u europske integracije, neutralci kao Švicarci za što nemamo dovoljno novca ili Norvežani za što nemamo dovoljno nafte i zemnog plina. Ulaskom u EU odustali smo od dijelova nacionalnog suvereniteta, ali samo kao pozajmnice, a dobili smo mnogo više kako u novcu tako i u jamstvu da će nas NATO kao predvorje Unije, braniti ako neprijatelj napadne i samo jedan četvorni metar hrvatskoe zemlje.

Tko to ne vidi politički je slijepac.

Tvrditi da smo robovi u Europskoj Uniji ne samo da je izvan svake pameti nego je i velika laž jer to se može opovrgnuti s bezbroj podataka i konkretnih činjenica. Čak se može tvrditi da EU nije tako strog kakav bi morao biti što vidimo u primjeru kako se Orbanova Mađarska poigrava s Bruxellesom kao mačka s polumrtvim mišem. Ako netko želi promijeniti stanje u Europskoj Uniji na bolje, to može učiniti samo ulaskom u njezine strukture, a ne polemikama iz neplodnog i buntovnog izolacionizma kojemu, kako izgleda, naginju neki, Bogu hvala vrlo osamljeni hrvatski puntari bez utjecaja u hrvatskoj politici.

Autor: Gojko Borić / Köln Datum objave: 03.08.2024.