Autor: Z.S.
Ako se pokaže istinitim da je Nikola Kalinić bio nezadovoljan svojim statusom u hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji, hitri napadač hrvatske reprezentacije i Milana morat će se dobro pogledati u ogledalo.
Kalinić je u nogometnoj sezoni 2017./2018. u svom Milanu u 31 odigranoj utakmici zabio šest golova i tome dodao pet asistencija. Zabio je i jedan autogol. Navijači milanskog kluba nisu bili sretni njegovim nastupima s obzirom na to da ga je Milan platio 20 milijuna eura.
Za usporedbu, Mario Mandžukić je za Juventus zabio 10 golova i tome dodao tri asistencije. Još važniji je podatak da je Mandžo četiri gola zabio u Ligi prvaka i da je sve to učinio u zastrašujućoj konkurenciji Paula Dybale i Gonzala Higuaina.
Treći izraziti napadač među Vatrenima, Andrej Kramarić, ove je sezone postigao 13 pogodaka za Hoffenheim i tome dodao osam asistencija.
Naravno, korisnost igrača za momčad ne mjeri se samo golovima i asistencijama. Najbolji primjer tome je Mandžukić – trkač, radilica i skakač, igrač kakvog svaki trener obožava imati u momčadi.
Kalinićev prelazak iz Fiorentine u Milan kao da je bio korak unatrag u njegovoj karijeri. Dvadesetdevetogodišnjaka pamtimo kao strijelca fenomenalnog gola Španjolskoj na prošlom Euru, kad smo se nadali da će u tridesetoj godini dostići kulminaciju karijere. No, ova sezona za njega nije bila baš uspješna.
Sve to ne znači da Kalinić nije zaslužio biti u Rusiji; no znači da je trebao pokazati više strpljenja i manje egocentrizma, ako je istina da nije želio ući u utakmici protiv Nigerije jer ga ‘bole leđa’. Ovako je ostavio suigrače na cjedilu jer Hrvatska ne smije dovesti zamjenskog igrača.
Treba vidjeti i što će reći Kalinić. No, teško je zamisliti scenarij u kojem bi bilo opravdanja za ovako nešto.
Datum objave: 18.06.2018.
