Svi sveti koje danas častimo svjedoci su da je svetost dar za svakoga i da je svi možemo ostvariti.
U Crkvi je, uz svece koji su se isticali posebnim krepostima, te koji su imali prigodu biti stavljani na čast oltara, uvijek bilo veliko mnoštvo onih „blaženih“ ljudi koji su tiho i skrovito živjeli svoju svetost pred Gospodinom. Živjeli su postojano i vjerno, kreposno i odano svjedočeći u svakodnevnici u okolinu u kojoj su bili, u svojim obiteljima i sredinama. Na njima je počivalo i društvo i obitelj, pa i onda kada to ljudi ne vide, jer su više držali do blaženoga života prema Isusovim uputama, nego da se kao i drugi ljudi bore samo za ono zemaljsko, piše don Ivan Bodrožić na portalu bitno.net.
Shvaćajući važnost Isusova programa blaženoga života, nisu bili gramzivi niti su polagali nadu u zemaljska dobra, već u dobra kraljevstva nebeskoga; nisu tražili utjehe ovoga svijeta, već utjehu Gospodnju; nisu tražili baštinu zemaljsku, već su isključivo vjerovali da je Gospodin njihova baština; nisu istjerivali ljudske pravednosti, već su strpljivo podnosili nepravde prepuštajući Gospodinu da on jednom kao pravedni Sudac donese pravedni pravorijek; izbjegavali su krutost i okrutnost svjesni da je i Gospodin milosrdni Otac koji svakom raskajanom grešniku milosrdno oprostio; čuvali su svoje srce čistim kao najveću dragocjenost usred nečistoća ovoga svijeta jer su shvatili koliko je važno srcem biti usmjereni prema Gospodinu; tražili su mir duše koji se ostvaruje Gospodinovom prisutnošću, te nisu dopustili da ih nemiri i svađe, sukobi i probitci udalje i od Gospodina i od braće ljudi; kad su ih drugi prezirali i progonili zbog njihove postojanosti u vjeri, oni su strpljivo sve to podnijeli, jer su znali da je blago kraljevstva Božjega vrijedno svake patnje i uloženog napora.
Uistinu su bili radosni da ih ništa na ovome svijetu nije moglo odijeliti od Krista, te su zato radosno klicali i svjedočili svima neprolazne darove kojima su bili obdareni da njime obogaćuju svijet i drže ga živeći prema neprolaznim vrijednostima Gospodnjim.
Osim toga, oni su nama pokazali put i ostavili naslijeđe koje i nas danas obvezuje. Oni su pokazali da svetost za kršćanina nema alternative. Naprotiv u svijetu poteškoća i izazova treba upravo tada živjeti sveto, te strpljivo na svojim leđima nositi breme života. Mnogo je važnije što o našim činima govori Gospodin nego ljudi, te je doista potrebno slijediti njegova nadahnuća i poticaje, nego se držati zemaljskih nejasnih vizija i prizemljenih uvjerenja koje ne podižu biće, te guše svaki nebeski ideal u njemu.
Svi sveti koje danas častimo svjedoci su da je svetost dar za svakoga i da je svi možemo ostvariti. Ona nije samo za neke izuzetne okolnosti, već je milost za svakodnevni život koji treba živjeti sa svetom jednostavnošću. Svetost koja struji iz Gospodina nikome nije uskraćena. Zato je treba sa svom ozbiljnošću uzimati u obzir, shvaćajući da je ona put života bez kojega bi ovaj svijet išao u stranputicu. Toliki neznani sveci koji su držali svijet svojim vjernim životom i nama su namrli veliko naslijeđe prema kojemu se trebamo postaviti odgovorno, te ga prenijeti i drugima kao najveću dragocjenost.
Ne bojmo se stoga poći putem koji su nam oni utrli, jer su oni išli vjerno stazama i stopama Gospodnjim. Poput njih budimo odvažni i odgovorni, te primljeno blago svetosti svjedočimo radosno i zdušno, oduševljavajmo svakoga koga možemo za ovaj čudesni dar i poziv. Trudimo se ovom svijetu koji počesto grca u grijehu i ne želi iz njega izići, pokazati kolika je milost prihvatiti svetost, te bez straha svjedočimo što je Isus za nas učinio da nas obdari spasenjem, kako bismo svu braću i sestre privlačili i privukli u neprolazni život i zajedništvo svih svetih.
Autor: CroExpress Datum objave: 01.11.2022.
