Recenzent Ulf Brunnbauer s Leibniz – Instituta za studije istočne i jugoistočne Europe u Regensburgu istaknuo je da se o iseljeništvu često govori kroz gubitke, čime se zanemaruju brojne važne socio-ekonomske teme te pitanja kulture i identiteta, a da državu iseljenici nerijetko zanimaju zbog novčanih doznaka.
Nova knjiga “Iseljenici i povratnici – Pravni i institucijski aspekti iseljeništva/povratništva u razdoblju Austro-Ugarske Monarhije i Kraljevine SHS – Kraljevine Jugoslavije” autorice Darije Hofgräff Marić, predstavljena je u petak u Velikoj čitaonici Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu.
Dosadašnja znanstvena istraživanja o hrvatskom iseljeništvu uglavnom su se temeljila na analizama političkih dimenzija migracija, i to gotovo isključivo iz perspektive zemalja u koje su se hrvatski iseljenici useljavali.
Stoga je tema knjige „Iseljenici i povratnici“ znanstveno iznimno važna jer obrađuje dosad slabo ili nedovoljno obrađeno pitanje pravnog i institucijskog okvira zaštite iseljenika i povratnika u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije i Kraljevine SHS / Kraljevine Jugoslavije. Ona pokazuje da su obje države koje su slale putnike u „bijeli svijet” ipak posredovale ili, bolje rečeno, regulirale učinke iseljavanja i povratka stanovništva.
Recenzent Ulf Brunnbauer s Leibniz – Instituta za studije istočne i jugoistočne Europe u Regensburgu istaknuo je da se o iseljeništvu često govori kroz gubitke, čime se zanemaruju brojne važne socio-ekonomske teme te pitanja kulture i identiteta, a da državu iseljenici nerijetko zanimaju zbog novčanih doznaka.
Prateći kontinuitet između habsburškog i međuratnog razdoblja, jasno se pokazuje da država nije gradila relativno razrađen institucionalni ili pravni okvir za zaštitu iseljenika i povratnika samo pomoću vladine politike nego i da su to bili rezultati rada civilnog društva i angažiranih pojedinaca, osobito u Hrvatskoj. Time je dokazano da se u razmatranom razdoblju veći dio hrvatskog društva brinuo za sudbinu iseljenika i povratnika, odnosno da je već u razdoblju između dvaju svjetskih ratova postojalo ono što danas nazivamo javno-privatnim partnerstvom u pružanju usluga iseljenicima i povratnicima.
Predstavljač Tado Jurić s Hrvatskog katoličkog sveučilišta rekao je mu nije poznato da se netko s tolikom ozbiljnošću pozabavio temom iseljavanja u navedeno vrijeme te istaknuo svoje mišljenje o odlascima nekad i danas.
“Nekad je ljude najviše tjeralo siromaštvo, a danas odlaze zbog gubitka nade”, otkrio je Jurić.
Knjiga „Iseljenici i povratnici“ znanstvena je monografija, ali može poslužiti i kao priručnik ili udžbenik zbog čega može biti zanimljiva ne samo istraživačima migracijske i socijalne politike s obzirom na Hrvatsku i međuratne odnose u Jugoslaviji nego i studentima demografije (posebno kada je riječ o temama vezanim za hrvatsko iseljeništvo) te široj javnosti. Crpeći iskustva iz prošlosti, može se sigurno razviti i neka nova strategija politike prema iseljeništvu i povratništvu što je zasigurno korisnije nego neprekidno iznositi mišljenja da migracije stanovništva imaju negativne posljedice.
“Volimo kukati da nam nisu bile dobre prošle države, a sada imamo svoju, pa opet iseljavamo. Pored toga, nije sve u državama, niti je samo u pitanju skrb odozgo. Imamo svoju osobnu i građansku odgovornost i mogućnost djelovanja odozdo”, napomenula je Hofgräff Marić.
Darija Hofgräff rođena je u Zenici 1970. godine gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. Jednopredmetni studij povijesti započela je 1989./1990. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Sarajevu. Zbog ratnih zbivanja u BiH prekida studij 1993. godine te ga dovršava na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2006. godine. U međuvremenu je živjela i radila u Njemačkoj. Od 2007. godine zaposlena je u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, gdje radi i danas, u zvanju više arhivistice na Odsjeku za kulturno-prosvjetne aktivnosti te kao znanstvena suradnica na Sveučilištu u Zadru, gdje je 2018. doktorirala na temu “Hrvati u svjetlu politike prema iseljeništvu 1920. – 1939.”
Autor: CroExpress Datum objave: 08.11.2021.
