Autor: CroExpress

Mirjana Renić Matić poslala nam je iskrenu i emotivnu priču o svom odlasku u Njemačku, o šest najtežih mjeseci u svom životu. Uostalom, fotografije govore više od tisuću riječi – na naslovnoj fotografiji je Mirjana tijekom prvog susreta sa petogodišnjom kćerkicom nakon šest mjeseci razdvojenosti. Evo njene priče.

‘1. travnja 2014. Pakiram svoje stvari odlazim daleko 1600 kilometara od svog doma, u zemlju koju ne znam, ljude koje ne poznajem. Ostavljam svoju petogodišnju ljubav s mužem i idem tamo gdje nikog ne znam, tamo gdje nikog nemam. Odlazim iz moje voljene i jedine domovine, zemlje mojih pradjedova. Ona više nije ista; protkana je korupcijom i nepotizmom jadna, bijedna, siromašna… Moja Hrvatska na rubu srama.

Dolazim u Köln. Ja, hotelijerski tehničar, govorim tri jezika, nekadašnji najbolji učenik. Idem čistiti sobe u njemačke hotele. Moji su se poznanici tome smijali. Pa nisam valjda poludjela da idem čistiti po Njemačkoj. U Hrvatskoj sam imala sve dok nisam postala višak radnog kadra kako bi se zaposlio nečiji nećak, stranački podobniji.

Šest mjeseci muke,napornog rada i suza, odvojenosti od mog djeteta, od mojih roditelja i moje obitelji. U 6 mjeseci nalazim stan, još jedan dodatni posao, opremam stan, uzimam auto, rješavam sve papire, dozvole, šaljem svojoj obitelji svaki mjesec novac za život u Hrvatskoj. I naposljetku dovodim muža i dijete.

Bilo je to najtežih 6 mjeseci u mom životu.

Sve sam to napravila s minimalnom plaćom koju jedna sobarica može imati. Danas sam u istom hotelu supervizor,dijete mi ide u vrtić, upisana je u školu, muž mi ide na integracijski tečaj, privikavamo se i zadovoljni smo. Sve što ne možeš ostvariti, pomoći će ti država dok se ne snađeš i ne staneš na svoje noge. U Hrvatskoj nisam imala pravo na dječji doplatak, ovdje to pravo ima svako dijete i mjesečno iznosi 184 eura.

Hrvatska je u mome srcu. Ono kuca brže kad čujem naše pjesme, naše ljude, kad pomislim da uskoro idem svojim roditeljima u posjet. Ali, u mojoj Hrvatskoj je trenutno tmurno i žalosno, samo je ona u mojoj glavi tako lijepa i savršena.

Trenutno sam u Njemačkoj i nemam se namjeru vraćati, najviše zbog svog djeteta.

Danke Deutschland! 



Želite svoju priču iz iseljeništva podijeliti s nama?

Pišite nam na:

redaktion@croexpress.eu,
zoran.stupar@croexpress.eu
ili na našu Facebook stranicu.


Datum objave: 01.02.2015.