Autor: Josip Fruk/Facebook
Interesantno je vratiti se malo četiri desetljeća unatrag, u vremena kada je ljubav bila mjera srca. Vratimo se četrdesetak godina unatrag, u ne tako daleko povijest. Možda će ovaj tekst neki shvatiti drugačije i uzeti sasvim drugu mjeru ljubavi kakvu oni traže… Znači vratimo se negdje tamo u 70-te, može čak i koju godinu prije…
Drugo doba, ovi danas moderni rekli bi – zadrto doba. Jest, bilo je to vrijeme bez mobitela, u nekim mjestima u Lijepoj našoj i bez struje, bez TV, možda s nekim malim tranzistorom. Računalo da i ne spominjem. Nije se letjelo avionom, u crkvu se išlo pješice i sa pjesmom… Procesije su bile svakodnevnice svih hodočašća.
Na slici je luksuzni dar mladih zaljubljenih parova onog vremena koji su se spremali darivati jedan drugome. Na slici je poklon, dar onog vremena koji je imao veću vrijednost od današnjeg Versace, Dolce&Gabbana, Coco Chanel Paris, Calvin Klein, Dior i još toga. Znam da nisam u toku da bih sve poznate marke nabrojao. Seoski sam dečko kojemu ipak idu bolje neke druge stvari.
Da se vratim… Ovaj obojani komad tijesta je bio znak neraskidive ljubavi. Mnogi naši očevi, djedovi su kupovali svojim ženama, danas našim bakama i majkama LICITARSKO srce kao dokaz i poklon ljubavi koji je značio samim darom srca, možda čak i neizrečenim. Ali srcem i očima je bilo rečeno: Ti si moja, jedina zauvijek…
Nije bilo kalkulacije, skupih izlazaka, dvoličnosti, iskorištavanja, straha jer je postojala ljubav koja se nije bojala križa, znoja, muke, trpljenja. Jer sve to proizlazi iz te ljubavi koja je u onom vremenu imala hrabrosti.
Datum objave: 21.04.2015.
