“Uz sve manjkavosti i nepravilnosti, pa i nepravde, u našem društvu, ja imam povjerenja u Hrvatsku. Tako jednostavno osjećam”, kaže 26-godišnji Mato.
Mato Topić prije godinu i pol se, nakon tri godine u Njemačkoj vratio u Hrvatsku.
Neki se još tome čude, a neki su mu tada govorili “brzo ćeš ti natrag”, pa i nazivali ga “budalom”. Ipak, nije zažalio, kazao je u razgovoru za Večernji list.
Snažno mu je nedostajala rodna gruda. Znao je da standard i sređeni život, na kakav je navikao u graničnom njemačkom gradiću Lorrach, nedaleko Basela, u Hrvatskoj neće imati, ali srce je vuklo.
“Ne znam vam to objasniti, u Njemačkoj mi u suštini nije ništa falilo, ali svaki put kad bi prešao hrvatsku granicu kao da sam počinjao disati punim plućima”, veli ovaj mladić koji je, da priča bude zanimljivija, za sobom u Njemačkoj ostavio roditelje, brata i sestru koji su se 2013. godine u želji da djeci osiguraju bolju budućnost odselili.
U Njemačku otišao za obitelji
Mato je ostao igrati nogomet. Do loma noge išlo mu je dosta dobro i nikako nije želio iz Osijeka. U to vrijeme imao je dvadeset godina.
“Naravno da roditelji nedostaju i u toj dobi, znao sam otići u Crkvu, a nakon jednog skupa mladih mi se nekako sve u glavi preokrenulo. Prestala mi je značiti nogometna karijera, novac, slava, sve što me prije vuklo. Čak sam odlučio otići u samostan”, priča Mato, koji se dvije godine u potpunosti posvetio duhovnosti.
Danas to vrijeme smatra velikim osobnim bogatstvom, ali shvatio je da je njegov put ipak puno svjetovniji i 2016. je krenuo za roditeljima u Njemačku.
S vremenom je naučio jezik, počeo igrati nogomet, zaposlio se.
Na život u Njemačkoj nema prigovora. “Uređena zemlja, može se zaraditi, poštuju se pravila, zdravstvena zaštita je kvalitetna, ljudi korektni… Puno toga je drugačije nego kod nas.
Radio sam kao trgovački putnik i bilo mi je, recimo, šokantno kad sam u jednom mjestu, u jednom dvorištu, vidio da je cvijeće na prodaju. Tko uzme, samo u sandučiću ostavi novac. Ovdje je to prilično nezamislivo, kod nas drugo jutro vjerojatno ne bi bilo ni cvijeća, a ni sandučića”, šali se Mato, kojem praktički jedina zamjerka ide na mlade Njemice.
Kaže, Hrvatice su mu puno, puno ljepše, pa je i to možda malo kumovalo odluci ovog zgodnog mladića da se vrati u domovinu.
Ništa ga nije moglo zadržati – vratio se
Ni obitelj ni mjesečna primanja iznad dvije tisuće eura, budući je nešto zarađivao i od nogometa, nisu ga mogla zadržati, a ni izbrisati mu gorak osjećaj tuđine.
“Znao sam ja da ću morati zasukati rukave i da ću Hrvatskoj morati puno više truditi se i raditi za puno manje novca”, kaže Mato koji se po povratku odlučio za Zagreb i koji nije bio nepripremljen na početničku plaću od 3.500 kuna u jednom call centru.
“U međuvremenu sam napredovao, postao zamjenik voditelja, vodio sam i neke edukacije… Novac jest važan, pogotovo kad si mlad i imaš puno želja i planova. Ali, definitivno nije najvažniji.
U Njemačkoj sam se unatoč tome što mi je tamo obitelj osjećao kao stranac. Shvatio sam da ne želim svake godine iščekivati godišnji, niti u stranoj zemlji dugoročno graditi svoj život i zasnivati obitelj. Roditelji su me, a što su drugo i mogli, podržali”, kazat će Mato, koji nije požalio zbog povratka, ali priznaje da mu teško pada što je obiteljska kuća u njegovom Čepinu prazna.
Ta je kuća, veli, više od zidova, puno toga je obitelj u nju ugradila i Mato se ne srami priznati da mu pomisao kako u njoj nikog nema ponekad izmami suzu.
Imam povjerenja u Hrvatsku
“Ambiciozan sam, imam razne interese, a Zagreb ipak pruža najviše prilika u Hrvatskoj”, iskreno objašnjava Mato, koji uz svoj redovni posao piše pjesme, svira gitaru, ima svoj youtube kanal i planira podcast, zašto je za život izabrao Zagreb.
Dosad najviše pregleda, zamalo 70.000, na njegovom kanalu ima video u kojem priča zašto se odlučio vratiti iz Njemačke.
“Uz sve manjkavosti i nepravilnosti, pa i nepravde, u našem društvu, ja imam povjerenja u Hrvatsku. Tako jednostavno osjećam”, veli Mato, koji s poštovanjem govori i o Njemačkoj.
“Odgojen sam u tradicionalnom dugu, praktični sam vjernik, a ove tri godine u Njemačkoj su mi dale da prepoznam i bogatstvo u različitostima, ali i da je od busanja u prsa važnije biti čovjek. Zapravo to je i najvažnije”, zaključio je Mato za Večernji list.
Autor: CroExpress Datum objave: 12.02.2021.
