Autor: Gojko Borić
U jeku sjećanja na izbijanje Prvog svjetskoga rata prije sto godina, prilike u svijetu pomalo podsjećaju na to doba: u Iraku i Siriji bjesni rat ‘Islamske države’ protiv svih njezinih protivnika, Rusija vodi nenajavljenu vojnu protiv Ukrajine, Izrael je uzeo stanku pred mogue nove napade na Hamas u pojasnu Gaze, Zapad priprema učinkovitije sankcije protiv Putinova režima itd. U isto vrijeme na Zapadu ljudi uživaju u završetku ljetnih ferija kao nekoč putnici na ‘Titanicu’, podsvjesno znajući da bi Treći svjetski rat mogao uskoro izbiti, premda, površno gledajući, to ne izgleda vjerojatno.
U tom ozračju njemačka kancelarka Angela Merkel pozvala je u Berlin predsjednike vlada i ministre vanjskih i gospodarskih poslova Hrvatske i Slovenije kao članica EU-a i pet država tzv. zapadnog Balkana na razgovore o trgovini, investicijama i regionalnoj suradnji, kako bi njemačka vlada mogla postignuti barem neki mali diplomatski uspjeh s obzirom na neuspjehe koje doživljava u posredovanju između EU-a i Rusije, a da o njezinu vanjskopolitičkom deficitu u odnosu prema srednjoistočnom ratu i ne govorimo.
Kako je rekao hrvatski premijer Zoran Milanović u svom kerempuhovskom stilu osim razgovora o svemu i svačemu, u Berlinu se moglo i releksirati. Po njemu, Hrvatska nema ni s jednom susjednom zemljom ugovore o granicama, pa se eto u Berlinu pružila prilika da se o tome razgovara sa Srbijom kao da su Beograd i Zagreb udaljeniji jedan od drugoga nego što su od Berlina. Za ‘Frankfurter Allgemeine Zeitung’ bilo je najvažnije objaviti fotku kako se kosovski premijer Thaci rukuju s Merklovom, ističući činjenicu da su Kosovari sudjelovali na skupu u Berlinu kao ravnopravni partneri država zapadnog Balkana, premda Srbija formalno još nije priznala Kosovo, a to će biti tako sve dok još pet država EU-a ne priznaju Prištinu, svaka radi svojih egoističnih i neshvatljivih razloga. Gospođa Merkel je pohvalila ‘priličan uspjeh’ Srbije na putu prema članstvu u EU. Poluslužbena njemačka RTV postaja ‘Deutsche Welle ustvrdila je u izvješću prije berlinskoga skupa da se o regionalnim projektima puno priča, ali malo radi.
Njemački izvjestitelj citira hrvatske gospodarstvenike koji se tuže kako u ekonomskoj suradnji u Regiji ima mnogo ideja, ali da je njihova realizacija nikakva. Autor to objašnjava ovako: ‘Uz sve to ne treba zaboraviti da je i sama regija u Hrvatskoj višeznačni pojam. Dok ju gospodarstvenici promatraju kao prirodno područje djelovanja i priliku za gospodarski rast, desno orijentirani dio građana ju smatra sinonimom za bivšu Jugoslaviju, državu koja se raspala u krvavim ratovima vođenim na teritoriju Hrvatske i BiH. Vladajućim socijaldemokratima je time smanjen manevarski prostor, posebno u predizbornim uvjetima kada po svaku cijenu pokušavaju zadržati sve manju podporu građana koji prelaze na stranu desne Hrvatske demokratske zajednice.’ Po autoru Europa će pogurati tu suradnju barem zbog svojuih interesa, ali ne navodi kakvi su ti interesi konkretni. S druge pak strane u EU ne postoji veliko oduševljene glede proširenja Unije na zemlje zapadnoga Balkana, posebice radi Rumunjske i Bugarske koje su pripuštene premda još nisu bile ‘zrele’ za to. O Hrvatskoj se u tome smislu malo govori, ona ponekad nije zastupljena ni u statistikama E-Unije.
Pomišljenju njemačkog ministra gospodarstva, socijaldemokrata Sigmara Gabriela, ‘budućnost država zapadnog Balčkana nalazi se u Europskoj Uniji.’ Velike riječi iza kojih bi trebala uslijediti barem nešto manja, ali solidna i trajna djela, a njih nema na horizontu. Stoga će se ovakovi sastanci ponavljati svake godine, iduće u Beču, potom u Parizu. Tada Milanović valjda ne će biti premijer da bi u tim lijepim gradovima nastavio sa svojim releksiranjem. Ali šalu na stranu. Kako javlja DW, njemačke tvrtke spremne su investirati na Balkanu, ali tome prostioru nedostaje infrastruktura kao željeznička i putovna mreža. Njemačka ćer podržati investicije samo valja podastrijeti odgovarajuću dokumentaciju, što Hrvatska kao da ne umije . Radi rata u Ukrajini i trajnog sukoba na Srednjem istoku važnost jugoistočne Europe za Njemačku biva sve veća. No kako je rekao predsjednik njemačkog Udruženja za istočnu i jugoistočnu Euroopu Marcus Felsner, nisu dovoljni europski simbolični koraci na Balkanu nego konkretni projekti, ali za to trebaju tamošnje države poboljšati pravnu sigurnost, skresati administrativne prepreke i raspisivati javne natječaje za ostvarenje javnih radova, čega tu očito nema dovoljno.
Povjerenik EU-a za energetiku, Nijemac Günther Oettinger, upozorio je u Berlinu na opasnosti od ruskog utjecaja prek tzv. južnog plinovodnog toka, rekavši da ako Rusija bude u tome imati više od 50 posto akcija onda će ona diktirati svoju politiku, a to se ne smije dogoditi. Bugarska i Srbija još nisu donijele konačnu odluku o izgradnji svojih dionica Južnoga toka. Srbija bi rado htjela sjediti na dvije stolice : ubrzati hod prema Europskoj Uniji i zadržati staro prijateljstvo s Rusijom, a to ovoga časa izgleda kao kvadratura kruga. Prema izvješću berlinskoga TAZ-a Srbija se nalazi pred gospodarskim bankrotom. Premijer Aleksandar Vučić želi da njegova zemlja uđe u EU do 2020. godine, ali prije toga mora ubrzati nužne reforme. K tome, rata mortaliteta u Srbiji jedna je od najvećih u Europi. Mladi stručnjaci odlaze u inozemstvo. Oko polovica uposlenih radi u javnim službama. Kvota nezaposlenosti iznosi oko 30 posto. Vučić je pred novinarima izjavio kako želi promijeniti mentalitet Srbijanaca rekavši: ‘Mi se žalimo na sve, posebice glede mirovina i plaća, pri čemu su naše penzije za trećinu veće od onih u Rumunjskoj i Bugarskoj.’ Hrvatima bi ove žalopojke trebale biti itekako poznate, ali za razliku od Srbije, Hrvatska je u EU, što znači u prvoj ligi europskih država, a to neki hrvatski političari još nisu shvatili jer neprekidno čeznutljivo gledaju prema Beogradu.
U istu trubu zasvirao je dopisnik Jutarnjeg lista u Bruxellesu tvrdnjom kako je Srbija preuzela liderstvo od Hrvatske u tzv. Regiji. Barem bi on trebao znati da Slovenija i Hrvatska više ne spadaju u ‘Region’ nego su na berlinskom skupu sudjelovale kao članice Europske Unije. To je premijer Milanović u rijetkom trenutku političkog snalaženja rekao novinaru Večernjaka. Hrvatska bi trebala odbiti pojam ‘liderstva’ jer je ono upropastilo Jugoslaviju, pa bi moglo štetiti i državama jugoistočne Europe. Ako bi se uspostavio poredak država među njima prema njihovoj spremnosti da uđu u EU onda bi na prvom mjestu bila Albanija, potom Crna Gora i tek onda Srbija, dok se Makedonija radi grčke gluposti da je naziva pravim imenom, i Bosna i Hercegovina poradi daytonske ‘invalidnosti’ nalaze na posljednjem mjestu u čekaonici pred vratima EU-a.
U interviewu RTV postaji ‘Deutsche Welle’ kancelarka Merkel se posebno osvrnula na pouke koje su Njemačka i EU povukle iz rata na Balkanu: ‘Vidjeli smo da za sve trebamo vremena. Imamo snage na Kosovu i policijsku misiju EU… Ponekad, i pored našeg prisustva u tim zemljama, napredak se odvija puževim korakom, pogledajte samo Bosnu i Hercegovinu. Nakon izbora na jesen moramo se pobrinuti da se politički proces tamo nastavi. U BiH ima još puno posla. Jako je bitna i integracija zemalja u regiji… Samo susretima je moguće ostvariti promjene. To smo doživjeli u Europi za vrijeme Hladnog rata i to načelo možemo primjeniti i danas na sve regije svijeta.’ Nažalost, na konferenciji u Berlinu nije bilo govora o tome kako je Zapadna Njemačka provela lustraciju u istočnoj Njemačkoj, bivšem DDR-u, koja je bila jedna od najuspješnijih u negdašnjem istočnom bloku. No to nije bila tema skupa koji je po pisanju ‘Süddeutsche Zeitunga’ bio obilježen ‘viškom retorike i gotovo bez rezultata.’ Izvjestitelj ovih novina pri navođenju zemalja sudionica spominje kao posebnu zemlju – Hercegovinu . Očito je to tiskarska pogrješka, ali evo prilike za odgovorne političare u toj pokrajini da podignu glas i zatraže tretman drukčiji od onoga u ostalom dijelu zemlje u kojemu dominiraju separatistički Srbi i centralistički Bošnjaci.
Datum objave: 31.08.2014.
