“Ja sam živi dokaz da možemo preživjeti, i u godinama koje dolaze ovo će biti tek daleka uspomena.”
Najstarija irska građanka, Nancy Stewart, u dobi od 107 godina, napisala je nevjerojatno poticajno pismo u ovim teškim i tjeskobnim vremenima. Pismo je prenijela Hrvatska katolička misjia London na svojim Facebook stranicama:
“Svima kojima je potreban razlog da nastave dalje: Moje ime je Nancy Stewart i rođena sam 16. listopada 1913. Ovaj vikend punim 107 godina. Zamislite da napunite 107 godina u svjetskoj pandemiji. Ovo je definitivno nešto vrlo neobično čak i za mene i sve što sam prošla.
Živim u Clonardu u okrugu Meath i živim u svom domu više od 83 godine. Izgubila sam muža u prometnoj nesreći 1989. godine, a izgubila sam i kćerke blizanke Margaret 2007. godine zbog motornog neurona i Anne 2010. godine zbog slomljenog srca zbog gubitka sestre. Izgubila sam sve svoje prijatelje tijekom godina…
Sretna sam što još uvijek imam tri kćeri Kathleen, Mary i Olive i jednog sina Finiana i imam 84 unučadi, praunučadi i šukununučadi. Suočila sam se s mnogim teškim trenutcima i doživjela mnoge nevolje u našoj zemlji svjedočeći svjetskim ratovima, podjelama u našem narodu i bezbroj tužnih trenutaka za našu naciju.
Pišem danas kako bi s tobom podijelila svoju ljubav i ponudila ti svoje molitve. Trenutno smo u vrlo teškom vremenu. Ali javljam ti se u ovom pismu da ti ponudim nadu, vjeru i uvjerenje da će na kraju sve biti u redu.
Mi smo u još jednoj fazi ove bitke protiv virusa ali ćemo prebroditi ovo. Kao i sve kroz što sam prošla od dana kada sam rođen 1913. godine, bez obzira koliko su stvari loše bile, ja sam živi dokaz da možemo preživjeti, i u godinama koje dolaze ovo će biti tek daleka uspomena.
Imam veliku vjeru i to mi je pomoglo da održim pozitivan duh tijekom borbe koju sam prošla i jada kojeg sam upoznala. Zahvaljujem ti što čuvaš svoju vjeru i što si snažan/a kroz ovo teško vrijeme.
Nažalost, sada se ne možemo družiti, zagrliti…
Ali ovdje sam i želim podijeliti svoju priču. U kući sam od ožujka, uz unuku Louise i iako je bilo teško, zajedno smo prošli kroz to. Pijemo čaj, molimo se, pečemo, smijemo se… Obavljamo telefonske pozive, pa čak i videopozive. Čujemo se s rodbinom i prijateljima, a svakodnevno stvaram i nova prijateljstva koja mi Bog daruje. I to je vrlo važno za reći. Ako se osjećate loše, obavezno probajte nazvati nekoga ili čak otići u šetnju. Također molim Boga da mi pomogne ako se osjećam loše. Ovo je teško vrijeme za sve, ali molim vas, pobrinite se da se dobro čuvate i nosite svoju masku.
Ako ostanete zdravi, i vaš um će ostati zdrav. Nastavite razgovarati jedni s drugima. Čitav život sam uvijek vjerovala u čavrljanje i ispijanje čaja i izgovaranje molitve ili desetljeće krunice i to me je održalo. Ovo je naš trenutak da sačuvamo vjeru i da vjerujemo da će sve biti u redu.
Moramo se potruditi da ne ostavimo nikoga iza sebe i da ne izgubimo iz vida jedni druge. Ovo je trenutak da čovječanstvo istupi kako bi se pobrinulo za drugoga. Moramo misliti na sebe, ali također moramo paziti na sve one oko sebe.
Pogledaj gore i nasmiješi se čak i ako imaš masku na sebi. Tvoje oči će se nasmiješiti i to je možda sve što netko treba da nastavi. Nijedno dobro djelo nikada ne prođe neopaženo, zato dajte sve od sebe da nastavite biti dobri.
Nismo ovdje da živimo za sebe nego da živimo jedni za druge.
Ne mogu vjerovati da sam stigla do ovih godina, osjećam se kao da imam tek 50 godina… Ali sada kada sam ovdje, sve što mogu reći je molim te Bože, da budem ovdje i za sljedeći rođendan.
Uvijek moramo gledati naprijed. Ne mogu vjerovati da sam najstarija osoba u Irskoj koja živi u vlastitom domu, ne osjećam se toliko staro. Kad me Bog poželi, doći će… Ali zasad ću nastaviti uživati u svom životu, nastavit ću voljeti svoju obitelj i iz dana u dan ću se moliti….. Oh, i da ne zaboravim – jesti puno zdrave hrane je moj savjet. Dobra hrana i puno čaja je moja tajna dugog života kao i održavanje pozitive najbolje što možemo. Uvijek moramo gledati naprijed i nadati se najboljem.
Hvala ti što misliš na mene u svojim molitvama i svojim mislima i obećavam da ću misliti na tebe u svojim brojnim krunicama koje molim svaki dan.
Hvala vam puno što ste pročitali moje pismo i nadam se da sam vam, na makar malo, pomogla da se osjećate manje usamljeno u ovom trenutku. Uvijek postoji nada i kad jednom nastavimo razgovarati jedni s drugima, nijedan dan neće izgledati prazan. Možemo zajedno proći kroz ovo. Potrebna je samo mala svijeća da se mrak otjera i svatko od nas može biti to svjetlo na svijetu. Ovo teško vrijeme će zaista proći kao i sve ostalo i bitno je samo da smo pomogli jedni drugima.
Puno blagoslova i puno ljubavi, baka Nancy”
Autor: CroExpress Datum objave: 12.11.2020.
