Nagrada cara Karla Velikog koju grad Aachen dodjeljuje svake godine osobama i institucijama koji se zauzimaju za europske vrijednote spada u važnija politička odličja slobodnoga svijeta i dobili su je mnogi zaslužni ljudi i ustanove, a ove je godine pripala ukrajinskom predsjedniku Voldimiru Zelenskom i ukrajinskome narodu.
Drukčije se nije moglo ni očekivati jer Zelenski i ukrajinski narod bore se protiv ruske agresije ali i za očuvanje europskih ideala bez kojih bi se naš kontinent vratio u ratove i međusobno uništavanje koji su se oličili u 20. stoljeću u dvama svjetskim ratovma što su započeli ali i završili na njemu, posljednji u nadi da rata više nikad ne će biti.
To je prekinula Putinova Rusija svojim nemilosrdnim ratnim pohodom bez ikakva razloga na suverenu i demokratsku državu Ukrajinu, a dok ovo pišemo nitko ne zna kad će završiti ovo rusko mrcvarenje nama bliske zemlje koja traži i dobiva pomoć cijelog slobodnoga svijeta, osim od jedne države koja se zove Republika Hrvatska. Ispričavam se, Hrvatska pomaže Ukrajini no to nije dovoljno.
Naša država izdvojila se iz ostalih članica Europske Unije u projektu uvježbavanja ukrajinskih vojnika, njih oko stotinu, što nije mnogo ali ima veliko simbolično značenje. Prvi je predsjednik Republike Zoran Milanović odbio dati svoj glas u korist Ukrajine s obrazloženjem koje se ne isplati navesti jer je bijedno. Ništa drukčije nisu se ponijeli i oni zastupnici u tzv. Hrvatskome Saboru koji su bili protiv Vladina prijedloga o sudjelovanju u europskom projektu uvježbavanja ukrajinskih vojnika.
Sramota da ne može biti veća!
Među njima se nalaze i oni koji su bili žrtve srpske agresije na Hrvatsku pa moraju znati o čemu je ovdje riječ. Jedan od njih naveo je ruske mogućnosti u eventualnome ratu protiv Hrvatske spominjući „naše narode“ pa to je zvučilo kao da se još nalazimo u Jugoslaviji. Čak je i Tito bio hrabriji od njega kad se protivio Staljinovu Sovjetskom Savezu.
Prema riječima Kuratorija Karlove nagrade grada Aachena predsjednik Zelenski primjer je svim Europljanima kako se treba boriti za europske ideale i vrijednote, a on to čini svojom hrabrošću, sposobnošću vođenja i taktičkim osjećajem za moguće čime se najdublje povezuje sa ciljevima Europske Unije.
Očito je to jasno svim državama članicama Unije osim Hrvatskoj koja je uskratila Ukrajini dvotrećinsku većinu u Saboru kako bi nadglasala europskoga dezertera Milanovića. To glasovanje u Saboru nije bilo za ili protiv Plankovića i njegove vlade nego protiv Europske Unije. Priča nekih zastupnika da su time branili hrvatski Ustav vrlo je prozirna jer Ustav određuje da ako se predsjednik Republike i predsjednik Vlade ne mogu složiti u politici koju sukreiraju, onda to odlučuje parlament s dvotrećinskom većinom koja je sad nedostajala za samo nekoliko ruku.
Europljani će to shvatiti kao hrvatsku političku glupost, neznanje o onome što se događa u Ukrajini i kukavičluk provincijskih političara jedne male balkanske državice koja, valjda, ne zaslužuje da bude članica Unije.
Autor: CroExpress, Gojko Borić/Koln Datum objave: 21.12.2022.
