Apokaliptične slike porušenih njemačkih gradova u savezničkom bombardiranju na kraju Drugog svjetskog rata su sigurno dobro poznate. Možda najupečatljivije su one iz Dresdena i Kölna. Napose možda ona iz Kölna gdje u okolici čuvene katedrale odnosno Kölner Dom, koji je okružen ruševinama gdje se ne vidi ni jedan cijeli krov. Iako se o tome tek potiho pričalo i uglavnom izbjegavalo konkretno nešto osuditi i progovoriti, slike su kao dokument vremena ostale. Brojne tragedije koje su stanovnici tih gradova doživljavali su uspjele ipak sačuvati sjećanje na te teške trenutke sve do danas.
Dok te slike i događaje proučavamo trebamo usporediti i s onim što su Nijemci radili u istom tom ratu. Prvo što mi pada na pamet su Staljingrad i Varšava gdje nije ostao kamen na kamenu. Netko bi rekao što je tko tražio, to je i dobio. Teško je doći do zaključka, ako se vratimo u to vrijeme i pokušamo pogledati na cijelu situaciju iz perspektive saveznika ili posebno iz perspektive ljudi koji su proveli par godina u ratu i onoga kako su oni doživljavali cijelu situaciju, posebno nakon što su u javnost izašle informacije o koncentracijskim logorima. Jedno je samo sigurno da je svaka civilna žrtva, dakle nedužna žrtva, zadužila sve nas da izrazimo pijetet. Posebno ako se ta žrtva prešućivala desetljećima.
O Livnu
U ovom tekstu ćemo obraditi tragediju jednog malog gradića smještenog na tromeđi triju regija Bosne, Hercegovine i Dalmacije. Livno ima tisućljetnu tradiciju postojanja, a prvi put se u dokumentima spominje 892. u povelji hrvatskog kneza Mutimira. Grad leži na 724 m nadmorske visine na istoku centralnog dijela Livanjskog polja, većim dijelom na obroncima i u podnožju brda Bašajkovac, iz kojeg izvire krška rijeka Bistrica. Livno (stariji nazivi: Hlivn, Hlijevno) , danas je najznačajniji je grad u Hercegbosanskoj županiji, čije je kulturno i gospodarsko središte, te je drugi po veličini grad s većinskim hrvatskim stanovništvom u Bosni i Hercegovini, iako je broj stanovnika u drastičnom opadanju zadnjih 6 do 7 godina. Zbog svog položaja Livno je bilo od velike važnosti u svim ratovima pa tako i u Drugom svjetskom ratu.
Zbog toga je Livanjski kraj pretrpio goleme ljudske žrtve i velika materijalna razaranja. U tom se ratu dogodilo najveće razaranje u dugoj povijesti grada. Prije završnog čina i samog razaranja grada u kasno proljeće 1944. godine, važno je kazati kako od uspostave NDH 1941. u Livnu nije bilo mira. Najprije su postojali lokalni sukobi vlasti NDH i Srba. Da bi poslije u Livno došli Talijani i kontrolirali vlast, a nakon njih i Nijemci. Organizacijom prvih partizanskih odreda i njihovom suradnjom s četnicima, već krajem 1941. otpočeli su ozbiljni sukobi. Livno je u više navrata prelazilo iz ruku NDH i vojnih snaga s kojima su surađivali u ruke partizana. O tim borbama je dosta pisano i manje više se sve zna. Nama ostaje obraditi ono o čemu se rijetko govorilo, gotovo nikako pisalo, a to su svibanjski dani iz 1944. godine.
Prvo bombardiranje
Kada je u proljeće 1944. pokrenuta bombarderska ofenziva, Livno se našlo na koridoru leta savezničkih zrakoplova. Ta nadlijetanja najčešće su bila vezana za učestala bombardiranja strateški važnih naftnih izvora postrojenja u Ploestiju (Rumunjska), iz kojih se opskrbljivala njemačka vojska. Prema pisanju Hrvatskog lista (Osijek, 16. IV. 1944.) na području Livna protuzračna je obrana (vjerojatno njemačka) oborila dva saveznička zrakoplova. Da Livno, iscrpljeno dotadašnjim teškim borbama, neće mimoići sudbina brojnih teško stradalih gradova, nagovijestilo je prvo savezničko bombardiranje Livna. To bombardiranje izvedeno je 19. ili 20. svibnja 1944. godine. Dostupni američki i engleski izvori ne spominju taj događaj. Livanjski franjevac Bonifacije Vidović (1870. – 1952.), koji je vodio dnevnik u razdoblju od 1942. do 1948., zabilježio je: „Na 19. V. poslije podne pohodilo nas je nekoliko anglo-američkih bombardera, bacilo nekoliko bombi, ubilo troje čeljadi, zapalilo nekoliko kuća i otišlo.“ Drugi izvor iz dokumenata NOVJ navodi kao nadnevak prvog savezničkog bombardiranja Livna 20. svibnja 1944. godine.
U službenom dokumentu piše: “Sektor Livno: 20. ovog meseca oko 14 h četiri aviona tipa talijanskog bombardirali Livno. O uspehu bombardovanja nema još podataka.” U spomenuta dva izvora o bombardiranju Livna ima određenih podudarnosti, ali i o bombardiranju Livna 28. svibnja nema podataka na službenim internetskim stranicama posvećenima povijesti američkoga i britanskoga ratnoga zrakoplovstva u Drugome svjetskome ratu. Ne spominje ga ni službeni povjesničar američkoga zrakoplovstva Robert Davis. Ipak, o bombardiranju Livna, u nedjelju 28. svibnja, na katolički blagdan Duhova, postoji nekoliko izvora koji omogućavaju dobivanje cjelovite slike, koju u fragmentima napuklih sjećanja i danas čuvaju stariji Livnjaci. Nijedan od otkrivenih izvora, sam za sebe, ne osvjetljava dovoljno događaje koji su se toga kobnoga dana zbili u Livnu. Ipak, pojedinačna i usporedna raščlamba svih prikupljenih podataka, koje nude izvori, omogućava sastavljanje mozaika i pouzdanu rekonstrukciju toga događaja.
Umjesto ptica iz Afrike dolaze avioni
Uspostavljeni kontakt sa središnjom institucijom SAD-a za istraživanje povijesti i ratnoga zrakoplovstva (Air Force Historical Studies Office) omogućio je pribavljanje američkih arhivskih dokumenata koji se odnose na zračne napade na Livno. Taj izvor otkriva da američki bombarderi 28. svibnja 1944. nisu sudjelovali u akciji bombardiranja Livna, odnosno da su na Livno toga dana izvršena dva zračna napada. Daljnja istraživanja otkrila su, dosta neočekivano, da su bombarderi pripadali 21. bombarderskoj eskadrili Južnoafričkog ratnog zrakoplovstva (SAAF – South African Air Force), a u sastavu RAF-a. Eskadrila je u vrijeme bombardiranja Livna imala bazu u Campo marinu (Biferno),u regiji Foggia. O sudjelovanju američkog zrakoplovstva u napadu na Livno podatke crpimo iz narativnoga izvješća o operaciji broj 78, zapovjedništva 14. lovačke borbene skupine (Fighter Group). Četrnaesta borbena skupina bila je smještena u zračnoj luci Triolo i bila je jedna od triju u sastavu 305. borbenog krila (sjedište Torremaggiore) i sve su isključivo koristile lovce P-38. U sastavu 14. lovačke borbene skupine djelovale su tri eskadrile: 37., 48. i 49., i dijelovi tih eskadrila sudjelovali su u zračnim napadima na Livno i Knin i „na oportune ciljeve od Donjeg Vakufa do Banja Luke“.
Četrdeset dva zrakoplova P-38 poletjela su iz zračne luke Triolo u 14.32 prema mjestu sastanka iznad Biograda, gdje su stigli u 15.50 sati. Dvanaest bombardera Martin 187 Baltimore (A-30) 21. bombarderske eskadrile SAAF-a iz Campomarina stiglo je pet minuta poslije. Tu su svi formirani na visini od 15 do 20 tisuća stopa i podijeljeni u dvije skupine nastavili letjeti. Jedna prema Kninu i druga prema Livnu i Donjem Vakufu. Dvanaest bombardera stiglo je iznad Livna u 16.20 i započelo s bombardiranjem. U trenutku bombardiranja letjeli su na visini od oko 20 tisuća stopa (oko 5.900 metara). Na povratku bazu prateći lovci napustili su ih u 16.50 sati iznad otoka Brača. Pripadnik SAF-ove eskadrile kapetan Carlisle Te Water Pohl (Pretoria, 1914.) ostavio je kratko pisano svjedočanstvo o tom bombardiranju: „28. svibnja 1944., grad Livno, Jugoslavija. Izvrsno bombardiranje i bio je kaos u tom gradu.”
I zaista je u gradu vladalo kaotično stanje. Uz ruševine kuća ostali su krateri od bombi, a ponegdje i jame pune vode zbog prekinutih vodovodnih cijevi te iskidane električne i telefonske žice. Panika koja je sve više ovladavala građanstvom uzrokovala je napuštanje stanova i kuća, bez pokušaja da se osigura ili zaštiti imovina. Livanjska bolnica nije imala dovoljno kvalificiranog zdravstvenog osoblja (poglavito liječnika), a ni smještajnih kapaciteta za prijam velikoga broja ranjenih. Dio ranjenika upućen je u mostarsku bolnicu, a stručno osoblje naknadno je ojačano dr. med. Šefikom Sadikovićem koji je iz Ljubuškog upućen u Livno. Nakon što su bombarderi „završili posao“, grad je napalo 12 lovaca P-38. U izvješću o operaciji navedeno je: „Odlična koncentracija pogodaka kako u Kninu tako i u Livnu”. U ovom dokumentu o operaciji vrlo važna je i konstatacija: “Napad na Livno izvršen je bez aktivnosti protuzračne artiljerije ili protunapada od strane borbenih zrakoplova”. Grad je, dakle, bio potpuno nebranjen. Zrakoplovi su se vratili u bazu oko 18.40 sati.
Toga je dana u gradu bilo više poginulih i ranjenih nego što će ih biti sljedećega dana kada je na Livno izbačena veća količina ubitačnoga tereta. Presudan je bio faktor iznenađenja. O ovom bombardiranju u dnevnom izvješću Operativnog odjela Ministarstva oružanih snaga NDH stoji: „Naknadno se doznaje da je prilikom napadaja na Livno 28. V. bačeno oko 500 bombi. Pored stambenih zgrada porušena je bolnica i vodovod. Poginulo je oko 40 građana.“
Svjedočanstva Livnjaka
Zanimljivo je i vidjeti ako su ovaj događaj doživjeli i opisali svjedoci vremena. Fra Bonifacije Vidović u svom Dnevniku bombardiranje 28. svibnja opisuje ovim riječima: „Na 28. V. (Duhovi) u 3 i pol sata iza podne došlo je oko 12 bombardera, izbacilo dosta bomba, ubilo je nekoliko čeljadi i zapalilo dosta kuća i otišli. U 4 i tri četvrti sata vratili su se – oko 14 aviona i strašno su rigali iz zraka vatru, ubijali čeljad i palili kuće.” Nešto više podataka o zračnim bombardiranjima Livna 28. i 29. svibnja 1944. daje nam jedan rijedak povijesni izvor. Riječ je o nepoznatoj i vrlo zanimljivoj pjesmi, „Pjesmi iz Livna“, ispjevanoj kratkim stihom, pretežito u desetercu, koju je „sastavio“ Jozo Desić u Livnu 25. kolovoza 1944. Pjesma donosi nekoliko zanimljivih faktografskih podataka. Među njima je i podatak da su lokalne civilne i vojne vlasti neposredno uoči bombardiranja raspolagale informacijom o onom što će uslijediti.
Pjesnik spominje ophodnje koje su rastjerivale građane s ulica i opisuje paniku koja je zavladala u gradu i prije pojave prvih zrakoplova. Nad gradom se najprije pojavilo šest lovačkih zrakoplova „dvotrupaca“ (P-38) koji nisu borbeno djelovali. Nakon toga odletjeli su u smjeru Korićine (Glamoča), gdje su bez uspjeha napali postrojbe njemačke vojske. Pjesma otkriva da se nakon njihova odlaska prema Kamešnici (Sinju) pojavilo trinaest bombardera koji su bombardirali grad. Iz pjesme saznajemo da je bilo 160 civilnih žrtava, od kojih je najveći broj stradao u kavanama i gostionicama. U bombardiranju je poginulo i pet vojnika. Nakon završene akcije bombardera, pojedinačne ciljeve u gradu napalo je 12 lovaca. U pjesmi se spominje i zbrinjavanje velikoga broja ranjenika i pokapanje poginulih, što je bila zadaća Narodne zaštite.
Završni čin
Mada su rezultati zračnih napada 28. svibnja bili odlični prema izvješćima saveznika (ni jedan vojni cilj, 5 vojnika i 160 civila izgubilo živote), zapovjedništvo 15. zračne armije isplaniralo je istoga dana novu veliku operaciju bombardiranja Livna, koja je uključivala brojne ciljeve na području Jugoslavije i Austrije. Operacija je planirana za 29. svibnja, a među različitim ciljevima bombardiranja opet je bilo Livno. Bombardiranje Livna, 29. svibnja 1944. spominje se u svim službenim izvješćima, najčešće uz pogrešnu konstataciju kako je to jedino bombardiranje Livna tijekom Drugoga svjetskoga rata. Određeno je da Livno bombardira 459. bombarderska skupina, čija je baza bila u malom talijanskom mjestu Giulia. Dana 29. svibnja 1944., u vremenu od 13.50 do 14.05 sati, 147 bombardera B-24 Liberator poletjelo je iz zračnih baza San Giovanni, Stornara i Giulia bombardirati „koncentraciju neprijateljskih postrojbi“ u Kninu, Banjoj Luci , Drvaru i Livnu . U 14.05 sati 41 teški bombarder B-2493 iz svih četiriju eskadrila 459. bombarderske skupine poletio je iz zračne luke Giulia, u pratnji šest lovaca P-38, sa zadatkom bombardiranja Livna. Vođa operacije br. 48 bio je potpukovnik Harrison R. Christy, zapovjednik 756. eskadrile bombardera. Svi ciljevi bombardiranja određeni su sustavom koordinata zemljopisne širine i dužine (Livno, 43°50’N i 17°00’E).
Nakon kratka vremena čule su se jake detonacije bombardiranja Livna. Brzina zrakoplova bila je 160 mph (oko 257km/h). Zrakoplovi su letjeli na visini između 14.600 i 15.700 stopa, odnosno prosječno oko 15.000 stopa (4.572 metra) i s te su visine bombardirali Livno. Poručnik Lester Hale (1924. – 2011.), pripadnik 756. eskadrile u sastavu 459. bombarderske skupine, kao član posade jednog od bombardera (Fighting Mudcat) ostavio je dragocjeno svjedočanstvo o bombardiranju Livna. Ostavio je ovaj zapis: „33. borbena misija: 29. svibnja 1944. Polijetanje: 13:30, slijetanje: 16:15. Bombe: za rušenje, 100 funti. Meta: Livina (!), Jugoslavija. Bilo je isto kao i u jutarnjoj misiji. Bez flakova, (protuzračne obrane, op.a.) bez neprijateljskih lovaca. Opustio sam se ovaj dan. Bio sam u nosu zrakoplova i sve što sam činio bilo je sjediti i gledati.“
Grad nakon razaranja
Na Livno je 28. i 29. svibnja 1944. palo oko 2.000 bombi. Premda pouzdano ne znamo koje su težine bile avionske bombe korištene prvoga dana bombardiranja (oko 500 bombi koje nisu mogle biti lakše od 100 libri), pretpostavljamo da je ukupna težina izbačenih bombi u oba dana iznosila oko 100.000 kilograma (100 tona). Livno je prema zadnjem popisu stanovništva prije Drugoga svjetskoga rata (popis proveden 1931.) imalo 4.327 stanovnika. Proistječe da je prosječno „po glavi“ Livnjaka palo čak 23,1 kilograma bombi. U „Hronologiji“ narodnooslobodilačkog rata za 28. svibnja 1944. navedeno je da je tog dana i sutradan oko 40 savezničkih zrakoplova bombardiralo Livno s 300 bombi većega kalibra. Poginule su 74 osobe, a ranjeno je 60 osoba, od toga tri neprijateljska vojnika. Dakle, prema izvoru NOVJ-a i POJ-a uopće nije bilo poginulih neprijateljskih vojnika. Ako u velikoj „koncentraciji neprijateljskih trupa“ nije bilo poginulih vojnika, tada se mora postaviti pitanje što su i koga su onda Saveznici bombardirali.
Odgovor su već dali prezentirani dokumenti u kojima jasno piše da je meta bila Livno. Vidović u Dnevniku iznosi podatak da je ubijeno više od stotinu osoba, od toga oko 40 katolika i oko 150 muslimana. Za ranjene navodi „da im se ni broja ne zna“. Američki izvori govore o teškim i ozbiljnim oštećenjima grada koja su procjenjivali na 60% izgrađena područja. “Povjereništvo i razdjel rizničke straže” u Livnu polovinom lipnja 1944. izvijestilo je Glavno nadzorništvo rizničke straže u Banjoj Luci: „U Livnu je bombardiranjem uništeno oko 110 zgrada dok su sve ostale djelomično uništene ili oštećene. Svi uredi su radili kroz 15 dana po selima a tako isto i službenici ovog razdjela, jer se u gradu nije moglo niti imalo gdje stanovati.“
Uz brojne uništene stambene zgrade uništene su i neke javne i sakralne zgrade: zgrada Građanske škole (prije Trgovačke škole i Gimnazije), nekadašnji gradski hotel na obali Bistrice , zgrada žandarmerije, zgrada Hrvatskog glazbeno-pjevačkog društva Dinara te Perkuša džamija na Žitarnici. Teška oštećenja pretrpio je Kotar (sedam izravnih pogodaka), dom srpskog društva Sundečić, džamija Milošnik. Oštećen je i spomenik kralja Tomislava. Nema nijedne riječi o uništenju nekog izdvojenog taktičkog vojnog cilja, primjerice uništenju neprijateljskih postrojbi, što je navedeno kao razlog bombardiranja, nego se konstatira da se teška i ozbiljna oštećenja procjenjuju na 60% izgrađena područja. Gotovo se eksplicitno priznaje da je meta bila grad i da je riječ o klasičnom primjeru prostornoga bombardiranja (grada). Očito je bilo veliko vojničko „umijeće“ sa stotinu tona bombi bombardirati gradić male površine i guste urbane strukture i rezultat proglasiti odličnim. Bombardiranjem je u prvom redu razorena privatna imovina, objekti koji služe bogoslužju i zgrade namijenjene djelatnostima u kulturi i školstvu. Što su htjeli postići ili što su mogli postići u vojnostrateškim smislu, nikome nije jasno. Zašto su iz NOVJ-a predložili rušenje Livna još je manje poznato.
Ova priča možda i najbolje prikazuje besmisao rata i razaranja. Ubijanje ljudi u njihovima domovima i kavanama za ništa. Ubiti jednoga nedužnog čovjeka je strahota. Ubiti 3,6% pučanstva jednog malog grada iz hira je tragedija. (Na području Livna u Drugom svjetskom ratu živote je izgubilo 2.085 osoba op.a.). Još veća tragedija je što se o tome zabranilo pričati. Najtužnije je bilo to što je bilo zabranjeno i sjećati se ljudi koji su bili pobijeni.
Nadamo se ovim tekstom trgnuti iz ruku one zabranjene povijesti, bar jednu mrvu tragedije na čiju se krv i danas gleda sa skepsom i proučava jesu li zaslužili ili nisu zaslužili preranu smrt, samo zato sto su možda bili na poraženoj strani. Teško je reći da su pripadali toj ideologiji jer nisu bili vojnici izuzev petorice njih, niti su bili na političkim funkcijama tadašnje vlasti. Uostalom postoji spisak imena poginulih pa se lako da provjeriti. Njihov grijeh dovoljan za smrtnu presudu bio je što su “disali” na teritoriju koji je bio pod djelomičnom kontrolom poražene strane u Drugom svjetskom ratu.
Izvor: znanstveni rad gospodina Damira Tadića: “Zračna bombardiranja Livna u Drugom svjetskom ratu”, objavljen u časopisu Franjevačkoga muzeja i galerije Gorica Livno, “Cleuna” (Cleuna 3, svibanj 2019.).
Foto: poskok.info
Autor: CroExpress Datum objave: 06.10.2021.
