Rođen je u Drinovcima, BiH, 1. prosinca 1949., gdje je završio temeljnu naobrazbu. Franjevačku gimnaziju završio je u Visokom, a teologiju je studirao u Sarajevu i Luzernu, gdje je i diplomirao 1975. godine. Djelovao je u hercegovačkoj franjevačkoj provinciji u Širokom Brijegu i Mostaru.

Iz političkih razloga 1980. seli u Švicarsku i u mjestu Frick (AG) zasniva obitelj. Radio je u švicarskom javnom bilježništvu i sa suprugom Marianne (-Gstrein) podigao četvero djece. Družio se s istaknutim hrvatskim emigrantima poput Jure Petričevića, Tihomila Rađe, fra Lucijana Kordića te svojim člancima o hrvatskoj povijesti nastojao pridobiti naklonost švicarske javnosti za naše državotvorne težnje.

Svoje članke objavljivao je u NZZ (Neue Zürcher Zeitung), često i pod pseudonimom, brinući tako o sigurnosti svoje obitelji. Predanim radom trudio se približiti švicarskoj javnosti hrvatsku kulturu te istraživao švicarsko-hrvatske poveznice i povijest hrvatske iseljeničke zajednice u Švicarskoj i svijetu.

Nakon demokratskih promjena početkom devedesetih, mogao je slobodnije objavljivati svoje radove.

Objavio je stotine članaka u različitim glasilima, bio je urednik u raznim edicijama te napisao dvije knjige: “Auf den Spuren der Kroaten in der Schweiz”, Zürich 1995., i “Auf der Suche nach Freiheit und Brot”, St. Gallen 2003.Neposredno nakon dolaska u Švicarsku, uključio se u rad Hrvatske kulturne zajednice, ali je 2002. istupio zbog neslaganja s načinom njezina vođenja.

Njegov angažman u HKZ najvidljiviji je bio kroz novine “Društvene obavijesti”, koje je svojim člancima podigao na jednu zavidnu razinu i koje su u to vrijeme bile jedno od najuglednijih glasila u hrvatskom iseljeništvu. Početkom ovog tisućljeća, uključio se u rad internetskih portala u Švicarskoj (croatia.ch i kasnije hrvati.ch).

Kroz našu dvadesetogodišnju suradnju na portalu hrvati.ch objavljeno je preko stotinu njegovih vrhunskih članaka. Većina njih napisana je upravo za portal hrvati.ch, koji sam ja tada uređivao. Neki od članaka preuzeti su iz drugih medija, ponajprije iz izdanja Hrvatske matice iseljenika (Matica, Iseljenički zbornik), lista Politički zatvorenik ili iz švicarskih medija.

Nemjerljiv doprinos radu portala Tihomir Nuić dao je i kroz uvijek precizne i korisne savjete. Često sam ga kontaktirao i pitao za savjet kod nekih spornih priloga, a znao me upozoriti i na neke opasnosti. Kroz bezbrojna pisma, mailove i duge telefonske razgovore, upoznao sam ga kao vrhunskog intelektualca, ali i kao uzornog i odgovornog oca i supruga.Kroz našu dugogodišnju suradnju, ne samo na portalu hrvati.ch, mogu istaknuti nekoliko važnih aspekata njegovog djelovanja. Ovi dani će vjerojatno otkriti i druge zasluge koje su drugi prepoznali, ja ću navesti samo jedan mali dio, ono što je meni osobno poznato.

Prije svega, kako sam već napomenuo, Tihomir Nuić se istaknuo neumornim istraživanjem švicarsko-hrvatskih poveznica. Odgovorno tvrdim da u Švicarskoj nemamo osobe s takvim znanjem o toj temi. Nuić je obuhvatio širok spektar područja poput kulture, gospodarskih veza, znanosti, diplomatskih odnosa, izdavačke djelatnosti, političke emigracije i sporta. Nije samo napisao brojne članke na te teme, već je također sakupio ogromnu dokumentaciju, uključujući pisma, fotografije, dokumente i knjige.

Njegova prisutnost bila je poput “žive enciklopedije” hrvatske zajednice u Švicarskoj.

Odlaskom Tihomira Nuića, izgubili smo izvor neprocjenjivog znanja. Od njega se moglo ‘iz prve ruke’, za sekundu saznati sve npr. o potomcima plemenite loze Draškovića, koji žive oko Bodenskog jezera, ili o grandioznom hrvatskom industrijalcu Brozinčeviću, koji je pokrenuo švicarsku autoindustriju.

Nedavno je fra Mićo Pinjuh objavio monografiju o 50 godina djelovanja HKM St. Gallen. Nuićev opsežan članak o doprinosu Hrvata ovoj zemlji zauzima značajno mjesto među vrijednim prilozima u knjizi. Na zahtjev fra Miće, tadašnjeg urednika Movisa, napisao je i obiman prilog o 50 godina lista Movis, koji je u tom listu objavljen u dva nastavka. Svoja saznanja na tom području nesebično je dijelio i s hrvatskim znanstvenicima te bio suradnik instituta “Dr. Ivo Pilar” u Zagrebu.

Druga značajna stvar koju želim istaknuti je njegov angažman u pobijanju nekih netočnih informacija u švicarskim medijima. Redovito je “bombardirao” medije (posebno NZZ) svojim reagiranjima i ispravkama, s više ili manje uspjeha. Nekad su mu objavili, nekad nisu, ali uvijek uz obrazloženje. Redovito bi mi također poslao kopiju, pa mogu svjedočiti o obimu tih reakcija. NZZ je smatrao najozbiljnijim listom Europe. Njegovim odlaskom, nažalost, gubi se i ta aktivnost. Nažalost, trenutno nemamo osobe koja bi ga mogla zamijeniti, barem ne na istoj razini.

Treća stvar, manje poznata široj javnosti, ali važna za spomenuti, jest njegovo neprestano poticanje mladih Hrvata da se posvete istraživanju i pisanju o hrvatskim temama te da to prezentiraju švicarskoj javnosti, bilo kao maturalni ili diplomski rad ili čak kao disertaciju. Autore bi se onda odužili slanjem primjeraka njihovih radova, pa je s vremenom nastala kolekcija od pedesetak radova. Ovo tvrdim s pouzdanošću jer se ta kolekcija trenutno nalazi u mom “skladištu”, zajedno s dvadesetak drugih kutija koje nisu imale mjesta u njegovoj radnoj sobi ili podrumu. U tim kutijama čuvaju se vrijedne fotografije, pisma, novinski isječci i dokumenti koji prate život i rad hrvatske zajednice u Švicarskoj. Naravno, tu su i sva izdanja spomenutog glasila “Društvene obavijesti”.

Tihomir Nuić je o tim diplomskim i maturalnim radovima priredio opsežan prilog za ‘Hrvatski iseljenički zbornik’.

Dodatno, pružao je podršku i u suprotnom smjeru, prema švicarskim znanstvenicima, vodeći plodnu korespondenciju s nekoliko švicarskih povjesničara. U posljednjim godinama intenzivno je pretraživao švicarske arhive u potrazi za diplomatskim dokumentima s početka devedesetih, budući da je dio tih dokumenata postao dostupan znanstvenicima nakon 30 godina.

Četvrta važna točka odnosi se na njegovu potporu, kako materijalnu tako i moralnu, hrvatskim kulturnim i javnim radnicima. U ovom kontekstu nesebično je pomagao autorima pružanjem informacija, dokumenata i fotografija, ali i financijskim doprinosima. Lani mi je u jednom e-mailu napisao: ‘Ovih dana trebala bi se pojaviti u Zagrebu kolosalna monografija povodom 500. obljetnice tiskanja Judite, a mi iz Švicarske pokrivamo gotovo četvrtinu tiskarskih troškova.’

Ovo ‘mi iz Švicarske’ treba čitati dobrim dijelom kao ‘ja’.

Peta točka, iako bi možda trebala biti na prvom mjestu, odnosi se na njegov angažman u organiziranju Hrvatske dopunske škole u Švicarskoj. Tu je dao neizmjeran doprinos, ne samo kroz pregovore sa švicarskim vlastima, već i putem pritiska (pisma i novinskih članaka) na tadašnju vlast u Hrvatskoj. HDŠ (Hrvatska nastava), kakvu danas poznajemo, svoje postojanje i opstojnost duguje maloj grupi entuzijasta među kojima Tihomir Nuić zauzima važno mjesto. U vezi s počecima HDŠ, valja spomenuti i brigu za izbjeglice, posebno školsku djecu, koje su tih godina preplavile Švicarsku, te njegov angažman oko Zaklade dr. Kriškovića.

Nadalje, želim spomenuti i njegovo javno djelovanje, uključujući sudjelovanje na tribinama, okruglim stolovima, radijskim emisijama te organiziranje događaja posvećenih čuvanju uspomene na preminule borce za hrvatski boljitak. Primjerice, organizacija mise zadušnice i tribine u Bernu povodom obljetnice smrti dr. Tihomila Rađe, briga o posmrtnim ostacima hrvatskih uglednika, posjet grobovima itd.

Nažalost, nemam taj dar kao Tihomir Nuić da u kratkim crtama napišem nekrolog; za to mi je potrebno mnogo više prostora. Ipak, želio sam navesti nekoliko bitnih činjenica o životu i postignućima Tihomira Nuića, jer vjerujem da je njegov iznenadni odlazak veliki gubitak, prije svega za njegovu obitelj, ali i za nas, njegove prijatelje, te cijeli hrvatski narod. Molio sam nekoliko prijatelja i poznanika da mi dostave svoja razmišljanja, koja ćemo zatim objediniti u jedinstveni prilog. Još jednom izražavam osjećaje duboke sućuti cijeloj obitelji.

Neka ga dobri Bog nagradi životom vječnim. Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!

Autor: Ivan Ivić - Zürich Datum objave: 17.02.2024.