Autor: Z.S./Facebook

U avanturu života uputio se Igor kada je krenuo na put iz Zagreba u Novi Zeland i svoje doživljaje opisao na Facebooku. U prvom dijelu svoje priče opisuje kako je došao do Münchena, gdje se ukrcao u zrakoplov za Bangkok.

‘Ruta kojom sam sav plah i uspaničaren, kamenog lica krenuo u nepoznato na Novi Zeland, je bila Zagreb-München-Bangkok-Auckland. Sića od 45 sati puta, a od toga 35 sati leta. Dvije aviokompanije; prva je bila Lufthansa do Münchena, a druga Thai Airways preko Bangkoka do Aucklanda.

Kad sam konačno stigao na Pleso i jedva se od treme dovukao do piste, tamo me dočekao valjda najveći kramp od svih aviona koje je Lufthansa mogla poslati k nama. Prva pomisao mi je bila da bi mi Mister No sa pajperom bio bolja opcija od ovog. Mogu si samo misliti kakav je tek Thai.

Nekako se dovučem u tu kantu, pomolim se i poletim prema oblacima sa strepnjom u srcu. Kraj mene sjedi plavuša iz gradskog ureda koja ide za Bugarsku i izgleda vrlo opušteno. Prvo, onaj tko kaže da je gušt letjeti avionom, taj sigurno nije letio za Novi Zeland Lufthansom. Jet lag je počeo kad sam iznad Münchena sa otvorenom pivom u ruci vidio da majčica Zemlja više nije ispod mene nego pokraj mene. Kramp se trese, a ja si mislim: ‘Baš mi je ovo trebalo u životu.’

Nekako se ipak sletjelo u Njemačkoj i imao sam 5h do leta za Bangkok. O aerodromu u Münchenu se nema što puno reći. Cajke lupaju sa mobitela i laptopa na sve strane pa mi je zapravo isto kao da i nisam zbrisao iz balkanijade jer je sve, ali sve, prepuno Turaka i Balkanaca, jedino je piva puno skuplja. Muka mi je u želucu od prvog aviona i leta koji je trajao 1h, a čekaju me još dva i to svaki po 11h. U 21.40 imam boarding za Bangkok. Prolazim kroz tunel, a na kraju tunela dvije prekrasne tajlandske stjuardese i jedno veliko čudovište koje bi me trebalo prevesti do Bangkoka.

Klasika, vezanje, 434 km/h za polijetanje, srce u grlu i želudac u stražnjici. Stjuardesa mi donosi nekakvo tajlandsko jelo koje ima toliko začina da mi se čini da ću ispovraćati njenu narodnu nošnju. Naručujem samo vodku i nadam se da će mučnina nestati nakon žestice. Još mi je gore.

11h patnje,turbulencija i vrhunske usluge Thai Airwaysa koje nisam mogao iskoristiti, besplatna klopa i cuga. Četvrtak, 13h, slijećemo u Bangkok. G sila mi je pri slijetanju zabila želudac u mozak. No to je već priča za sutrašnji dan…’ (nastavak slijedi)

Datum objave: 07.10.2014.