Smrt je jako teška tema. Najradije o njoj ne bi ni razmišljali već se predali životu, radu, ljudima koji nas okružuju. Ipak, koliko god je izbjegavali ona je stvarnost s kojom ćemo se, prije ili kasnije, susresti. Premda je moderni čovjek često banalizira, čineći je istovremeno sveprisutnom i izgnanom na periferije svijesti pod sve većim ‘terorom zabave’, s njom nam se valja suočiti na vjernički način. Suočeni sa žalošću i gubitkom naših najdražih ne bi se smjeli prepuštati očaju već molitvom jačati svoju vjeru u Kristovu pobjedu nad smrću i ljubavlju prema živima ublažavati bol zbog privremenog rastanka s dragim osobama. U tu svrhu vam donosimo neke molitve i utješne misli koje vam mogu biti od pomoći u trenucima žalosti u tuge.

MOLITVA ZA POKOJNE

Nebeski Oče, od Tebe dolazi naš život i Tebi se svatko vraća. Dao si nam taj boravak na zemlji kako bismo se pripremili na sudjelovanje u Tvojoj vječnoj ljubavi. Ne koristimo uvijek dobro ovo vrijeme i neki, na žalost, odbijaju Tvoje prijateljstvo. Drugi, pak, žele biti s Tobom, tražeći istinu, pravednost i dobrotu, no ljudska slabost zamračuje čistoću duše.

Zato nakon smrti trebaju najprije proći kroz čišćenje, kako bi se konačno mogli susresti s Tobom, licem u lice. Molimo te za sve naše pokojne koji trpe u čistilištu, prepoznavajući jasno u svjetlu Tvoje ljubavi vlastitu nesreću, propuste i grijehe zemaljskog života.

Oče milosrđa, oslobodi od trpljenja one za koje je Tvoj ljubljeni Sin prolio svoju Predragocjenu Krv. Znamo da prazna riječ ili mnoštvo riječi ne mogu pomoći ni spasiti naše pokojne. Zato želimo, zajedno s Isusovom Krvlju, prikazati i svoju krv kao znak ljubavi i solidarnosti.

Neka trud našega rada, vjernost Bogu, strpljivost u trpljenju i uzajamna ljubav probijaju granicu smrti, te pridonesu skorom i potpunom sjedinjenju naših pokojnih s Tobom. Molimo prije svega za sve one kojima dugujemo posebnu zahvalnost, od kojih smo primili život, vjeru i druga dobročinstva. U svome milosrđu, također pogledaj na one kojih se nitko ne sjeti. Amen!

Oče naš… Zdravo Marijo… Pokoj vječni…


***

Moj (ime pokojnika/ce) usnuo je u Kristovu miru. Pun vjere i nade u vječni život, želim ga preporučiti velikoj ljubavi i milosrđu Oca i ispratiti ga svojim molitvama, On je po krštenju postao dijete Božje i toliko je puta pristupio Gospodnjem stolu da se nahrani. Nek bude sada pozvan k stolu sinova u nebu i neka zajedno s svetima bude baštinik vječnog obećanja. A ja te, Oče, sada molim da jednom skupa s pokojnikom i ja mognem poći u susret Kristu kad se On, život naš pojavi u slavi. Oče naš… Pokoj vječni … 

***

Hvala ti Gospodine, za  pokojnog/u s kojim smo dijelili tugu i radost svagdanjeg života, koji  nam je bio blizak i drag, a napustio nas je iznenada s ovog svijeta. Zahvaljujemo ti Gospodine za svu njihovu ljubav i razumijevanje koje je prema nama pokazivao, za njegovo prijateljstvo, za mir koji je među nas donosio, za lijepe riječi koje nam je upućivao. Dok osjećamo bol i prazninu zbog njegove odsutnosti tijelom, molimo te, daj nam svijest duhovne povezanosti s njim. Udijeli mu/joj Gospodine vječni život, a nas vodi do trajnog susreta s tobom i našim pokojnima u vječnosti. Amen. Oče naš… Pokoj vječni…

***

Kao što košuta žudi za izvor-vodom, *
tako duša moja čezne, Bože, za tobom.
Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: *
o kada ću doći i lice Božje gledati?

Suze su kruh moj danju i noću, †
dok me svednevice pitaju: *
‘Gdje ti je Bog tvoj?’
Duša moja gine kada se spomenem †
kako koračah u mnoštvu *
predvodeć ga k Domu Božjemu
uz radosno klicanje i hvalopojke *
u povorci svečanoj.

Što si mi, dušo, klonula *
i što jecaš u meni?

Tuguje duša u meni, †
stoga se tebe spominjem *
iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara.
Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih: *
sve vode tvoje i vali preko mene prijeđoše.
Nek mi danju Gospodin naklonost udijeli, *
a noću pjesmom ću hvalit Boga života svog.

Reći ću Bogu: †
‘Hridino moja, zašto me zaboravljaš? *
Zašto obilazim žalostan,
pritisnut dušmanima?’
dok me svednevice pitaju: *
‘Gdje ti je Bog tvoj?’ –

Što si mi, dušo, klonula *
i što jecaš u meni?
U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, *
spasenje svoje, Boga svog!
(Ps 42)
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.

***


Priredio fra Ivica Jurić


Autor: CroExpress Datum objave: 01.11.2021.