Autor: Zoran Stupar
Svatko tko je tražio posao u Hrvatskoj zna kakva je većina hrvatskih poslodavaca kada je riječ o odgovoru na molbe za posao. Ako se povratno i jave, uglavnom je riječ o odgovoru s debelim zakašnjenjem za tražitelja posla. Koje je ponekad toliko da već zaboravite da ste se javili na taj posao. Nije to ništa neobično – kao i u mnogim drugim stvarima, u odnosu prema potencijalnim zaposlenicima kaskamo za razvijenijim zemljama.
Kako je to u svijetu?
Primjerice, Jelena, koja živi u Kanadi, iznenadila se kada je tamo počela tražiti posao.
– Iznenađujuće je koliko brzo bih dobila odgovor na svoju molbu, njihova zainteresiranost i ljubaznost tokom cijelog procesa – ispričala nam je Jelena. Slično iskustvo, ali iz Luksemburga, ima i N.
– U Luksemburgu ti potencijalni poslodavac odmah odgovara da ne zadovoljavaš njegove kriterije pa odmah ideš dalje i znaš na čemu si. Ako je baš navala na neku veću instituciju poput EIB-a, onda odgovaraju kroz mjesec dana. Manjim poslodavcima treba najviše tjedan dana. Kod nas je dobro ako ti se ikad jave – kaže.
Prema Andrijaninom iskustvu, ekspeditivni su i Nizozemci.
– Oko mjesec dana sam čekala da mi odgovore tamo gdje su me odbili. Na pozitivan odgovor na molbu čekala sam tri tjedna. Ali uvijek bi u roku 2-3 dana odgovorili da su zaprimili molbu.
Nikola je molbe slao u Njemačku, Austriju i London. Odgovore je također dobivao u roku dva do tri dana.
U Hrvatskoj postoje i iznimke od loše prakse. Primjerice, PR agencije će vam na molbu za posao uglavnom odgovoriti vrlo brzo i uljudno. To im je i posao – stvaranje i održavanje određenog imidža. Ali, što sprječava ostatak hrvatskih poslodavaca da na molbe za posao odgovaraju u najkraćem mogućem roku?
Nedostatak poslovne kulture ili pretrpanost molbama?
Dva su moguća odgovora. Jedan je da je riječ o nedostatku poslovne kulture. Ne očituje se ta mana samo u neodgovaranju na molbe za posao nego i u, primjerice, neodgovaranju na bilo kakve upite e-mailom. Tu vjerojatno najviše iskustva imaju novinari, kojima se iz institucija često ne odgovara na upite, unatoč zakonskim obvezama i rokovima. S druge strane, kontakti s inozemstvom su daleko lakši, brži i efikasniji, a u većini slučajeva će vam odgovoriti i najveće ‘face’.
Drugo moguće objašnjenje, možda pomalo i opravdanje, je da je s obzirom na visoku nezaposlenost u zemlji velika navala na radna mjesta pa poslodavci možda ponekad i ne stignu odgovoriti brzo koliko bi htjeli na sve molbe.
Koliko je za poslodavce važno da odgovaraju na prijave za posao dokazuje i istraživanje portala MojPosao. Kada ne odgovaraju, poslodavci ugrožavanju poslovanje i imidž tvrtke, ali i priljev novih talenata.
Gotovo polovica ispitanika (49%) savjetovat će svojim prijateljima da se ne prijavljuju na natječaj tvrtke od koje nisu primili odgovor na poslanu prijavu. Više od četvrtine ispitanika (28%) savjetovati će prijatelje da ne kupuju proizvode tvrtke od koje nisu primili odgovor. Više od polovice ispitanika (52%) negativno će pričati o poslodavcu od kojeg nisu primili odgovor.
Dakle, hrvatski poslodavci, ako ovo čitate, pamet u glavu – na e-mail nije teško odgovoriti, a u očima potencijalnih zaposlenika i njegove okoline izgledat ćete puno profesionalnije.
Datum objave: 28.08.2014.
