Mjere koje je predložila Vlada, a prepisala od nas iz drugog konteksta, neće dovesti do povratka iseljenika. Mi smo te mjere predlagali u našim znanstvenim radovima još prije pet godina kada se mlade moglo zadržati ovakvim mjerama. Naše mjere moraju biti usmjerene na one koji su ostali, jer od povratka nema ništa.

Sada se bojim da mjere nisu usmjerene na povratak Hrvata nego na poticanje zapošljavanja ilegalnih migranata i azilanata u Hrvatskoj – pod krinkom demografske obnove – komentirao nam je najavljene Vladine mjere doc. dr. sc. Tado Jurić (42).

Povjesničar i politolog, koji radi kao docent na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, tvrdi kako svaki analitičar, koji se pozabavio temom iseljavanja, dobro zna da se mladi čovjek neće vratiti u domovinu nakon što provede tri do pet godina u Njemačkoj, nauči iznimno težak jezik, djeca mu krenu u školu i on konačno može odahnuti nakon iznimno stresnog pothvata preseljenja.

– Prema našim procjenama vratit će se najviše tri do pet posto iseljenih. S druge strane, ono što naši iseljenici zahtijevaju kao uvjet povratka nije ispunjeno – ponajprije dokaz o snažnoj borbi protiv korupcije i klijentelizma u zemlji u kojoj su stranke građane pretvorile u svoje klijente, ali i mogućnost napretka mimo klijentelističkih veza, te sigurnost u radno mjesto i konvergencija plaća sa zemljama EU-a, a ne samo troškova života – smatra dr. sc. Jurić, pa se referira na ono što je, između ostalog, pisao kao autor nove knjige “Gastarbajteri milenijalci” (“Gastarbeiters Millenials”), koja predstavlja prvu sveobuhvatnu analizu iseljavanja iz Hrvatske i zemalja jugoistočne Europe.

– U našoj novoj knjizi “Gastarbajteri milenijalci” dokazali smo ne samo da su korupcija i klijentelizam glavni razlozi iseljavanja nego i da korupcija raste s iseljavanjem mladih. Zašto?! Zato što su koruptivne aktivnosti lakše onima koji su uspostavili svoju klijentelističku mrežu. Oni i njihova djeca ostaju – govori docent Hrvatskog katoličkog sveučilišta, ujedno nudeći i odgovor na pitanje zašto političari ne poduzmu prave konkretne poteze za demografsku obnovu.

– Zato što im iseljavanje odgovara. Kritičari odlaze, doznake dolaze. K tome, kolonija na periferiji ispunjava sve zadatke koji su joj namijenjeni. Bogati Europljani ljetuju u njoj, kolonija štiti vanjske granice od ilegalnih migranata, a oni koji prijeđu granicu bivaju zadržani u njoj. Da bi se stvorio privid win-win situacije bit će naseljeni u demografski opustjelim krajevima Hrvatske. Naš apel Vladi je: Omogućite rad na daljinu za pet posto radnika iz javnog i državnog sektora koji su spremni preseliti se u provinciju i tako tamo oživjeti te krajeve – predlaže dr. Jurić.

Povjesničar i politolog, rođen u Orašju, koji je doktorirao političke znanosti na Sveučilištu Friedrich-Alexander Nürnberg-Erlangen i LMU München, ističe kako su sredinom ove godine postavljeni indirektni temelji za daljnja demografska kretanja u RH do 2030. godine. S jedne strane donesen je nacrt Zakona o strancima, a s druge Nacionalna strategija razvitka (NRS). Oba dokumenta dobrim su dijelom usmjerena na supstituciju hrvatskih prostora strancima, a najavljene mjere su realizacija tog plana.

Da se ne radi o pukoj teoriji urota, dr. Jurić kao dokaz citira nacrt Zakona o strancima: “Te odredbe (misli se na one o useljavanju državljana trećih zemalja – nap. a.) bi bile alat Vladi RH i Saboru da kroz propisivanje uvjeta i mjerila daju dodatni zamah revitalizaciji ‘uspavanih’ područja u Hrvatskoj (…) i učinkovito upravljaju legalnim migracijama, s obzirom na to da u Hrvatskoj postoji sve više lokalnih jedinica u ruralnim područjima koje se same ne mogu brinuti o osnovnim potrebama svojih mještana (…) Hrvatskoj je potrebno useljeništvo koje će činiti cijele obitelji, a koje će se integrirati u zajednicu”. (Imigracijska politika, Zakon o strancima, Sabor, 10. studenoga 2020.)

– Međunarodne migracije ne događaju se slučajno i nisu interesno neutralne, nego se proizvode i nisu slučajan društveni fenomen. Velika pokretanja stanovništva prema Europi su i dalje realna opasnost i to će tako ostati cijelo dvadeset i prvo stoljeće. Naime, danas se demografskom politikom osvajaju prostori. Izbjegavaju se ratovi, ali se sa stanovništvom kontroliraju pojedini prostori. Kroz migracije se osvaja prostor novim načinima, a zamjene teritorija i stanovništva nisu nepoznate u ljudskoj povijesti. Čak štoviše, UN ih smatra jednim od tri prihvatljiva načina za rješavanja sukoba, ali i kao rješenje za pitanje depopulacije (UN, 2000.) – tumači naš sugovornik.

Čini se, dodaje, kako istim tragom kao i UN ide i Nacionalna strategija razvitka.

– Stanovništvo koje se u jednom prostoru iseljava i nestaje počinje se, htjeli mi to ili ne, popunjavati nekim novim stanovništvom. Naime, kada Hrvatska primi 80.000 stranih radnika, kao što je bio slučaj u protekle tri godine, u odnosu na svoju populaciju, to je više nego kad Njemačka primi milijun na svoju. Time je Hrvatska zapravo prestigla Njemačku u statusu “useljeničke zemlje”. Za razliku od Njemačke gdje je jedna trećina svih doseljenika u proteklih deset godina bila visokoobrazovana, u Hrvatskoj je riječ isključivo o manualnoj radnoj snazi. Ispod jedan posto su visokoobrazovani. K tome, riječ je u 80 posto slučajeva o muškarcima. A s muškarcima se ne može demografski obnavljati nacija – primjećuje dr. Jurić.

Pri tome upozorava kako Zakon o strancima spominje potrebu da se državljani trećih zemalja kvalitetno integriraju, ali ne navodi poznatu studiju njemačkog Instituta “Bertelsmann” iz 2015., koja jasno dokazuje kako je trošak useljenika iz trećih zemalja znatno skuplji za društvo od koristi koju ti radnici donose useljeničkom društvu. Upravo zato je Njemačka i osmislila selektivnu imigracijsku strategiju, dok se Hrvatska vodi neselektivnim načelom.

U cijeloj priči, bez zadrške će dr. Jurić, važnu ulogu ima i licemjeran stav Europske unije prema kojemu svaka članica EU-a treba sama rješavati svoj demografski problem.

– To je kao da klimatsko pitanje rješavate samo u svom dvorištu dok vaš susjed ima spalionicu guma u dvorištu. Na taj se način zapravo održava okvir u kojemu se premješta mlada radna snaga s jugoistoka u jezgru EU-a. U našim radovima stalno naglašavamo da je sloboda kretanja radnika u EU-u bez zajedničkog zdravstvenog i mirovinskog sustava ozakonjena eksploatacija periferije od strane jezgre EU-a. S druge strane EU kao da Hrvatsku promatra samo kao lukrativnu nekretninu. Hrvatska im je zanimljiva kao “nekretnina” na toplom moru za svoje potrebe ljetovanja i premještanja umirovljenika u veliki zeleni i topli umirovljenički dom Europe. Hrvati tu kao da samo smetaju, odnosno mogu ostati oni koji će biti poslušni pružatelji usluga njege i servisiranja. Zato i nema mjera koje bi hrvatskog radnika zadržale ovdje – objašnjava dr. Jurić, inače vrstan poznavatelj problematike iseljavanja.

Autor: Slobodna Dalmacija Datum objave: 23.12.2021.