Autor: Andrea Leskovar
Natalija (24) i Martin (23) prije 5 godina kao vrlo mladi otišli su u Irsku. Trebalo je puno hrabrosti otići u stranu zemlju kad još nije bilo toliko naših ljudi koju su svoju koricu kruha tražili baš tamo.
Razlog odlaska
‘Kad sam odlučila otići iz Hrvatske posla stvarno nije bilo. Nisam si mogla osigurati fakultet ni nikakve planove za život. Život s roditeljima i rad po kafićima nije mi bio opcija. Kad sam došla u Irsku pronašla sam posao drugi dan. Jezik sam znala, a tamo sam ga skroz usavršila.’
Radna klima znatno drugačija nego u Hrvatskoj
‘Na poslu te poštuju što god radio. Tražiš povišice bez straha i to je normalno. Plaće su na tjednoj bazi i radnik ima velika prava. Poslodavci su opušteniji i često se druže sa svojim radnicima. Prvo sam radila u skladištu, pa u prodaji i zadnje u cateringu. U vrlo kratkom vremenu napredovala sam od običnog radnika do asistenta menadžera. Sadašnji suprug, a tad dečko radio je u tiskari. On je došao 3 godine nakon mene i tamo smo se i upoznali.’
Životni standard
Natalija nam priča kako je najam životnog prostora u Irskoj jako skup i da je u početku dijelila stan s još nekoliko ljudi. Kaže da to često ljudi rade u početku dok se ne snađu, jer je samostalan život jako skup. Od režija su plaćali internet, struju i odvoz smeća. Na primjer ako netko živi u stvarno velikoj kući za režije će mjesečno izdvajati stotinjak eura. Oko sto eura potrebno je za hranu, koja uključuje sve obroke plus slatkiše za 10ak dana.
Negativne strane
‘Za daljnju budućnost meni se Irska nije svidjela. Vrijeme je tmurno i puno je kriminala. Ljudi se doslovno drogiraju na cesti. Odlučili smo se vratiti u Hrvatsku kako bismo zasnovali obitelj.’
Šok po povratku u domovinu
‘Odlučili smo se vratiti u Hrvatsku radi zasnivanja obitelji i nostalgije, ali ubrzo mi se smračilo. Bilo je ovako, muž je dobio ‘dobar‘ posao, što kod nas znači nitko ga ne tlači i ima plaćen gablec i prijevoz. Meni država nije dala plaćen porodiljni jer sam bila u Irskoj. Dakle ni kao nezaposlenoj osobi onaj minimalac. Iako sam neko vrijeme čak i trudna radila Na kraju krajeva u EU smo i mogu seliti kad želim, ali ne i kod nas. Čemu su me onda uopće tjerali na odjavljivanje? Svi ostali stranci u Irskoj imali su normalna prava u svojim zemljama, osim mene. A država kuka o lošoj demografskoj slici. Onda smo počeli tražiti dalje…’
Odlazak u Norvešku
Natalija kaže kako im je cilj bio Austrija. Pošto je tamo bilo teško doći, a suprug je htio pronaći nešto u struci kao automehatroničar odlučili su se za Norvešku preko agencije za zapošljavanje.
‘Martin se tamo javio i predao svoje papire i kroz tri mjeseca sve su nam osigurali. Otišli smo s malim djetetom starim nekoliko mjeseci. Poslodavac nam je platio dva mjeseca najma stana, kartu za avion i potrepštine za prvih tjedan dana. Nismo mogli vjerovati kako su nas dočekali. Martin je na poslu prezadovoljan. Prosječna plaća je oko 30 tisuća kruna (oko 23 tisuće kuna) što je odlično. Za rođenje djeteta dobije se 6 i pol tisuća eura. Djeca imaju velike mogućnosti jer je sve dostupno i na engleskom. Na zdravstveno i mirovinsko ne moramo misliti. Na primjer cijena pelena je već od 30ak kuna, a u Hrvatskoj mininalno 100. Dakle, o čemu pričamo. Obnovi demografske slike?’
‘Hrvatska ima odličnu hranu, divnu klimu, prekrasan okoliš i kulturu, ali od čega da čovjek živi’, zaključuje Natalija.
Datum objave: 27.11.2018.
