Autor: Deutche Welle
Kada 43-godišnja Kerstin Schmidt (ime promijenjeno) petkom nakon posla dođe kući, skuha nešto na brzinu za svoja dva sina, presvuče se, ako stigne, kratko se i odmori, a potom ide dalje – na drugi posao. Jer, pored toga što radi u jednom odvjetničkom uredu, preko vikenda radi u garderobi sale za karnevalske priredbe. ‘Već deset godina radim dodatne poslove, jer nikada nisam imala dovoljno novca da prehranim i oblačim tri osobe’, kaže Schmidt za DW. Za nju to znači – sedmodnevni radni tjedan. ‘Jedva gledam’, kaže za vrijeme intervjua, ‘ali ne mogu si priuštiti raditi samo jedan posao’.
Porezne povlastice
Kerstin Schmidt je jedna od 3,4 milijuna građanki i građana Njemačke koji rade više poslova. 2003. takvih je bilo oko 1,4 milijuna – danas ih je, dakle dvostruko više. Većina njih ima glavni posao i pored njega – dodatni. Taj dodatni posao je najčešće takozvani ‘mini job’ sa zaradom od 450 eura mjesečno. Te brojke je, na parlamentarni upit Stranke ljevice, objavila njemačka vlada.
Razlozi za procvat ‘mini-poslova’ su mnogostruki, kaže Enzo Weber s Instituta za istraživanje tržišta rada IAB. Za njega je najvažniji razlog taj što su mini-zaposlenja oslobođena poreza i drugih davanja. ‘A to je’, kaže, ‘tako velika povlastica da je mnogi žele iskoristiti.’
Socijalna nužda
No, motivi koji navode Nijemce da rade više poslova se razlikuju. Neki to ne rade zbog luksuza nego da bi preživjeli. U Njemačkoj više od četiri milijuna ljudi radi za manje od 2.200 eura mjesečno (bruto).
Weber, međutim, dodaje da bi bilo pogrešno reći kako je jedini motiv za dodatni rad u Njemačkoj novac. Jer postoje i drugi čimbenici, na primjer, ima zaposlenih s pola radnog vremena kojima je taj posao toliko naporan da im je bolje da drugu polovicu barem djelomično ispune nešto lakšim radom. Drugi djelatnici, poput Nathalie Dederichs, imaju dva posla jer za njih to znači bijeg od jednoličnosti.
Datum objave: 08.02.2019.
