Autor: Zvonko Sarić / Hrvatska riječ
S predsjednikom Demokratskog saveza Hrvata u Srbiji i zastupnikom u Narodnoj skupštini Srbije Tomislavom Žigmanovim razgovarali smo na isteku ove godine. Žigmanov ističe kako je u godini koja je na izmaku uspostavljen institucionalni oblik komunikacije s predstavnicima najviših instanci srbijanskih vlasti, prije svega s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, što se pokazalo kao veoma važno u svezi političke artikulacije interesa hrvatske zajednice u Srbiji.
Sa Žigmanovim, kojega je ove godine visoka dužnosnica Srpske radikalne stranke Vjerica Radeta nazvala ‘ustašom’, razgovarali smo i zbog čega nije riješen problem političke participacije, tj. garantiranih mandata za predstavnike hrvatske nacionalne manjine u predstavničkim tijelima u Srbiji na svim razinama, kao i o drugim neriješenim pitanjima ovdašnje hrvatske nacionalne manjine. Žigmanov naglašava i kako nastoji djelovati kao osoba koja osluškuje interese brojnih lokalnih hrvatskih zajednica u Srbiji i da iste, u suradnji s njima, pokušava i artikulirati.
Je li politička komunikacija predstavnika ovdašnjih Hrvata sa srbijanskim državnim institucijama i predsjednikom Vučićem bila zadovoljavajuća u ovoj godini? Koji su konkretni problemi riješeni ili se rješavaju u svezi položaja Hrvata u Srbiji, kao rezultat takve političke komunikacije?
– Jedno od najvećih postignuća, kada je riječ o političkoj artikulaciji interesa, za hrvatsku zajednicu u Srbiji jest da je nakon više godina uspostavljen institucionalni oblik komunikacije s predstavnicima najviših instanci srbijanskih vlasti, prije svega s predsjednikom Republike Aleksandrom Vučićem. To je, naime, bila temeljna pretpostavka da se problemi s kojima se pripadnici naše zajednice suočavaju počnu i rješavati. A vidjeli smo da je najveći dio onoga o čemu smo se dogovorili da se treba riješiti i pozitivno riješeno. Kada je riječ o infrastrukturnim projektima, sredstvima Vlade Srbije otkupljen je dio prostora rodne kuće bana Josipa Jelačića u Petrovaradinu koji je sada u vlasništvu i Hrvatskog nacionalnog vijeća, u tijeku je rekonstrukcija Doma kulture u Tavankutu, a počela je i izgradnja mosta Šmaguc na kanalu Dunav – Tisa – Dunav u Monoštoru. Kada je riječ o obrazovanju, također su ostvareni značajni pomaci – prije svega, otvoren je lektorat za hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Novom Sadu, proširena je mreža srednjih škola u Subotici koje imaju obrazovne profile na hrvatskom jeziku, pitanje izdavanja udžbenika za nastavu na hrvatskom kontinuirano se i u partnerstvu s Hrvatskim nacionalnim vijeće rješava. U kulturi bilježimo da je povećana količina novca za financiranje nekoliko kulturnih udruga, pokroviteljstvo nad ovogodišnjom Dužijancom bilo je od Vlade Autonomne Pokrajine Vojvodine, veća je vidljivost predstavnika vlasti na manifestacijama hrvatske nacionalne manjine u Srbiji. Nije bilo promjena u financiranju hrvatskih profesionalnih ustanova – NIU Hvratska riječ i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata. Predsjednik Vučić primio je i sve biskupe Katoličke crkve u Srbiji, te u dijalogu s njima također počeo rješavati nekoliko veoma važnih pitanja. Ostalo je otvoreno samo pitanje statusa Hrvatskog doma u Srijemskoj Mitrovici. Riječju, predsjednik Vučić pokazao se kao vjerodostojan i pouzdan partner u rješavanju otvorenih pitanja Hrvata u Srbiji. I to je ono što nas ohrabruje! No, kako je društveni život dinamična činjenica, pokazalo se da još uvijek postoje otpori pojedinih razina vlasti da se legitimni interesi i prava pripadnika hrvatske zajednice ne samo administrativnim mjerama zaprečavaju već i da se opstruiraju metodama koje smo mislili da su daleka povijest. Slučaj opstruiranja predstavnika lokalnih vlasti grada Sombora glede otvaranja odjela na hrvatskom jeziku u Beregu i više je nego za tako što ilustrativan. Drugim riječima, bilježimo i odsustvo proaktivnog i pozitivnog odnosa pojedinih segmenata vlasti kada je riječ o našim legitimnim zahtjevima, o čemu se i javno očitujemo. Kao lojalni građani Srbije, Hrvati očekuju da njihovi na zakonima utemeljeni zahtjevi ne bi smjeli biti ni na koji način osporavani!
Znači, postoje pomaci, ali ostalo je još problema za riješiti. Jeste li, primjerice, razgovarali s Vučićem zbog čega nije riješen problem političke participacije, tj. garantiranih mandata za predstavnike hrvatske nacionalne manjine u predstavničkim tijelima u Srbiji na svim razinama i razmjerne zastupljenosti Hrvata u državnoj upravi? To je sastavni dio međunarodno preuzetih obveza Srbije, ali do danas se ništa od dogovorenog nije riješilo. Na čijoj je adresi rješavanje tog problema?
– Naravno da smo razgovarali o svim otvorenim pitanjima pa i o problemu političke participacije, to jest uključivanju predstavnika Hrvata u procese donošenja odluka kao i razmjernoj zastupljenosti u javnom sektoru, no za ove probleme još uvijek nije nađeno sukladno rješenje. Naš zahtjev je jasan – hoćemo dosljednu primjenu članka 9 Sporazuma o međusobnoj zaštiti manjina između Srbije i Hrvatske, koji podrazumijeva institut zajamčenih mandata. Mi smo svjesni da je ovo pitanje složenije od gore spomenutih problema koji su tijekom ove godine pozitivno riješeni, te da kao takvi pretpostavljaju i dulje vrijeme i promjene zakonodavnog okvira, no vjerujemo da će snaga preuzete obveze iz međunarodnog sporazuma biti dovoljna da se i ovaj problem na pozitivni način razriješi. Isto vrijedi i kada je riječ o razmjernoj zastupljenosti Hrvata u tijelima uprave i javnom sektoru.
Kako ocjenjujete komunikaciju i razinu suradnje s državnim institucijama matične države? Nastojite li naći rješenja za određene probleme ovdašnjih Hrvata i u komunikaciji sa službenim Zagrebom?
– I tu smo zabilježili pozitivne pomake! Usustavljena je redovita komunikacija, kako s predsjednicom Hrvatske Kolindom Grabar-Kitarović tako i s predsjednikom hrvatske Vlade Andrejom Plenkovićem. Komunikacija i suradnja sa Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan Republike Hrvatske odvijaju se na gotovo tjednoj, a s predstavnicima Veleposlanstva i Generalnog konzulata gotovo na dnevnoj razini. Djelatni interes i političke poruke podrške našim inicijativama postale su dio naše zbilje. Povećana su i financijska sredstva koju Hrvatska putem natječaja dodjeljuje ovdašnjim hrvatskim kulturnim udrugama, a ove godine hrvatska je Vlada izdvojila i dodatna sredstva za kupnju placa za trajno i odgovarajuće rješavanje pitanja smještaja NIU Hrvatska riječ. Naravno, svjesni smo da još uvijek nisu ostvareni svi potencijali u suradnji s tijelima vlasti u Hrvatskoj, napose kada je riječ o regionalnim i lokalnim razinama, no i tu smo učinili određene iskorake, za što su najbolji primjeri proširenje suradnje s Osječko-baranjskom i Vukovarsko-srijemskom županijom. Na koncu, bili bismo sretniji kada bi se osnažilo povjerenje u legitimne predstavnike Hrvata u Srbiji, a u službenim komunikacijama smanjio bi se utjecaj osoba bez ozbiljnije legitimacije, budući da oni često znaju prosljeđivati stajališta koja ne samo da nisu istinita već uračunavaju i osobizirajuće sadržaje, koji uvećavaju kakofoniju i predstavljaju smetnju u ostvarivanju zacrtanih ciljeva. Tim prije je to opasno, jer tako što ozbiljna politička suradnju a priori mora isključivati zbog štetnosti, čega smo, na žalost, bili svjedoci za vrijeme predizbornih i izbornih aktivnosti za izbore za IV. saziv Hrvatskoga nacionalnog vijeća.
Zastupnik ste u srbijanskom parlamentu na listi Demokratske stranke, koja je koalicijski partner DSHV-u. Kako ocjenjujete međusobnu suradnju? Čini se da ta suradnja nije dovoljno vidljiva, bilo u formi zajedničkih izjava, podrške inicijativama ili projektima, kako jednog, tako i onog drugog koalicijskog partnera. Griješim li?
– Istine radi, izabran sam za narodnog zastupnika na listi Za pravednu Srbiju, koju je predvodila Demokratska stranka, a čiji je sastavni dio bio i Demokratski savez Hrvata u Vojvodini. Suradnju smatram korektnom, odvija se na obostrano zadovoljstvo, a meni je posebno bila važna njihova podrška i očitovana solidarnost, naročito kolegice Aleksandre Jerkov, kada mi je Vojislav Šešelj prijetio opetovanim činjenjem ratnih zločina! S druge strane, koalicijski savezi ne podrazumijevaju da o svim političkim pitanjima imamo ista stajališta niti pak da moramo imati iste zajedničke inicijative koje onda zahtijevaju i zajednički angažman, već uvažavaju i stanovitu autonomnost u djelovanju.
Postoji li i danas u svezi tzv. bunjevačkog pitanja politika miješanja državnih tijela Srbije u identitetska pitanja ovdašnjih Hrvata? U predizbornoj kampanji Vučić je obećao da će država i nadalje pomagati izgradnji tzv. bunjevačke nacije.
– Da, stalne aktivnosti na tomu planu bilježimo, iskazujemo određena nezadovoljstva, no ona su još uvijek bez ozbiljnijih pozitivnih ishoda. Ove godine, da podsjetimo samo čitatelje Hrvatske riječi, bunjevački govor je nekim čudom postao ‘jezik’, urađena je od stručnjaka nebunjevaca standardizacija, a proslava ‘prisajedinjenja’ obilovala je jednostranim i krivim interpretacijama uloge tadašnjih prvaka Hrvata iz Bačke u tim procesima. Brine što su u te i takve aktivnosti uključeni i pojedini segmenti struktura vlasti i na republičkoj i na pokrajinskoj razini! Bili bismo sretniji da glede ovog pitanja Hrvatska ima zauzetija stajališta.
Zbog čega se od aktualne vlasti, ali i većine sudionika srbijanske političke scene, tragedija srijemskih Hrvata devedesetih godina koji su živjeli s ove strane Dunava uglavnom prešućuje?
– To je posljedica odsustva razvijenih i ozbiljnije utemeljenih politika suočavanja s prošlošću u Srbiji kao i raširene nespremnosti ne samo političke klase nego i kulturne elite da prizna vlastito udioništvo u činjenju zločina tijekom 1990-ih godina. Glasovi koji dolaze od žrtava – dakle, samih Hrvata iz Vojvodine, a osobito iz Srijema, ne razumijevaju se na taj način, već se instrumentalno i pogrešno tumače kao nekakvo zlonamjerno i neopravdano okrivljivanje srpskog naroda za nešto što se zapravo i nije dogodilo.
Koji će problemi hrvatske manjinske zajednice u Srijemu biti u fokusu Vaše pažnje u nastojanju njihovog rješavanja ?
– Nastojim djelovati kao osoba koja osluškuje interese brojnih lokalnih hrvatskih zajednica i da iste onda u suradnji s njima pokušam i artikulirati. Jer, lokalne hrvatske zajednice, ne samo u Srijemu, ne moraju imati karakteristike i potrebe koje se poklapaju s interesima hrvatskih zajednica u drugim mjestima. Stoga je itekako važno osnaživanje dijaloga s predstavnicima svih Hrvata s ciljem da se sagledaju sve potrebe, nakon čega treba otvoriti procese usuglašavanja oko prioriteta u rješavanju problema, jer će se u protivnom nesuglasice povećavati. Konkretno, nastojimo vidjeti što to hoće Hrvati u Petrovaradinu ili Surčinu, što u Srijemskom Mitrovici ili Rumi, a što u Šidu ili Hrtkovcima, kako bismo mogli sačiniti plan aktivnosti te nastavili raditi na unaprjeđenju njihova položaja.
DSHV ima zastupnike i u aktualnom sazivu Skupštine grada Subotice. Koje su važne teme koje će DSHV potencirati u svezi rješavanja boljitka građana Subotice?
– DSHV u Skupštini grada Subotice ima dva, od ukupno 67, vijećnika, koji usto pripadaju oporbi, i kao takvi nismo u mogućnosti ozbiljnije utjecati na odluke koje će donositi boljitak građanima. Naravno, to ne znači da pasivno pratimo događanja u samom gradu već pokušavamo konstruktivno pridonositi pozitivnim rješavanju problema. Neki puta s većim, a neki puta bez ikakvog uspjeha…
Je li u Subotici ‘živa’ interkulturalnost? Doprinosi li DSHV tome?
– Na žalost, ne u dovoljnoj mjeri, a DSHV nastoji u domenama svojih, budući da nismo dio vladajućih struktura te ne možemo utjecati na odluke, slabih moći dati svoj prinos.
Obraća li DSHV pozornost u svome radu i određenim političkim temama koje nisu izravno vezane za problematiku naše manjinske zajednice? Zauzima li DSHV političke stavove i prema takvim temama?
– Vidjeli ste da činimo i to, recimo kada je riječ o europskim integracijama Srbije. Posvećeni smo kontinuirano ovom procesu, i to iz razloga što će njegove posljedice biti u funkciji ukupnog boljitka za sve građane Srbije. Svima će biti bolje ukoliko u Srbiji bude vladavina prava, ako bude institucionalno razvijena, ako državni sustav bude funkcionalan, ako zakoni budu dobri, ako manjinske politike budu usmjerene na potrebe samih pripadnika nacionalnih manjina, ako politička klasa na vlasti bude posvećena temeljnim demokratskim vrijednostima… Riječju, referiramo i na one teme i zalažemo se za one ciljeve koje nisu neposredno vezane za društveni položaj Hrvata u Srbiji kao nacionalne manjine. To nastojimo činiti dosljedno s posve jasnim stajalištima, bez obzira na cijenu!
DSHV je izašao na izbore za 4. saziv HNV-a s listom pod nazivom HRvati ZAjedno. Jeste li zadovoljni podrškom, s obzirom na to da su izbori održani u nepovoljnom društvenom ambijentu.
– Lista HRvati ZAjedno, koju je predvodio Demokratski savez Hrvata u Vojvodini i dvadesetak hrvatskih kulturnih udruga te nekoliko desetaka pojedinaca, prikupilo je za izbore za IV. saziv Hrvatskog nacionalnog vijeća potpise podrške za 78 elektora, što smatramo, kako smo to i više puta isticali, izvanrednim uspjehom i čistom kao suza pobjedom. Tim prije, jer su drugi takmaci u ovim izborima prikupili potpise podrške za samo 4 elektora, što u ukupnom razmjeru iznosi tek nešto više od 5% u odnosu na pobjedničku listu. Uspjeh koji je ostvaren i s kojim smo i više nego zadovoljni, postignut je u ozračju snažnog antihrvatskog raspoloženja u Srbiji, izostanku potpore Hrvatske i dosadašnjeg vodstva HNV-a te uz otvorene napade na DSHV i na mene osobno. S druge strane, veličini naše pobjede u izborima za IV. saziv HNV-a pridonosi i to što su se oni održavali na izuzetno složen i zahtjevan način, napose kada je riječ o ovjerama potpisa podrške elektorima od građana. Naime, ovjera ovih potpisa, za razliku od izbornih ciklusa iz 2010. i 2014. godine, kada su potpise ovjeravali općinski i sudski ovlašteni činovnici, ove godine taj je posao ekskluzivno bio povjeren javnim bilježnicima, što je za posljedicu imalo radikalnu smanjenost dostupnosti izbornog prava. Na primjeru naseljenog mjesta Đurđin vidjeli smo kako je broj sati koji su građani imali na raspolaganju za ovjeru potpisa podrške bio čak 45 puta manji – u odnosu na 320 sati iz 2014. sada su u svojem mjestu imali priliku dati podršku samo 7 sati!
Što mislite o tvrdnjama pojedinaca koje dolaze iz srpske manjinske zajednice u Hrvatskoj, ali i od pojedinih ovdašnjih političara, o ‘revitalizaciji ustaštva u Hrvatskoj’?
– Ono je situirano na marginama društva i dolazi od strane isto tako marginalnih instanci, što se, na žalost, u Srbiji znade preuveličavati. Državne politike i institucionalni okvir u znanosti u Hrvatskoj tako što isključuju, što se, na žalost, u Srbiji znade prešućivati.
Bavite se i književnošću. Mogu li politika i književnost ići ‘ruku pod ruku’? Imate li vremena osim rada u području politike baviti se i književnošću?
– Mogu, ukoliko se tako što hoće! Istina, drugačija je dinamika i vrsta obveza zbog gustih sadržaja i obveza koja politika zna donositi, no za pročitati i napisati nešto uvijek se nađe vremena. Naravno, sada više u kratkim formama. Riječju, od usuda se ne može pobjeći.
Datum objave: 04.01.2019.
