Autor: CroExpress/Branko Barbić
Dr. Zdravko Sančević, bivši predsjednik saborskog Odbora za useljeništvo je radi toga otišao na razgovor s tadašnjim ministrom MUP-a Penićem i njegovim pomoćnikom Bukovcem i time uspio spasiti za Hrvatsku ne mali broj hrvatskih obitelji.
Koristeći neznanje državnih službenika, tobože u ime Europske konvencije o državljanstvu, uslijedio je pokušaj izmjene Zakona o hrvatskom državljanstvu brisanjem odredbi temeljem kojih hrvatsko državljanstvo mogu dobiti pripadnici hrvatskog naroda koji žive izvan granica današnje Hrvatske.
Netko je uspio u to uvjeriti tadašnjeg pomoćnika MUP-a da brisanje tih članaka zakona zahtjeva Vijeće Europe te je on na nekoliko stranica o tomu napisao i kao promemoriju dostavio Ivani Sučec Trakošćanec, predsjednici saborskog Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.
Iako je tada, na sjednici Odbora za useljeništvo, zastupnik talijanske manjine pohvalio Zakon o hrvatskom državljanstvu kao liberalan i nediskriminirajući, uporno se vršio pritisak za izmjene zakona jer zakon ne smije ‘diskriminirati na temelju etniciteta’ (Vesna Pusić u raspravi o izmjeni Zakona o državljanstvu).
Svatko tko hoće može lako provjeriti da navedena Konvenicija iz 1997. godine jasno određuje u svom članku 3. propisuje da će svaka država svojim pravnim propisima odrediti tko su njezini državljani.
Do državljanstva se dolazi na različitim osnovama a Konvencija zabranjuje diskriminaciju među državljanima neovisno o načinu na koji su stekli hrvatsko državljanstvo, rasnoj, vjerskoj ili inoj pripadnosti.
To je i svojim nazivom otkrivao Hrvatski državni sabor. Zastupnike mogu birati i biti izabrani samo hrvatski državljani dok to pravo nemaju pripadnici hrvatskog naroda koji nemaju hrvatsko državljanstvo.
To nije razumjela SDP-ova vladajuća koalicija 2000-e koja je odmah po dolasku na vlast, uz pomoć 9 zastupnika Hrvatskog bloka i 3 zastupnika HSP-a, predložila i većinom glasova usvojila izmjenu naziva Hrvatskog državnog sabora u Hrvatski sabor. Zastupnici HDZ-a su bili napustili sabornicu ali su zastupnici Hrvatskog bloka i HSP-a, iz neznanja SDP-ovoj koaliciji osigurali kvorum.
I nije to bio zadnji nepromišljeni potez radikalnih ‘desničara’.
Nije mi poznato tko je ‘zaslužan’ za usvajanje Konačnog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu koji je u Sabor krajem listopada 2011-e poslala vlada Jadranke Kosor.
U toj vladi ministrom MUP-a bio Tomislav Karamarko a državnim tajnikom Ivica Buconjić. Nemam razloga sumnjati da je itko od njih troje imao namjeru djelovati protiv interesa hrvatskog naroda i Hrvatske.
Netko, tko je znao što je ‘timing’, u pravo vrijeme, uoči izbora uspio je proturiti Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu.
Zdenka Babić Petričević, predsjednica Odbora za useljeništvo, upozorena na posljedice takvog krivog tumačenja Konvencije odlučno je odjurila u Banske dvore Ivi Sanaderu, predsjedniku vlade te ga informirala o krivom tumačenju Konvencije koja je već bila uvrštena u dnevni red za usvajanje. Da prekine daljnja naklapanja i kriva tumačenja, Sanader je Konvenciju izbacio iz dnevnog reda.
Predsjednik Odbora za Hrvate izvan Hrvatske temeljem članka 36-og tog zakona vjerovao je kako će se zahtjevi za državljanstvom rješavati brže.
Pet amandmana na Konačni prijedlog Zakona podnio je Boro Grubišić, potpredsjednik Odbora za Hrvate izvan RH ali, kako je u tijeku bila predizborna kampanja, nije bio nazočan usvajanju amandmana te ih je predstavnik predlagatelja državni tajnik, odbacio bez obrazloženja.
A od tada do danas, podnositelji zahtjeva za hrvatsko državljanstvo u Hrvatskoj, BiH i iseljeništvu svjedoče da se rješavanje zahtjeva otežalo a rokovi u nekim slučajevima odgođeni ad Kalendas graecas.
S pravom je na to oštro u svojoj raspravi upozorio zastupnik Ivica Mišić navodeći slučajeve svoje rodbine, iseljenika u Australiji. (Sve primjedbe i prijedloge drugih sudionika u raspravi, uglavnom zastupnika HDZ-a, moguće je preslušati sa stranice Hrvatskog sabora).
U ime Odbora za Hrvate izvan RH, dva amandmana podnio je dr. Božo Ljubić, predsjednik Odbora. Istražio je i što su prethodnici predlagali tijekom rasprava o prethodnim prijedlozima zakona o hrvatskom državljanstvu.
Podsjetio je i na definicije iseljenika, useljenika i pripadnika hrvatskog naroda koje je nekoć na prijedlog Ministarstva useljeništva, Sabor usvojio.
Definicije pripadnika hrvatskog naroda trebaju slijediti definicije pripadnika njemačkog, francuskog, mađarskog, talijanskog i drugih naroda članica Europske unije u njihovim zakonima o državljanstvu.
U Zakon o hrvatskom državljanstvu pretočen je u članak 10. Ustava u kojem je temeljna vrijednost jedinstvo hrvatskog naroda te je nedopustivo dijeliti ga temeljem vremena i mjesta življenja. Vjerojatno više od 50% iseljenika čine pripadnici hrvatskog naroda koji potječu s hrvatskih etničkih prostora koji se danas nalaze izvan granica današnje Hrvatske. To potvrđuju hrvatske katoličke misije kojima ne pada na pamet dijeliti hrvatsko iseljeništvo. Na to je u svojoj raspravi zastupnik Ljubić upozorio.
Držim da u članku 16-om treba unijeti da se pripadnikom hrvatskog naroda smatra osoba kojoj su oba ili samo jedan od roditelja pripadnici hrvatskog naroda ako dotična punoljetna osoba izjavom potvrdi svoju pripadnost hrvatskom narodu.
Kao dokaz o pripadnosti hrvatskom narodu osobe iz stavka 1. ovog članka može se prihvatiti odgovarajuća javna isprava u kojoj su se oni osobno ili jedan od roditelja tako izjašnjavali. U slučaju da nisu u mogućnosti pribaviti takvu ispravu, pripadnost hrvatskom narodu može se priznati pripadnicima hrvatskog naroda, ukoliko takvo njihovo opredjeljenje proizlazi iz drugih poznatih činjenica.
Valja imati na umu činjenicu da nije malen broj osoba koje su rođene u braku pripadnika/pripadnice hrvatskog naroda s osobom nehrvatske narodnosti. Odrasla osoba treba imati pravo odlučiti o pripadnosti hrvatskom narodu ili narodu roditelja nehrvatske etničke pripadnosti. Hrvatska nema rasne zakone i za pripadnost hrvatskom narodu nije uvjet etnička čistoća. Etnička čistoća nije stvarno nikada ni bila uvjet pripadnosti hrvatskom narodu.
U članku 16-om, treba izbrisati stavak 2. koji glasi:
‘Pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje se ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu.’.
Sigurno nije malen broj iseljenika koji žive u malim mjestima u kojima nema nikakvih hrvatskih kulturnih i drugih udruga u kojima bi mogli aktivno sudjelovati.
Za povratak iseljenika, useljavanje njihovih potomaka i useljenika čija je integracija brža, jeftinija i u interesu države, treba potrebno bi bilo izraditi hrvatsku useljeničku politiku, strategiju i useljenički zakon, istako je u svojoj raspravi Božo Ljubić. Nikako se ne smije izgubiti iz vida godišnje kvote radnih dozvola za strance i vjerojatna broj njih koji će ostati u Hrvatskoj te azilante čiji broj i ilegalne useljenike čiji broj neprijeporno raste.
Zastupnici su se u raspravi založili za olakšano stjecanje hrvatskog državljanstva pripadnicima hrvatskog naroda koji žive u susjednim zemljama. Hrvatsko državljanstvo i prava koja iz njega proizlaze, daje im određenu sigurnost za ostanak i opstanak na svojim ognjštima.
U ovom trenutku ne znam hoće li Konačni prijedlog Zakona o izmjenama Zakona o hrvatskim državljanstvu ići u treće čitanje.
Očekivao sam da će se u rasprave uključiti istaknuti hrvatski demograf i Savjet Vlade koji je informiran o prijedlogu izmjena zakona.
I na kraju podsjećam da je Zakon o odnosima RH s Hrvatima izvan RH preuzeo dosta toga iz slovenskog zakona za Slovence izvan Slovenije i srbijanskog Zakona za Srbe u dijaspori i regionu.
Šteta što nisu preuzete i neke bolje odredbe iz slovenskog i srbijanskog zakona. Srbijanski konzularni službenici aktivno nude Srbima u Hrvatskoj besplatno srbijansko državljanstvo a slovenski zakon obvezuje poslodavce prioritetnog zapošljavanja Slovenaca čak i bez slovenskog državljanstva.
Strah nekih od velikog vala novih hrvatskih državljana kojima se izmjenama zakona omogućava stjecanje hrvatskog državljanstva gubi iz vida dugoročne državne interese: demografske, gospodarske, sigurnosne i druge. Taj strah je nerazumljiv tim više što ga šire isti oni koji se itekako trude oko davanja azila i povećanju kvota radnih dozvola strancima iz dalekih zemalja čija je integracija skoro u potpunosti nemoguća i u svakom slučaju vrlo skupa.
Rasprava o Konačnom prijedlogu izmjena i dopuna Zakona o hrvatskom državljanstvu je završena. Amandmane je u ime Odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske podnio predsjednik odbora, O predloženi izmjenama i dopunama očitovao se i Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Svoje amandmane podnio je i Klub zastupnika SDSS-a te Klub zastupnika SDP-a a svoje prijedloge dostavio je i Hrvatski pravni centar te Pučka pravobraniteljica.
A hoće li doista biti olakšano stjecanje hrvatskog državljanstva, tek će se vidjeti. Administracija zna biti vrlo kreativna u primjeni zakona.
Datum objave: 01.07.2019.
