Autor: CroExpress/don Anđelko Kaćunko
Svugdje u protokolu je najprije uz neki spomenik polaganje vijenaca i prinošenje upaljenih svijeća za poginule…, a uglavnom u svim katedralama je i ‘službena’ odnosno protokolarna “misa za domovinu” (umjesto za narod!).
Plaćene uniformirane delegacije uglavnom ne ulaze na prostor GROBLJE – tamo odlazi NAROD, uporno i ‘stabilno’, stalnim nEUsporivim IZUMIRANJEM.
Na ‘Titanicu’ orkestar je svirao pjesmu ‘Bliže o Bože moj’, a na tonućem ‘Crotitaniku 2019.’ je u protokolu MPTova pjesma ‘Dolazak Hrvata’ – zapravo s istim značenjem: ‘Eto nas, Bože, stižemo!’
Službeno, bit je u tome da slave (tonu!) političari i biskupi zajedno! A narod?
U narodu je bar netko svjestan Riječi Božje: ‘Ako se NA ME ne oslonite, održat se NEĆETE!’
Dakle, umjesto bilo kakva slavlja ima smisla samo skrušeno moliti: ‘Ustani, Gospode, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smiluješ – sada je čas! Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, žale ruševine njegove’ (Psalam 102,14-15).
‘Bezakonja naša protiv nas svjedoče, smiluj se, Gospode, rad’ imena svoga! Jer otpadosmo od tebe, tebi sagriješismo, o nado Izraelova, spasitelju njegov u danima nevolje!’ (Jeremija 36,7-8). Amen!
Datum objave: 25.06.2019.
