PROČITAJ NAJNOVIJE VIJESTI IZ HRVATSKOG ISELJENIŠTVA

07.04.2020
tekst
tekst

Kolumne

(NJEMAČKA) ANALIZA GOJKA BORIĆA Preživjeli smo inauguraciju i pjevanje himne. Sad se pitamo: što će o tome reći stranci iz zemalja u kojima se velikim paradama i slavljima uveličavaju nacionalni praznici?

Foto: HINA/Damir SENČAR

Foto: HINA/Damir SENČAR

Očito će sumnjati u našu privrženost mladoj Republici Hrvatskoj i stoga nas vjerojatno neće poštivati kao narod i kao pripadnike jedne male ali vrijedne nacije.

Br. pregleda: 1466

CroExpress

Bijeda inauguracije (hrvatski: ustoličenja) Zorana Milanovića na dužnosti Predsjednika Republike Hrvatske tek mi je postala potpuno razvidnom nakon što sam je kritički raščlanio nekoliko dana nakon što je obavljena u Titovoj vili na Pantovčaku. Mislim da bi svima trebalo biti jasno da Milanović kao obični građanin Hrvatske, kakav je bio do tada, nije imao pravo mijenjati oblik i sadržaj ustoličenja, a to je ipak učinio jer o tome ne postoji odgovarajući zakon.

Njegova želja da bude sve drukčije kao da je nikla u mozgovnim vijugama komunističkoga razmišljanja koje se zasnova na uvjerenju kako sve počinje od njih prema crnogorskom vicu koji glasi ovako. Došao Crnogorac u miliciju izvaditi osobne dokumente i odgovara na pitanje službenika o rubrici lični opis ovako: lice – junačko, oči – sokolove, kad si rođen -1945. Milicajac se čudi pa ga upozorava: čovječe pa ti već sad imaš 40 godina, a Crnogorčina mu odgovora: ono prije i nije bio život!

Eto u tome je besmislu Milanović na svoju ruku potpuno promijenio čin ustoličenja državnoga poglavara, pogotovo dopustivši drastično mijenjanje hrvatske himne koja je ipak zaštićena Zakonom o grbu, zastavi i himni.

U članku 3. toga zakona piše: Grb, zastava i himna Republike Hrvatske rabe se u skladu s odredbama ovoga zakona, na način kojim se ističe ugled i dostojanastvo Republike Hrvatske. U članku 16. spomenutoga zakona točno je naveden tekst hrvatske himne, a u članku 17. piše doslovno: Napjev s tekstom 'Lijepa naša domovino' jest Svečano, i onda se navodi slog po slog tekst himne.

Tko zna čitati note taj ne bi i u najluđoj mentalnoj pomutnji pjevao himnu onako kako ju je, krveljeći se, napola mumljajući, napola otežući s tekstom izvela Josipa Lisac koja je odavala dojam kao da se nalazi pod utjecajem droga. Ono što je ona pjevala nije sadržajno ni glazbeno bila zakonom zaštićena hrvatska himna nego neka čudna njezina inačica kakvu bi izvodili oni koji se s njom rugaju.

To nazvati modernim kao neki člankopisci u hrvatskim medijima znači da pojma nemaju o čemu pišu jer postoje umjetnički proizvodi koji ne podlježu promjenama budući da su zaštićeni zakonom ili su pak tako savršeni da bi ih svaka promjena mogla samo nagrditi. Maksim Gorki nazvao je hrvatsku himnu najljepšom u svijetu.

Mjesto ustoličenja i pjevanje himne nikako nije trebalo mijenjati

Da je Lisac izvela našu himnu na nekom drugom, a ne na baš svečanom mjestu i povodu, mogli bismo tu verziju odtrpjeti, ali nikako ne prigodom ustoličenja državnog poglavara pa makar on bio Zoran Milanović za koga je Hrvatska, kako je jednom rekao, slučajna država.

U članku 27. spomenutoga Zakona navedene su i novčane kazne kojima će biti pogođeni oni koji prekrše odredbu o izvedbenom tekstovnom i glazbenom sadržaju hrvatske himne. A to je upravo učinila Josipa Lisac i njezin pratitelj na glasoviru Zvjezdan Ružić.

Premda je izvođenje Lijepe naše na Pantovčaku ispunilo sve kažnjivo što je zapisano u Zakonu o grbu, zastavi i himni, ništa se dosad glede toga nije dogodilo shodno prijavi protiv Josipe Lisac i Riječanina Boška Županovića koji je zdvojno zaključio kako se srami što je Hrvat i da ne očekuje da će se išta konkretno dogoditi s prijavom... jer vrana vrani ne kopa oči.

Mislim da Josipu Lisac ipak ne bi trebalo kazneno goniti jer glavni krivac za njezin ispad nije ona nego novi predsjednik Zoran Milanović, a njega će narod moći kazniti tek za pet godina ako mu odbije preuzimanje drugog mandata, ali to je slaba utjeha jer do tada može svašta napraviti.

No mnogo je gora jedna druga stvart, naime prebacivanjem ustoličenja Zorana Milanovića s Trga sv. Marka, koje je bilo lijepa tradicija na jednom stoljetnom povijesnom mjestu, u Titove Predsjedničke dvore na Pantovčaku s probranom publikom bez naroda, što simbolizira otuđenost vrhova vladajuće kaste od naroda, kaste kojoj je potpuno svejedno što podanici o tome misle.

Sad se pitamo: što će sve o tome reći stranci iz zemalja u kojima se velikim paradama i slavljima uveličavaju nacionalni praznici?

Očito će sumnjati u našu privrženost mladoj Republici Hrvatskoj i stoga nas vjerojatno neće poštivati kao narod i kao pripadnike jedne male ali vrijedne nacije.

25.02.2020.

Izdanje br. 39

CroExpress u PDF izdanju!

Pogledaj sva izdanja

Preuzmi

© CroExpress 2020.