Građani BiH u nedjelju će birati novu vlast koja bi tom zemljom trebala upravljati naredne četiri godine, no ostaje neizvjesno i pravo je pitanje kako će ona izgledati i hoće li uopće biti uspostavljena na temelju rezultata glasanja od 2. listopada.
Nakon izbora provedenih 2018. na uspostavu Vijeća ministara BiH čekalo se punih 14 mjeseci i to zbog krize prouzročene odbijanjem Dodikovog Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) da podrže donošenje odluka koje će značiti aktiviranje Akcijskog plana za članstvo u NATO-u (MAP).
Nakon gotovo godinu i pol natezanja na kraju je nađeno kompromisno rješenje, što je stranci Milorada Dodika bilo osnova za tvrdnju da BiH nije ušla u MAP, dok su bošnjačka Stranka demokratske akcije (SDA), Demokratska fronta (DF) Željka Komšića i HDZ BiH tvrdile da ipak jest, pa je potom ta kriza zaboravljena. No to nije rezultiralo funkcionalnom vlašću na državnoj razini jer je Vijeće ministara dobio priliku voditi SNSD-ov Zoran Tegeltija, koji je tijekom mandata bio gotovo nevidljiv, a njegova vlada nije poslala parlamentu niti deset prijedloga zakona.
Dodik je i uoči ovih izbora postavio novi uvjet za uspostavu Vijeća ministara kazavši kako će inzistirati da dobije suglasnost za novi plinovod kojim bi se povezali Srbija i BiH kako bi u tu zemlju nastavio stizati plin iz Rusije.
“Bit će to jedna od najvažnijih tema za samo formiranje vlasti i ako toga ne bude, neće biti ni formirana vlast”, najavio je Dodik u današnjem intervjuu ruskom Sputniku.
Kako raspetljati izborni ‘gordijski čvor’?
No stanje bi moglo biti još gore u Federaciji BiH koja uopće nije dobila novu vladu nakon izbora 2018. Tamo je u tehničkom mandatu pune četiri godine funkcionirala ona formirana još 2014., koju je predvodio SDA-ov Fadil Novalić. Razlog za to bili su nesuglasice između HDZ BiH i SDA potaknute zahtjevima najveće hrvatske stranke za izmjenama izbornog zakona. Te izmjene imaju za cilj spriječiti da se u Predsjedništvo BiH iz reda Hrvata biraju osobe poput dosadašnjeg člana Predsjedništva BiH u dva mandata, Željka Komšića, koje nemaju potporu unutar hrvatskog biračkog tijela, te da se kroz većinsku volju Hrvata osigura legitimno konstituiranje Doma naroda federalnog parlamenta, odnosno nacionalnih klubova unutar tog tijela.
Taj problem do danas nije riješen pa tako BiH u novi izborni ciklus ulazi a da nije reformirala izborni zakon temeljem pet presuda Europskog suda za ljudska prava, koja se odnose na diskriminaciju birača temeljem njihove etničke pripadnosti ili mjesta prebivališta, ali ni one Ustavnog suda BiH iz 2016. Taj sud je, odlučujući po tužbi Bože Ljubića, zaključio kako Dom naroda nije dom županija pa stoga nije ustavna ni odredba izbornog zakona u kojoj je stajalo kako se iz svake od deset županija unutar Federacije BiH u Dom naroda mora delegirati barem po jedan pripadnik svakog konstitutivnog naroda ukoliko je takav izabran u županijsku skupštinu neposrednim izjašnjavanjem glasača na izborima.
Dom naroda federalnog parlamenta čini po 17 zastupnika iz reda svakog konstitutivnog naroda i sedam iz reda nacionalnih manjina. Najmanje trećina zastupnika iz svakog nacionalnog kluba potrebna je za predlaganje kandidata za predsjednika odnosno potpredsjednike Federacije koji opet, ako ih potvrde oba parlamentarna doma, imenuju entitetskog premijera odnosno vladu. To konkretno znači kako je šest zastupnika u svakom nacionalnom klubu ključno za uspostavu izvršne vlasti, odnosno funkcioniranje entiteta, i upravo oko te brojke lome se koplja s obzirom da toliko zastupnika uvijek mogu okupiti stranke s hrvatskim predznakom, no teorijski i udružene bošnjačke i građanske stranke.
HDZ BiH i stranke okupljene oko Hrvatskog narodnog sabora (HNS) drže kako je u ovakvim okolnostima kada nije popunjena zakonska praznina nastala odlukom Ustavnog suda BiH nemoguće zakonito konstituirati novu vlast, a zapravo strahuju kako bi bošnjačke i građanske stranke, koje na izbornim listama također imaju Hrvate, mogle ponovo osigurati kontrolni paket u Domu naroda.
Dodatnu konfuziju u procjene o tome je li ili nije provedena presuda Ustavnog suda BiH u slučaju “Ljubić” unosi činjenica da je odredba izbornog zakona kakva je ukinuta na razini države BiH ipak ostala na snazi u ustavu Federacije BiH kroz amandman kojega je 2002. nametnuo tadašnji visoki predstavnik Wolfgang Petritsch i koji izrijekom kaže kako u Domu naroda mora biti barem po jedan predstavnik svakog konstitutivnog naroda iz svake županije.
Način popune federalnog Doma naroda definiran je člankom 10.12. izbornog zakona, u kojemu stoji kako Središnje izborno povjerenstvo BiH (SIP) određuje nakon svakog popisa stanovništva broj delegata koji se biraju iz svakog konstitutivnog naroda i iz reda ostalih, a koji se biraju iz zakonodavnog tijela svake županije odnosno kako je broj delegata proporcionalan broju pripadnika nekog naroda zabilježenog tijekom popisa.
SIP je u prosincu 2018. svojom provedbenom odlukom odredio broj zastupnika koje će delegirati županije, a i tada je unatoč presudi Ustavnog suda vrijedilo pravilo da se iz svake županije bira barem po jedan predstavnik svakog konstitutivnog naroda. Tada je iz županija s bošnjačkom većinom u Dom naroda delegirano pet osoba koje su se deklarirale Hrvatima.
Među njima je bio i Edim Fejzić iz Goražda, a upravo je on HDZ-u poslužio kao primjer lažnog predstavljanja odnosno uzurpiranja pozicija namijenjenih Hrvatima.
Reforme izbornog zakona najavljene poslije izbora
Na pitanje kako će SIP postupiti ove godine članica tog tijela Irena Hadžiabdić kazala je kako nema razloga za preispitivanje odluke iz 2018. s obzirom da nije bilo novog popisa stanovništva.
“Razgovarali smo o tome i zauzeli stajalište da u tom pogledu nemamo potrebe djelovati”, kazala je Hadžiabdić.
Hadžiabdić je kazala kako u SIP-u nemaju nikakvih naznaka hoće li visoki predstavnik Christian Schmidt koristiti svoje ovlasti i intervenirati u izborni zakon s obzirom da za to još ima vremena.
Sam Schmidt bio je oprezan kazavši kako “usprkos otporima” želi nastaviti s reformama izbornog zakona, no to kani tek nakon izbora s obzirom da bi prije toga ovakvi koraci mogli skrenuti pozornost s ključnih pitanja.
“Naravno da se ne radi o pravom predstavljanju Hrvata kada se netko s jasno prepoznatljivim bošnjačkim podrijetlom izjasni za Hrvata”, kazao je Schmidt za Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) dva dana uoči izbora u BiH, dodajući kako nitko ne bi smio podcijeniti njegovu sposobnost da samostalno donosi odluke.
SIP konačne izborne rezultate treba objaviti najkasnije 30 dana nakon glasanja, a nakon toga slijede neizravni izbori, odnosno konstituiranje domova naroda u Federaciji te na razini države, te izbor predsjednika i dopredsjednike Federacije BiH, što ostavlja mogućnost da visoki predstavnik intervenira u tom razdoblju.
Autor: CroExpress, Hina Datum objave: 30.09.2022.
