‘Nismo imali mobitel, a roditelji su uvijek znali gdje smo…’
Tako je to bilo… Odrastao sam osamdesetih i devedesetih… Išli smo u školu i natrag s prijateljima. Dok su mama i tata radili, čuvale su nas bake i djedovi ili susjedi. Večera nam je bila u pola 7, večere su uvijek bile kod kuće, nikad nismo jeli u restoranu. U 7 je bio neki od crtanih filmova, Tom i Jerry, Popaj i Oliva, Pink Panther ili ona ptica trkačica – mig-mig… a nakon toga još malo igre pa spavanje.
Ključ od kuće uvijek je bio ispod otirača. Nitko nikoga nije pljačkao
Ključ od kuće uvijek je bio ispod otirača. Nitko nikoga nije pljačkao. Odjeća se kupovala uvijek broj-dva veća da bi potrajalo, a prenosili smo je s generacije na generaciju tako da bi nas uvijek dočekale stvari starijeg brata ili sestre, bratića ili sestrične.
Čim smo se vratili kući iz škole obukli bismo stoput krpanu odjeću za igranje. Morali smo napraviti domaću zadaću prije nego što su nas pustili van. Telefon je bio u hodniku s pričvršćenom “rastezljivom žicom”, tako da nije bilo privatnih poziva.
Televizija je imala samo nekoliko kanala i crtići su bili samo par puta dnevno. Igrali smo se žmire, graničara ili u blatu, jurili po ulicama ili igrali nogomet na cesti, skakali po lastišu. Zimi smo se na povratku iz škole na školskim torbama spuštali niz brdo.
Najveća kazna nam je bila da moramo ostati kod kuće. Stalno su nam dolazili gosti, ujo, tetka, stric i strina, mamini i tatini prijatelji… i nitko nije otišao gladan iz naše kuće.
Nije bilo flaširane vode, vani smo pili iz slavine ili iz crijeva u vrtu pazeći da prije rastjeramo ose (i svi su bili dobro). Ako bi ogladnjeli tijekom dana, prije ručka ili večere, dobili bi šnitu kruha masti s paprikom.
Ničega se nismo bojali. Igrali smo se do mraka… zalazak sunca bilo je naše vrijeme da se vratimo kući
Gledali smo crtiće u subotu i nedjelju ujutro, a popodne satima vozili bicikle, plivali u rijekama i jezerima. Ničega se nismo bojali. Igrali smo se do mraka… zalazak sunca bilo je naše vrijeme da se vratimo kući.
Nismo imali mobitel, a roditelji su uvijek znali gdje smo. Bila su to dobra, dobra stara vremena…
Autor: Nepoznat
Autor: CroExpress Datum objave: 20.04.2021.
