Američki međuizbori završili su pozitivnim rezultatima za obje stranke koje izmjenično vladaju u toj zemlji: Republikanci su osvojili Predstavnički dom, a demokrati su sačuvali većinu u Senatu.

Premda bi obje stranke trebale biti zadovoljne postignim rezultatima, one to nisu, ali Demokrati imaju više razloga za radost: predsjednik Joe Biden (demokrat) već je najavio svoju kandidaturu za drugi mandat, dok će njegov vjerojatni suparnik Trump (republikanac) uskoro učiniti isto, ali s nešto manjim izgledima za konačni uspje .

Bilo kako bilo, nadanja Republikanaca da će na izborima dobiti većinu u oba doma Kongresa nisu se ispunila i to je dobra vijest za Ameriku ali i cijeli Zapad. Očito su  Republikanci uvidjeli da zaoštravanje političke klime kako ga prakticiraju Trumpovi pristaše ne biva honorirano većim brojem glasova za njih. U biti to je i pobjeda američke demokracije koja mora predvoditi slobodni svijet u ovo doba više kriza kao što su ruska agresija na Ukrajinu, pogoršanje klime u svjetskim razmjerima, sve veći broj izbjeglica iz afroazijskih zemalja, kineskih prijetnji  ratom protiv Formoze itd. Premda Biden nije državnik koji je posve dorastao sadašnjim krizama, s njim se može pregovarati i dogovarati na razumnoj razini dok je Trump primjer političara koji malo što razumije i mnogo toga krivo radi, nešto dosad gotovo neviđeno u svjetskoj politici.

Dobre vijesti dolaze i iz Ukrajine u kojoj Rusi pomalo gube tlo pod nogama – morali su se povući iz Hersona i vjeroatno uskori iz cijele istoimene oblasti. Ruski invazori spremaju se za „rovovski rat“ u zmskom razdoblju dok Ukrajinci oprezno napreduju dobro znajući da vrijeme radi za njih. Ratni predsjednik Vladimir Putin naredio je mobliziranje 300.000 vojnika dok je u isto vrijeme iz Rusije pobjeglo u susjedne zemlje oko 400.000 uglavnom mladih ljudi. Rusija je doduše u usporedbi s Ukrajinom mnogo „bogatija“ u ljudstvu, ali to ne znači i u broju za rat izvježbanih regruta. Očito su ukrajinski ratnici sposobniji za svoje djelovanje, a što se tiče morala daleko nadmašuju ruske novake i plaćenike. Slobodni svijet može očekivati više dobrih nego loših vijesti iz ratom napaćene Ukrajine no na njemu je da oružjem i novcem pomognu tu zemlju koja se bori za svoj goli opstanak. To ne će biti tako lako jer Rusija ima još nekoliko poluga za kočenje zapadne pomoći Ukrajini kao daljne zatvaranje energetskih slavina, sabotaže unutar granica demokratskih država i političku propagandu koja zaluđuje neupućene i zlonamjerne, a takvih ima i u nekim zapadnim zemljama.

No jedno je sigurno: sve da Ukrajina i nije bila posebna nacija, kako glupo tvrde Putin  i njegovi propagandisti, ovaj rat Rusije protiv nje napravio je od nje jednu od naneovisnijih i najjedinstvenijih nacija u svijetu. Osim toga Ukrajinci se bore ne samo za sebe nego i za ideale slobodnog svijeta i to taj mora honorirati svim raspoloživim sredstvima, što većim dijelom i čini. 

Ruska invazija na Ukrajinu proširila je NATO i ojačala Europsku Uniju. Naravno da to ide djelomično na uštrb pojedinih nacionalnih posebnosti, ali drugog izlaza nema jer tko želi biti član neke zajednice mora dragovoljno odustati od dijela svoga suvereniteta. No više je nego pretjerano tvrditi kako je „EU kolonijalna sila koja podsjeća na Moskvu iz najokrutnijeg doba komunizma, kako se Unija pretvara u Sovjetski  Savez .“ To su potpuno promašene usporedbe jer gdje su tu europski  tenkovi koji guše narodne ustanke u državama članicama EU-a, gdje je tu silom iznuđeni „ograničeni suverenitet“ tih zemalja? 

Zamislimo što bi bilo od Poljske, baltičkih zemalja, Rumunjske i Bugarske da nema NATO-a? Rusija bi ih nakon slamanja Ukrajine pregazila kao crve. A kako bi izgledale ekonomije siromašnih zemalja istočne i jugoistočne Europe da nema fondova iz EU-a. Također nije teško izračunati da te zemlje više dobivaju nego što uplaćuju u te fondove, što niječu samo bučne neznalice.

Autor: CroExpress, Gojko Borić/Köln Datum objave: 18.11.2022.