Jesenjeg jutra poslije svete mise reče fra Ante svome kleriku: “Fra Jozo budi danas oprezan! Očekuje te teško i veliko iskušenje! Budi jak!” Zar je zaista tako mislio i govorio fra Ante?
Evo kako o tome svjedoči njegov klerik: “Kad smo izašli iz kapele, upozoren sam da su mi otac i stariji brat došli u posjet. Obavještavam iskreno oca magistra i odlazim k ocu i bratu na razgovor. Molili su obojica da izađem s njima u grad obići neke naše rođake. Pitao sam oca magistra da me pusti. On mi je dopustio izlazak, ali pod jednim uvjetom: da idem u redovničkom habitu.
Zahvalio sam se i otišao do oca i brata. No, ubrzo sam se vratio u klerikat i zamolio ponovno oca magistra da me pusti izaći s ocem i bratom u civilu. Na tu mi je molbu o. Ante odlučno odgovorio: “Rekao sam – samo s habitom, brate moj. I budi danas oprezan!”
Pokušao sam potom više puta s istom molbom, misleći da bi mi se smilovao, ali on je ostao pri svome i bio sve energičniji u odgovoru: “Samo u habitu, brate moj!”
Rezultat je dosta bio koristan, fra Jozo je odbio izlazak s ocem i bratom u posjet rodbini jer je radije želio ostati u samostanu, nego s ocem i bratom šetati u habitu po gradu. No, u tome zapravo, bijaše njegov veliki spas!
Kod njegove rodbine čekao je klerika fra Jozu pripremljen automobil da ga iz samostana izvuče i odvede u svijet, a potom da mu se spriječi ponovni povratak u klerikat. Da je izašao u civilu prislno bi bio lišen svoga redovničkog i svećeničkog poziva, čemu je poslužio njegov rođeni brat, u ono vrijeme visoki oficir JNA.
(J. ŠIMUNOV: SUVREMENA SLUŽBA VJEČNOSTI ,Vicepostulatura / Zagreb 1984.)
Autor: CroExpress Datum objave: 26.10.2021.
