Od EU parlamenta do nekih sastanaka unutar NATO-a se neprestano spominje politička kriza u Bosni i Hercegovini. Shodno tome i bez toga, u hrvatskoj politici i među vladajućima i među vlasti, od zastupnika do premijera države i predsjednika, svi su iznijeli svoj pogled na tu priču.
Mediji su još to sve podgrijali informacija iz EUFOR-a, koji su poslali 500 novih vojnika u BiH iako ih je već od prije u BiH oko 600. Pokušava se imputirati histerija kao da se sprema nešto opasno na području ove države i rekao bi čak da se u tome uspijeva, jer ljudi su krenuli u dućane po živežne namirnice kojih ponestaje na policama. Jer narodski rečeno, koga su zmije ‘ujedale’ i gušterica se boji. Ušao sam u poduži uvod, ali o Bosni i Hercegovini se teško može kratko i jednostavno.
Vječna kriza
Kriza u BiH, kako je uredno nazivaju u medijima ili u visokoj politici nije ništa manje kriza, nego što je bila u prošla dva desetljeća. Oni koji pričaju unutar te države o ratovima i ugrozama su inicijatori te krize. Oni su ne samo inicijatori već i čuvari krize. Ta kriza ih održava na vlasti i omogućuje im bezobzirno bogaćenje i strašnu političku moć. I sad u izbornoj godini su odlučili izvući sve probleme koje imaju, kako bi opet sebe uzdigli na veći nivo, skoro mesijanski u odnosu na narod. Očito su shvatili da im je pozicija ugrožena. Ljudi su sve više nezadovoljni nefunkcioniranjem države. Stanovnici BiH su ogorčeni, jer se dotična gospoda ekstremno obogatila dok njihova djeca kruha traže po svijetu. Uz sve ovo, rekao bih da njih brine još više nemogućnost opstojanja političkog sustava. Novaca bi moglo biti manje ako EU ili MMF digne ruke i zatvori džepove te prestane na silu forsirati ovaj sustav. Automatski to za aktualne političke “lidere i njihove partijske drugove” znači pad moći. Sad si pokušavaju izgraditi još bolju položaj za neka iduća i neizbježna preslagivanje političkog sustava. Kako to mogu najlakše, pa kreiranjem straha i kaosa.
Nikome nije do rata
Oni se lako razbacivanju riječima, rat i ugroženost, a rat na svojoj koži nisu osjetili. Narodima unutar BiH se ledi krv u žilama, na samo tu riječ jer su ostali u tom kaosu bez obitelji, imovine – svega. Mnogi nisu našli svoje voljene ni 30 godina poslije tog krvoprolića, a gospoda koja je provela rat bogati se, nema baš nekih ružnih uspomena i može se razbacivati tim riječima. A njihovi poltroni tj. njihovi dužnici su obične mimoze koje nisu spremni žrtvovati ništa više osim obraza i časti, ali i to su već izgubili. Tako da s pravom mogu reći da ni njima nije ni do bilo kakvih ratova i novog krvoprolića. No, ako je mladost otišla, stariji razočarani i bezvolji, ovi nabrojani se baš i ne bi prljali, tko bi onda ratovao?
Što je zapravo opasnost
Ove slike koje mediji šire po svojim naslovnicama, a na kojima su EUFOR vojnici u šetnji gradom ili u vožnji bi trebali kao izazvati strah kod ljudi i trebali bi se bojati neke eskalacije. Iskreno za čovjeka koji je odrastao u BiH, a koji rezonira što se događa oko njega ne da će izazvati strah, nego ga mogu samo dobro nasmijati. Generacije koje su rođene u ratu, su s 12, 13 godina šetali s oružjem na leđima, pucnjava na svadbi je običaj. Potezanje oružja u tučnjavama u noćnim klubovima je bila uobičajena u BiH do prije par godina, sad se hajmo reći ipak vodi malo računa. Odore se nose u svim prilikama. Ono što treba brinuti građanke i građane su zli ljudi koji će za novac napraviti bilo što. Pa kad netko od takvih ti napravi zlo uvučen si automatski, ne pita se puno. To je ono kako treba gledati situaciju i to je ono što prijeti i što treba spriječiti.
Biti mirni, ali i oprezni
Bez obzira na to što u BiH vojska nit je dobro naoružana niti ima velikog ulaganja u Oružane snage pa da bi netko to mogao zloupotrijebiti kako bi naoružao jednu stranu. Ne postoje ni lideri koji bi mogli povesti narod u nova krvoprolića koliko god to neki mislili da jesu. Stanovništvo je uglavnom starije dobi i proživjelo je jedan rat i nemaju namjeru opet isto. Dosta mladih je odselilo i nije baš da ih pretjerano zanima ta situacija. Ova masa koja skuplja oko političara je tu dok imaju koristi. One stvari koje nas tjeraju na oprez su ekstremi koji su spremni poslušati i reagirati na bilo kakvo huškanje. Sve te stvari nas mogu involvirati i na nas izravno utjecati.
Stoga ne smijemo biti ni Nizozemka koja na Velebitu ide podragati poskoka, pa se poslije čudi kada ju ljutica ugrize, ali ne treba biti ni pomahnitali hipohondar, koji pada u smrtni strah na običnu zubobolju. Nego trebamo realno percipirati informacije koje dolaze do nas, a ne biti povodljivi i skloni manipulacijama.
Za kraj… ne događa se ništa novo! Sve ovo slušamo i gledamo u BiH već preko dva desetljeća. Svi smo svjesni da je situacija nakaradna. Isto tako, teško je vjerovati bilo kome tko živi dobro u ovoj nakaradnoj situaciji ma koje boje bio. No, s obzirom na povijest i ono što možemo iščitati iz nje, moramo biti oprezni i odgovorni i spremni na sve, pa i najgore, a raditi na tome da se to isto ne dogodi, koliko god je to u našoj moći.
Autor: Ivan Novokmet Datum objave: 10.03.2022.
