Društveno-kulturna platforma za Bosansku Posavinu pokrenula je niz projekata, kojim se kulturno bogatstvo ovoga kraja želi maknuti ispod vela tajne na svjetlo dana i zaštititi. U tom poslu ova inicijativa nije usamljena.

Ona samo nastavlja posao brojnih pojedinaca koji su ulažući svoje znanje, trud, energiju i materijalna sredstva činili i čine sve kako bi se pojedine posavske kulturne vrijednosti dignule na razinu koja im i pripada.

Jedan od takvih projekata jeste dugogodišnja aktivnost Ive Jelušića u izradi proizvoda od drevnog drveta Abonos i zaštite kostolačke kulturne baštine. Izložba proizvoda u Vukovaru bila je samo jedan od povoda za naš razgovor.

Gospodine Jelušiću, projekt ‘Abonos’ nastavlja svoj život. Zadnja izložba koju ste imali u Vukovaru pokazuje da se radi o zaista posebnom projektu.

– Da je poseban, ja o tome pričam od početka. Oni koji budu na samom otvaranju izložbe u to se i uvjere, jer izložba ima svoj edukativni i promotivni karakter. Edukativni što kroz film i prezentacije o kostolačkoj kulturi, lokalitetu Pivnica kod Odžaka i abonosu uvodimo posjetitelje u samu izložbu, a promotivni što prezentiramo jednu kulturu stariju više od 5000 godina koja je egzistirala na našim područjima i Abonos, fosilizirano drvo hrasta lužnjaka koje se vadi iz korita rijeke Save i Bosne i čija je starost koliko i ova kultura. Na taj način Abonosu dajemo jednu novu dimenziju, jer to je neprocjenjiv prirodni posavski resurs koga izradom replika prapovjesnih zdjela praktično vraćamo u život.

Kako ste se Vi osobno počeli baviti pitanjem promocije drevne posavske kulture i izrade proizvoda od Abonosa?

– Jedan od mojih životnih hobija uvjek je bilo drvo, izrada raznih prdmeta od drva u svojoj skromnoj radionici. Kada sam se upoznao sa Abonosom i kada sam njegovu starost uporedio sa tadašnjim vremenom, kulturama i životom u Bosni i Hercegovini i Posavini, nije mi preostalo ništa drugo nego udahnuti mu tadašnji život kada je on duboko zaronio, fosilizirao se, a sada iskopan došao u moje ruke.

Također i jedan tako važan lokalitet, iskopane zdjele koje se nalaze u Zemaljskom muzeju BiH u Sarajevu bile su ideje koje su to sve objedinile kroz urađene replike. Na taj način izložbama pričam o bogatoj kulturnoj baštini Posavine, abonosu kao prirodnom bogatstvu Posavine i neiskorištenim gospodarskim i turističkim kapacitetima koja imamo, a nikako ne konzumiramo.

Koliko je zahtjevna obrada Abonosa?

– Da bi obrađivali abonos vi jednostavno u njega morate biti zaljubljeni. Upoznati sve njegove specifičnosti od vađenja, zaštite, do obrade. Iskoristiti svaki njegov dio. Ljepota Abonosa je unjegovoj strukturi, ali i velikoj tvrdoći. Alati kojima se obrađuje moraju biti najkvalitetniji, a majstorstvo vrhunsko. Izradu zdjela od abonosa radim ručnim dlijetom na strugu za drvo, korak po korak, iz više prstenova sastavljenih od 16 komada, lijepljenih jedan na drugi, a kasnije tokareni i brušeni.

Po svemu sudeći, a i zanimanju publike za time što radite, jeste li razmišljali o zaštiti abonosa kao materijalne kulturne baštine Bosanske Posavine?

– Po svemu sudeći zaštita Abonosa kao materijalne kulturne baštine bosanske Posavine bio bi logičan slijed koraka. Vjerujem da će mi u tome pomoći Društveno-kulturna platforma Bosanske Posavine, koja posljednjih dana puno radi na prepoznatljivosti Bosanske Posavine.

Neke izložbe ste već održali u Odžaku, Brčkom, na Plehanu, u Republici Hrvatskoj u gradu Otoku i Vukovaru, najavljene su i mnoge druge. Kada planirate izaći i na šire europsko područje?

– Očekivao sam u općinskim, županijskim , federalni i državnim institucijama neki vid podrške i dogovora oko zajedničkih aktivnosti. Osim sporadičnih zanimanja na nižim razinama, ovo ostaje na daljnjem guranju ove priče mene i mojih suradnika koji mi pomažu dok ne nastupi ‘zamor materijala’. Sama činjenica da je i Zemaljski muzej BiH, sa kojim sam i ostvario ovu izvrsnu suradnju i po čijim crtežima sam i uradio ove replike zdjela, zbog nebrige tri godine bio zatvoren, govori o svim apsurdima države u kojoj živim.

Želja bi mi bila ovu priču i ideju prenijeti među naše ljude koji su trbuhom za kruhom otišli u Zapadne zemlje. Prije svega Posavljacima. Stranci koji su vidjeli ove radove i ovu ideju prezentiranja kulture pokazali su veliki interes, ali moje mogućnosti imaju i neku granicu. Mislim na financijsku. Do sada su urađeni panoi za izložbe, brošure i letci koji su prevedeni i na njemački i engleski jezik, napravljen dvanaestominutni film. Troškovi za Izložbe su stalni. Samo u Otoku su nam dali nešto za troškove, ali nije to prigovor ipak nas drže pozitivne reakcije onih koji su Izložbu vidjeli.

Područje Bosanske Posavine postalo je poznato i izvan europskih meridijana i paralela. Jedno ste vrijeme obnašali dužnost prvog čovjeka posavskog obrazovanja i kulture. Jeste li sada zadovoljni promidžbom posavske kulture, tradicije i običaja?

– Kao prvi ministar obrazovanja i kulture kada je stvarana Županija Posavska, ja sam Centre za kulturu i Radio postaje stavio na županijski proračun, kasnije njihovim prebacivanjem na općinsku nadležnost u pojedinim općinama nedovoljno uvaženi kao bitan segment društvenog funkcioniranja, rad se sveo na golu egzistenciju i preživljavanje, a kultura zadnja rupa na svirali.

Formiranjem kulturno umjetničkih društava naših iseljenika i njihov rad daleko od rodnog kraja sada moraju nama ovdje biti putokaz i osvjestiti nas o važnosti očuvanja kulturne tradicije. Ja se stvarno svima koji to rade na jednoj volonterskoj razini divim i pozdravljam, a one koji su za to zaduženi kod nas i primaju plaću, neka se ugledaju i uče od njih.

Ovih dana pokrenuta je inicijativa za zaštitu posavske Izvorne glazbe kao nematerijalne kulturne baštine. Što mislite o tome?

– Inicijativa vrijedna svake hvale. Česitam i od srca hvala svima koji u tome sudjeluju te se nadam da će i ishod biti povoljan. To prije svih zaslužuju naši Ilija i Marko Begić. I u ovom slučaju ideja dolazi od naših ljudi koji su otišli sa ovih prostora , ali kolika je to ljubav za zavičajem se dokazuje i na ovaj način. Tako se voli Posavina.

Bosanska Posavina je razrušena, narod raseljen, ali posavska duša živi.

– Da. I kroz priču o kostolačkoj kulturi, drevnim civilizacijama i prelijepom prostoru za življenje, izložbama replika od abonosa ja pronosim priču o Posavini i Bosni i Hercegovini. Kada vidim da i ugladni ljudi koji su svoje karijere izgradili izvan BiH ne zaboravljaju svoja ognjišta i s ponosom se predstavljaju tko su i odakle su, daje mi snagu da zajedno ne klonimo niti na jednom projektu važnom za Posavinu i Bosnu i Hercegovinu. Posavska duša je ipak neuništiva.

Autor: CroExpress, Anto Pranjkić Datum objave: 28.02.2020.