Hoće li se iseljeni Hrvati ohrabriti na povratak u domovinu?

S predsjednikom Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan Republike Hrvatske Ivanom Guganom razgovarali smo o planovima Hrvatske državne samouprave u Mađarskoj, jednoj od najbolje organiziranih manjinskih hrvatskih organizacija na čijem čelu je također Ivan Gugan te o zaključcima nedavno održane sjednice Savjeta na kojoj je doneseno niz konkretnih mjera, ideja i planova za poboljšanje položaja Hrvata izvan domovine.

Krajem prošle godine u Zagrebu je održana treća sjednica trećeg saziva Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan RH. Istaknuli ste kako su se za vrijeme sjednice održavali i paneli s temama najvažnijim za Hrvate izvan Hrvatske, možete li otkriti glavne zaključke koji su na Savjetu dogovoreni?

U razgovoru s kolegama koji su u prijašnjim mandatima bili članovi Savjeta možemo reći da je ovo bila jedna od najuspješnijih sjednica. Posebno bih istaknuo obraćanje predsjednika Vlade koji nam je svojim govorom vratio svima optimizam te dao vjetar u leđima i poticaj za daljnji rad. Istaknuo bih da je uspješnosti sjednice Savjeta pridonijela i činjenica da smo dopredsjednici Savjeta i ja, uz predstavnike Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, bili uključeni u pripremu sjednice kao i pripremu konkretnih pitanja nakon kojih su dobiveni i konkretni odgovori. Raspravljalo se o planovima za daljnji razvoj učenja hrvatskog jezika, procesu pridruživanja zemalja u kojima žive nacionalne manjine u Europskoj uniji, vanjsko-političkom prioritetu hrvatske Vlade o ulasku Bosne i Hercegovine u EU, obilježavanju tisuću stote obljetnice Hrvatskog Kraljevstva, mjerama poticanja povratka Hrvata u Hrvatsku te mnogim drugim aktualnim temama poput priznavanja hrvatske manjine u Sloveniji i Sjevernoj Makedoniji i Bugarskoj, gdje je došlo do pozitivnih pomaka.

Premijer Andrej Plenković pozvao je sve članove Savjeta Vlade da predlože velike projekte koje bi Vlada mogla financirati. Imate li već neke prijedloge?

Što se Mađarske tiče u pripremi je konkretan projekt, a odnosi se na pomoć u infrastrukturi školskog centra u Sambotelu gdje se na jesen planira veliki iskorak u vidu nadogradnje i opremanja blagovaonice u jedinoj hrvatskoj gimnaziji u mađarskom dijelu Gradišća. U ostatku Mađarske postoje još istovjetne dvije gimnazije, u Pečuhu i Budimpešti, i ovo bi sad bila treća. Razgovarao sam s predstavnicima hrvatske manjine u drugim zemljama, svi su izrazili želju za gradnjom jednoga velikoga hrvatskog centra gdje bi na jednome mjestu bila  administracija, mediji, arhiva, dvorana za događaje, dakle nešto poput zgrade Matice nedavno otvorene u Vojvodini. Općenito, kronično nam nedostaje prostor, a i ljudi koji bi mogli raditi u tim institucijama. Želja nam je profesionalizirati ovdašnja hrvatska društva.

Deset godina ste na čelnoj poziciji Hrvatske državne samouprave (HDS) u Republici Mađarskoj. Što smatrate Vašim najznačajnijim postignućem među Hrvatima u RM?

Nastavljajući strategiju i viziju mojih prethodnika, Hrvatska državna samouprava utemeljila je 15 institucija u području obrazovanja, znanosti i kulture te izdavaštva. Svaka zgrada institucije u vlasništvu je HDS-a, u njoj rade djelatnici čije plaće financira HDS uz pomoć sredstava koje daje država Mađarska. Uspjeli smo u 10 godina obnoviti i sva zdanja, ponajprije škole i kulturne institucije. Utemeljili smo vrtić, osnovnu školu i gimnaziju u Sambotelu, a svakako bih naglasio rad Metodičkog centra koji koordinira rad nastavnika i škola, organizira usavršavanja i edukacije. Tu je hrvatski kolegij, „Collegium Croaticum“, koji se nalazi u Budimpešti i u Pečuhu. Time smo pružili mogućnost studentima hrvatskog podrijetla odlične uvjete za studiranje. Imaju osiguran smještaj, a cilj nam je da stvaramo buduću hrvatsku inteligenciju. Svakako bih volio istaknuti pokretanje dvaju važnih projekata, a to su – Leksikon Hrvata u Mađarskoj i monografija Hrvata u Mađarskoj. Leksikon sadržava pojmove koji se tiču hrvatske baštine u Mađarskoj, a povijest prikazuje život Hrvata od dolaska na ove prostore tijekom stoljeća. I želim naglasiti ovom prilikom da predsjednik Državne samouprave može biti uspješan samo ako ima kvalitetne suradnike, odnosno ljude s kojima surađuje na raznim razinama – predstavnicima Hrvata u mađarskom parlamentu, diplomatskim predstavništvima, raznim hrvatskim samoupravama, civilnim društvima, uključujući i hrvatske institucije u Mađarskoj.

Mnogima je poznato kako su Hrvati u Mađarskoj jedna od najaktivnijih manjina u toj zemlji. Kako vam to uspijeva? Koji su najveći izazovi s kojima se susrećete? Također, Hrvati u Mađarskoj su najorganiziranija hrvatska manjinska zajednica. Zašto je tome tako?

Aktivni smo zahvaljujući Hrvatima kojima je važna zajednica i očuvanje jezika i kulture, a uz to i zbog pozitivne političke klime. Odnos mađarske politike je prijateljski prema manjinskima zajednicama zbog čega one imaju jako dobar status, pogotovo ako se usporedimo s drugim zemljama gdje žive Hrvati. Povoljan je i sustav koji omogućava aktivan društveni život, a među Hrvatima u Mađarskoj ima puno zainteresiranih ljudi koji žele raditi. Najveći izazov predstavlja nam iseljavanje iz tradicionalnih regija gdje žive Hrvati u veće gradove u Mađarskoj, ali i izvan nje. Najveća posljedica toga je slabija uporaba hrvatskog jezika, pa i gubitak komunikacije na hrvatskom jeziku. Kad se jednom presele u veći grad, teže ih možemo privući da zadrže svoj identitet, a ako pak odu u inozemstvo, onda se često i izgubi taj identitet. Inače, ta dobra organiziranost postojala je i prije mog mandata, a s vremenom se nadograđivala. Pokušavamo iskoristiti sve benefite koje nam pruža sustav.

Nerijetko ste isticali kako je prioritet Vašeg rada obrazovanje na materinskom jeziku za Hrvate u Mađarskoj. Možete li se osvrnuti na sve uspjehe koji su postignuti na tom području?

Treba reći da oko 3000 hrvatske djece u Mađarskoj uči hrvatski na raznim razinama, a obrazovanje smatramo našom najvažnijom zadaćom. Tradicionalna naselja nestaju, a prirodni genetski prijenos generacija da govore hrvatski više nije standard. Kako bismo ih potaknuli da uče hrvatski, moramo stvoriti preduvjete za to i u tom smislu pokušavamo  obrazovanje učiniti privlačnim, prateći najmodernije standarde u školstvu. U hrvatskim obrazovnim institucijama imamo uvjete još bolje nego u mađarskim školama. Želimo u sustavu obrazovanja zadržati osim čuvanja jezika i taj obiteljski „trenutak“ gdje ih potičemo da i kod kuće razgovaraju na hrvatskom jeziku. Svaki nastavnik zna svako dijete te njegovu obitelj, imaju blizak i prisan odnos, više mentorski. U manjim naseljima gdje žive Hrvati postoje osnovne škole u kojima se uči jezik svaki dan kao predmetna nastava, pa postoji i desetak škola koje imaju dvojezičan program. U tri velika grada imamo tri hrvatska školska centra.  

Na nedavno održanom 29. Forumu hrvatskih manjina koji organizira Hrvatska matica iseljenika govorilo se i o otvaraju interaktivnoga hrvatskog muzeja u Mađarskoj. To zvuči kao vrlo izazovan projekt, možete li nam nešto više reći o tome te što zapravo mogu očekivati budući posjetitelji?

Hrvati u Mađarskoj pripadnici su različitih subetničkih skupina, nisu se doseljavali u isto vrijeme niti iz istog kraja pa su njihova kultura i jezik raznoliki. Cilj Hrvatske državne samouprave jest da prikažemo jedinstvo te zajednice. U pojedinim naseljima postoje muzeji gdje se prikazuje etnografski određena skupina Hrvata, stoga nam je želja prikazati opću sliku Hrvata u Mađarskoj – njihovu povijest, etnografiju, jezični i vjerski život, povijest školstva, glazbu, književnost. Za sve to nemamo dovoljno fizičkog prostora pa razvijamo rješenja koja će uključivati digitalnu tehnologiju. Muzej će biti smješten u zgradi u Pečuhu koja je u našem vlasništvu, a koju smo dobili od grada. Aktivno radimo na osmišljavanju programa, uključeni su etnolozi povjesničari i kroatisti na pripremi materijala.

Krajem 2024. Vlada je predstavila demografske mjere kojima se želi potaknuti povratak iseljenika poput stipendija za učenje hrvatskog jezika, projekata zapošljavanja u suradnji s HGK-om, HUP-om i HZZ-om te financijsku potporu za povratnike. Jeste li zadovoljni s planom? Mislite li da će se više Hrvata ohrabriti na povratak u domovinu?

Preduvjet je svakako gospodarska situacija, konkurentna plaća zemljama Zapadne Europe, prihvatljivi uvjeti stanovanja i mogućnost zapošljavanja koja će ih privlačiti. Jako je važna i sigurnost života, koja je primjerice u Hrvatskoj zavidno visoka u odnosu na Zapad. Možda bi se na povratak odlučili i kad bi se znatno olakšala administracija. Mislim da zainteresiranih ima, važne su okolnosti.   

U izradi novog akcijskog plana za provedbu nacionalnog plana razvoja odnosa Republike Hrvatske s Hrvatima izvan domovine sudjelovao je i Savjet Vlade. Koja je bila Vaša uloga, ali i uloga Savjeta u krojenju ovoga važnog dokumenta?

Prije deset godina postao sam predsjednik Hrvatske državne samouprave. Iz iskustva s te pozicije mogu reći da nam je nedostajao uhodani sustav u politici koja se brine o Hrvatima izvan Republike Hrvatske i mislim da je ovaj akcijski plan dokaz da se to promijenilo. Važno je da se točno definira kome se i za što se mi koji živimo izvan Hrvatske obraćamo, kako će se to što trebamo financirati i u konačnici koje aktivnosti možemo planirati dugoročno. Plan razvoja dokazuje da je sada izgrađen sustav koji je počeo djelovati, jer osim nekog temelja za planiranje važna nam je i bolja i konkretnija suradnja s raznim tijelima.

Hrvati iz Mađarske već desetljećima blisko surađuju s Hrvatskom maticom iseljenika. Kako biste ocijenili dosadašnju suradnju i na kojim programima bi hrvatske institucije koje se bave iseljeništvom mogle dodatno pomoći u očuvanju hrvatskog identiteta Hrvata u Mađarskoj?

Hrvatska matica iseljenika je pojam kad govorimo o institucijama koje se bave Hrvatima izvan domovine. S obzirom na njezinu višedesetljetnu ulogu, Matica je bila ustanova koja se najviše brinula o nama i prije i za vrijeme nove hrvatske države. Htio bih zaista naglasiti da zaposlenicima iz Matice briga o Hrvatima izvan domovine nije samo posao, već primarno osjećaj da žele pomoći. Svih ovih godina prate naš rad i pokušavaju pomoći na razne načine. Utemeljenjem Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan RH uloga Matice se promijenila na način da su manje prisutni administrativno, a više u društveno-kulturnom i jezičnom segmentu, što je kompatibilno i s našom prvom zadaćom – očuvanjem hrvatskog identiteta.

Iznimno nam je važna suradnja s Maticom jer ima neke jedinstvene programe koje nema nitko drugi, a jako su važni za Hrvate izvan domovine jer im pokazuju tko su i što su najvažnije odrednice jednog naroda. U sklopu tih programa upoznajemo i sunarodnjake, a ono što želim posebno istaknuti jest da su predstavnici Matice gotovo uvijek prisutni i na našim događajima i podržavaju nas. Na svakom susretu s predstavnicima institucija iz Hrvatske daju nam do znanja da smo im važni i da se brinu o nama. Posebno bih istaknuo izvrsnu suradnju sa Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan Republike Hrvatske, njihovu stručnost i uvijek izraženu spremnost za pomoć.

Autor: CroExpress, Hrvatska matica iseljemika Datum objave: 20.02.2025.