Izbori u saveznim zemljama (Länderima) Njemačke bivaju zanimljivi samo ako njihovi rezultati uspiju promijeniti sastav gornjeg doma saveznog parlamenta Bundesrata. To će se vjerojatno dogoditi nakon izbora u pokrajinama Saskoj i Tiringiji.

Doduše, u Saskoj je Kršćansko-demokratska stranka CDU premijera Michaela Kretschmera dobila 31, 9 posto glasova, ali odmah nakon nje se nalazi desničarska oporbena partija Alternativa za Njemačku, AfD, koju predvodi Gerd Urban s 30,6 posto glasova, te nakon njega dolazi senzacija, tek nakon samog njezina osnivanja prije nekoliko mjeseci populistička stranka bivše komunistkinje i ljevičarke Sahre Wagenknecht postigla je 12,8 posto i time postala treća po snazi u toj pokrajini.

Socijaldemokrati osvojili su 7,3 posto, zeleni 5,1 posto, ljevica  nije uspjela preskočiti granicu od 5 posto ali je zahvaljujući dvama direktnim mandatima ipak ušla u pokrajinski parlament.

U pokrajini Tiringiji desničarska stranka AfD dobila je najviše glasova, 32,8 posto, pa njezin čelnik Björn Höcke traži da prvi dobije mandat za sastav vlade, te ako ne uspije mandat dobiva drugi i ako taj ne upije treći po broju glasova na izborima itd. A Höcke nije bilo tko, on je najizrazitiji neonacist u istočnoj Njemačkoj, ako ne i u cijeloj državi, pa ga se prema presudi jednog suda može nazvati i fašistom. Na treće mjesto došla je Sahra Wagenknecht sa svojom istoimenom strankom, BSW, dobivši 15,8 posto glasova.

Još postoje razne mogućnosti za stranke  koje su prešle  granicu od  5 posto glasova pa bi moglo doći do raznih  koalicija jer, primjerice ako krajni desničsari budu prvi po broju glasova u nekoj pokrajini, oni bi mogli ostati bez mandata za sastav vlade ako ih druge stranke odbiju i nađu za sebe povoljnijega partnera.

Naime, nekako svi dosad zaziru od koaliranja s Alternativom za Njemačku jer u njezinim redovima ima prevše sentimentalnih nacionalista i proputinovskih političara koji bi najradije Ukrajinu predali u šape ruskoga medvjeda. Mnogi glasači AfD-a također se naveliko mršte kad čuju da se vodstvo njihove stranke može nazivati fašističkim što je tako drastično potvrdio utjecajni tjednik Der Spiegel od 17. 08. stavivši navedenoga Höckea u prvi plan najistaknutijih neofašista u svijetu među kojima se na drugom mjestu nalazi predsjednica francuske stranke Nacionalno okupljanje Marine Le Pen, dok je treće mjesto zauzeo američki predsjednički kandidat Donald Trump.

Spiegel navodi čitavu hrpu knjiga američkih autora koji nastoje dokazati, što im tek djelomično uspjeva, da fašizam podiže svoju stravičnu glavu u nizu europskih i inih država pa spominje Putinovu Rusiju, Modijevu vladu u Indiji, postfašističku talijansku premijerku Meloni, gospođu Le Pen u Francuskoj, predsjednika Mileisa u Argentini, Orbana u Mađarskoj, Wildesa u Nizozemskoj itd.itd.

Zanimljivo je da među ove, nazovimo ih uvjetno neofašiste, nije ubrojen i srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić premda njegov režim slični prije navedenim režimima.Valjda Srbija kao država nije toliko važna u svjetskoj politici koliko navedeni diktatori i autokrati.

Ako bi Njemačka skliznula u društvo „nesigurnih država“ bilo bi to fatalno za Europsku Uniju u kojoj je ona skupa s Francuskom motor njezina boljitka. I Francuska boluje od nesigurnosti nakon što je predsjednik Macron bez ikakve potrebe raspisao parlamentarne izbore na kojima je njegova stranka došla tek na treće mjesto, pa sada traži paartnera za sastav nove vlade. Španjolska se nalazi na rubu anarhije od kad je njezin premijer Sanchez potražio savezništvo separatističkih stranaka da čuvaju njegovu manjinsku vladu.

U Italiji su odbijeni prijedlozi premijerke Melone da ojačaju pokrajine i narod na neposredan način bira predsjednika vlade. U Austriji bi na idućim izborima mogla izbiti na prvo mjesto jedna desničarska stranka. Kao što vidimo, Europa boluje od nesloge i nesigurnosti, pa ako ona padne i to nakon što Trump pobijedi na američkim predsjedničkim izborima nema više NATO-a, nema više EU-a i nema više Zapada kao političke i gospodarske zajednice. Na ruševinama navedenih organizacija ruski će predsjednik Vladimir Putin sazidati euroazijsku zajednicu država u kojoj će carsko-boljševička Rusija biti hegemon dok će sve ostale zemlje postati njezine kolonije.

Zvuči strašno ali to bi se moglo dogoditi ako europske države nastave sa svojim sebičnim politikama ne obazirući se na naše povijesne, kulturološke i vjerske zasade koje su još žive i vitalne.

Ovdje ipak moramo pojasniti da one koje neki ljevičarski autori nazivaju fašistima, ipak nisu to, nego jednostavno konzervativci, koji su shvatili kako globalizam i nezajažljivi bilo lijevi ili desni kolektivizam mogu naveliko štetiti njihovim narodima i državama pa pomalo stežu uzde svojih politika kako bi spasili ono što se još dade spasiti nakon selidbe naroda iz Afrike i Azije u Europu, nepoštivanja samoodređenja malih nacija i razuzdanoga kapitalizma koji uništava prirodne i ljudske resurse prije svega malih nacija.

Što se tiče hrvatskih desničara. oni valjda spadaju među najgluplje u Europi, jer dok sve desne stranke u Europskoj Uniji neuzastavljivo postižu uspjehe na izborima i većim dijelom sudjeluju u vlasti svojih zemalja, hrvatski desničari i nakon relativnih izbornih pobjeda uništavaju sami svoje uspjehe što se tako zorno vidi u nedavnom raspadu Domovinskoga pokreta od kojega će biti stvorene dvije nejake stranke, ako ne i više nih, tako da će sve doći na marginu i onako siromašnog političkoga života u Hrvatskoj.

Zašto je to tako teško je objasniti, mi bismo to nazvali političkom  nepismenošću ili, kako su govorili stari Grci, idiotisom, na štetu naroda i države. Vrijeme je da se pošteni i ozbiljni rodoljubi trgnu i osnuju savez demokratskih stranaka za obranu hrvatske samosvojnosti, demokracije i suradnje sa sličnim političkim snagama u Europi i svijetu.

Autor: Gojko Borić/Köln Datum objave: 04.09.2024.