PROČITAJ NAJNOVIJE VIJESTI IZ HRVATSKOG ISELJENIŠTVA

20.08.2019
tekst
tekst

Istinite priče

ZAGREB - PARIZ - ZAGREB Davne godine, dok sam još bio poprilično maloljetan, zaljubio sam se u djevojku na moru

Ilustracija (foto: pixabay.com)

Ilustracija (foto: pixabay.com)

I ona mi je uzvratila.

Autor: CroExpress/Damir Lacković

Govorila je francuski, a ja njemački. No, emocije ionako govore svojim jezikom.

Nakon dva tjedna druženja, već sam pomalo pričao francuski. Bila se strašno rastužila kad je s roditeljima odlazila. U to vrijeme nije bilo današnjih sredstava internet komunikacije. I bojala se da ta ‚morska ljubav‘ ne prestane tim odlaskom.

Ma koliko ne znao francuski, obećao sam joj doći do Pariza.

Te jeseni je već dobrano lišće počelo padati, kad sam roditeljima rekao da ću prespavati nekoliko dana kod prijatelja s kojim sam sjedio u klupi u srednjoj. Sjeo sam na vlak i uz puno umješnosti se pridružio nekim odraslim putnicima da bih lakše prešao kao maloljetnik puno tadašnjih graničnih prijelaza.

Došao sam u Pariz sam, samo s adresom na papiriću, vrlo skromnog novčanog iznosa na raspolaganju, pa nisam mogao uzeti taksi. Uzeo sam plan grada na prvom kiosku. Satima sam hodao do njene kuće i veselio se njenom izrazu iznenađenja kad otvori vrata.

Iznenađenje je bilo potpuno a njeno veselje neizmjerno. Dok je kuhala nešto za jesti, sjeo sam i napisao svoje prve stihove koji su bili moj nastavak na Prevertovu pjesmu o tri šibice. Čitao sam joj te stihove a ona je plakala kao da je svaku riječ razumjela.

Nismo bili skupa ni 24 sata, a ja sam se morao vratiti. I opet dugi sati putovanja vlakom. I opet analitičko promatranje putnika kojima se mogu pridružiti da mogu maloljetan prijeći sve te, tada brojne, granične kontrole.

Dugo smo se dopisivali na nekoj čudnoj mješavini jezika. No, pisma su se s vremenom ipak prorijedila i jednom prestala...
Ostali su moji nezgrapni - prvi stihovi kao emotivni dnevnik koji sam tada počeo pisati.

* * *
'Bijela soba, tišina u njoj
Kroz zatvorene prozore lagano dopire
muk Grada ljubavi

U sobi ti, stvarna,
senzibilna, ranjiva...

Na prozorima crni zastori,
jasno vidim samo tvoje obrise,
i osluškujem tvoj lagani hod

Još mi je Prevert dao tri šibice...

No ni one ne mogu rasvijetliti ovu daljinu!

Paris i Zagreb,
dva grada kraj rijeka koje teku
svaka u svom smjeru
no što im je zajedničko?
Ti, ja i nevidljiva nit ljubavi
koja nas povezuje"

Pariz, 1981. D.L.

28.07.2019.

Izdanje br. 39

CroExpress u PDF izdanju!

Pogledaj sva izdanja

Preuzmi

© CroExpress 2019.