PROČITAJ NAJNOVIJE VIJESTI IZ HRVATSKOG ISELJENIŠTVA

13.12.2019
tekst
tekst

Istinite priče

DAVOR I ANĐELA NA SOLOMONSKIM OTOCIMA Nije ih lako naći, ali uspjeli smo! Jedan od prostora na Planeti gdje se još uvijek mogu pronaći ljudi koji žive vrlo tradicionalno

Foto: Davor Rostuhar

Foto: Davor Rostuhar

Došli smo ovdje potražiti ultimativnu pacifičku egzotiku – i pronašli smo je!

Br. pregleda: 1893

Autor: CroExpress/Davor Rostuhar

Nova zemlja!! Solomonski otoci!! Melanezija!!

Što je raj bez ljudi? Na ovom putovanju pronašli smo već nekoliko rajskih prostora u kojima je priroda neiskvarena, egzotična i nadrealno lijepa. Sve da bih došao do istog zaključka do kojeg sam došao u svom projektu 'Džungla' – da nije to to, ako raj koji zamišljam ne naseljavaju ljudi. Divni, dragi ljudi koji žive u potpunom skladu s prirodom koja ih okružuje. Zato smo nakon Palaua otišli na Solomonske otoke…



Tamo negdje gdje tirkizno plavi ocean ljubi džunglu, daleko od velike ceste, struje i signala, ugnijezdilo se prekrasno selo čiji stanovnici žive potpuno samo-održivo. Novac praktički i ne koriste, osim za školarine. Sve što trebaju, sami izrade ili pronađu u prirodi oko njih.

Znaju oni za sve 'blagodati' modernog načina života, međutim biraju živjeti tradicionalno. Proveli smo deset dana u toj zanimljivoj zajednici koju ću vam predstaviti u idućih par dana.


Za vrijeme našeg boravka u dalekom selu na Solomonskim otocima, nastojali smo se što više prilagoditi lokalnom stilu života, što nam i nije pretjerano teško palo.

Dobili smo jednu drvenu kućicu za spavanje, ognjište za kuhanje, osnovno posuđe a Anđela je čak dobila travnatu suknju na korištenje (i tu i tamo koje dijete na čuvanje).


Mi smo ponijeli sami svoju hranu i pretežno kuhali rižu s tunom, međutim svako toliko smo dobivali krumpire, taro ili razno voće od lokalaca.

Struju nismo imali, mada poneka kuća ima malu solarnu ploču, ali nismo im htjeli trošiti. Obližnja škola ima generator pa sam tamo napunio baterije za fotić i dron, a moj Note9 je izdržao svih 10 dana na zrakoplovnom modu bez punjenja. Dan bi nam počeo s pijetlovima već između 5 i 6 ujutro a završavao čim padne duboki mrak, oko 19h.

U selu se pretežno jedu taro, slatki krumpir, manioka, razno samoniklo bilje i voće poput ananasa, papaje, manga i sl....

Objavljuje Davor Rostuhar - pisac i fotografSrijeda, 12. lipnja 2019.
___________________________________________________________________________

Moje ime je Davor Rostuhar, i kao što sam naziv kaže - bavim se pisanjem i fotografiranjem.

Dio vas me zna preko putopisnih projekata na kojima radim već pola svog života. Putovanje biciklom do Egipta,„lutanja s ciljem“ po Aziji, istraživanja džungli Papue i Amazone, dva velika putovanja motorom po Africi, ekspedicija po planinama Butana…

Možda ste čitali neku od pet putopisnih knjiga koje sam objavio.

Dio vas me poznaje po brojnim reportažama za National Geographic i Meridijane. Možda ste vidjeli i moju izložbu „Hrvatska iz zraka“ ili istoimenu fotomonografiju.

Manji dio vas me zna sa Sljemena ili s nasipa, gdje me vidite kako vučem kamionske gume i pitate se: 'Zašto?'

Zato što sam se pripremao za ostvarenje svog Polarnog sna - odlazak na Prvu hrvatsku solo ekspediciju na Južni pol.


14.06.2019.

Izdanje br. 39

CroExpress u PDF izdanju!

Pogledaj sva izdanja

Preuzmi

© CroExpress 2019.