Autorica: Ina Vukić, Sydney
Travanj 2019., bez imalo sumnje, impresionirat će australsku hrvatsku zajednicu, uostalom i cijelu australsku i svjetsku zajednicu, kao mjesec koji vraća u sjećanje teške uspomene na krajnje brutalno izopačavanje hrvatskog imena iz 1970-ih (čiji se teški učinci još i danas osjećaju) koje je podupirala i osmišljavala tajna služba komunističke Jugoslavije (UDB-a), ali i – mjesec koji obasjava nadu za istinskom pravednošću i dugo, dugo iščekivanje otkrivanja istine. Izdanje nove knjige Hamisha McDonalda ‘Opravdana sumnja – špijuni, policija i Hrvatska šestorica’ bit će u središtu pozornosti mnogih skupova u vrijeme promocije te knjige u Sydneyu i Canberri u travnju. U iščekivanju promocije ove knjige razgovarala sam u Sydneyu s Hamishom McDonaldom.
‘Kuc, kuc – vruća je ljetna noć, a Roger Rogerson je na ulaznim vratima s posadom najžešćih policajaca Sydneya. Pronađeni su štapići gelignita, a obiteljske mladiće odvode u tešku noć u sjedištu biroa kriminalističke istrage, a pridružuju im se i drugi uhićeni u istovremenim pretresima po gradu. Za njih i za cijelu zajednicu migranata iz Hrvatske to je početak noćne more koja završava 15-godišnjim zatvorskim kaznama za terorističku urotu. Ali čak i tijekom desetomjesečnog suđenja, u policijskom slučaju pojavile su se rupe. Kasnije je glavni krunski svjedok na televiziji priznao da je izmislio svoje presudno svjedočanstvo.
Desetljećima kasnije, slučajna referenca privukla je novinara Hamisha McDonalda da istraži ovaj slučaj. Otkrio je dokaze kako su velikim trudom vlasti prikrivale od suda: da je krunski svjedok bio agent jugoslavenske tajne službe i da je bio pod ASIO nadzorom. Knjiga pokazuje kako su nereformirana policija, nesposobni političari, spletkari sigurnosnih službi i suci koji se međusobno tapšaju po leđima pridonijeli najvećem podbacivanju pravde u Australiji. To je podzemni dio Sydneya, s međunarodnim spletkama i špijunažom’, stoji na stražnjoj korici nove knjige Hamisha McDonalda na engleskom jeziku. 
Slučaj ‘Hrvatske šestorice’ predmet je vašeg istraživačkog novinarstva i pisanja već mnogo godina. Kada i što vas je privuklo baš ovom predmetu?
– Moje zanimanje potaknulo je popratno navođenje ovog slučaja u potpuno nepovezanom slučaju, tj. istraga iz 2007. o ubojstvu pet australskih TV novinara na portugalskom Timoru još davne 1975. godine. Počeo sam kopati, tražiti informacije sukladno Zakonu o slobodi pristupa informacijama (FOI), čitati zapisnike sa suđenja (5000 stranica), pokušavajući upoznati policajce i odvjetnike. Napisao sam dugačak članak za The Sydney Morning Herald 2012. godine. To je dovelo do toga da je Vrhovni sud NSW-a naručio suca da vidi je li potpuna sudska revizija presuda opravdana. Rekao je da nije. No, tada je 2016. izašao treći svezak službene povijesti ASIO-a, australske domaće službe sigurnosti. Na temelju tajnih arhiva ASIO-a, opisao je slučaj ‘Hrvatska šestorica’ kao ‘podbacivanje pravde’. To me natjeralo da se vratim slučaju. Ova knjiga je rezultat.
Možete li mi reći gdje i koje ste puteve morali proći u potrazi za istinom o ovom slučaju?
– Ponovno sam pročitao transkripte suđenja i dvije razine žalbe. Biti u stanju izvući ih na duljinu knjige, a ne u novinski članak, značilo je da sam mogao napraviti analizu pristranosti u policijskim i pravosudnim sustavima u vrijeme koje je bilo vrlo nepovoljno za ovih šest optuženika. Tako, bilo je i drame u sudnici. Ali što sam više gledao na to, tamno se područje pojavilo u ulozi Vice Virkeza (pseudonima Vitomira Misimovića), bosanskog Srbina koji se pretvarao da je Hrvat i katolik koji je policiju doveo do osoba, a zatim je svjedočio protiv njih. Kao što sam otkrio (uz vašu pomoć, Ina!), umro je 2014. godine, u svom rodnom selu. Ali u Hrvatskoj i Srbiji 2017. godine uspio sam stvoriti sliku načina djelovanja UDB-e u Australiji i kako je ona mogla manipulirati australskim vlastima protiv hrvatskih nacionalista. Nažalost, nisam uspio u pristupu sadašnjoj srpskoj sigurnosnoj službi, koja sjedi na bivšoj saveznoj arhivi UDB-e, da otvori arhive. Arhiva hrvatske UDB-e sada je otvorena, ali je sanitarizirana ili pročišćena prije nego što se bivši režim raspao. Ali onda je zahtjev preko Nacionalne arhive Australije za pristup ASIO zapisima o slučaju počeo davati rezultate. Isti podržavaju zaključak službene povijesti ASIO.
Što je na vas kao novinara i člana našeg društva ostavilo najjači utisak tijekom istraživanja ovog slučaja?
– Povratak u vremenu u Australiju 1970-ih godina bilo je putovanje kroz vrijeme ne samo do pred-digitalne tehnologije, već i za društvene stavove koje bi mladi danas smatrali nevjerojatnim. Bilo je to doba nevjerojatne naivnosti o zlouporabama policije, sudskoj pristranosti i stranom uplitanju, a također i era etničkih stereotipa koja se znatno razlikuje od trenutnih verzija. Kao osoba, to je upoznavanje tijekom proteklih 12 godina nekih iz skupine Hrvatska šestorica i članova obitelji. Oni su dobri ljudi. Oni zaslužuju lijek za ovu nepravdu, čak i ovako kasno.
Zašto naziv knjige ‘Opravdana sumnja – špijuni, policija i Hrvatska šestorica’?
– Po našem pravnom sustavu izvan opravdane sumnje je standard dokazivanja kako bi se nekog moglo osuditi. Taj standard se u ovoj priči stalno pojavljuje. Virkez se odrekao svojeg iskaza. Pokazalo se da je policija NSW-a bila opterećena korupcijom i zlostavljanjem u vrijeme uhićenja. Ipak, tijekom sudskih žalbi i zahtjeva za sudskim preispitivanjem, suci su se držali priznanja koje je šestorica navodno dala kao dokaze koji ukazuju da je njihova krivnja izvan svake sumnje – iako su u pet slučajeva ta priznanja bila nepotpisana, a iznijela ih sudu detektivska jedinica sada notorna po mlaćenju, punjenju (namještanje dokaza) i ‘verbalingu’ (izmišljanje ispovijedi). Savezna je vlada uskratila poroti, odvjetnicima i Apelacijskom sudu te Visokom sudu Australije svoja ASIO saznanja o Virkezovoj ulozi kao agenta UDBe. Dakle, postoje špijuni – jugoslavenski i australski – i policija.
Kako mislite da je moguća ovakva katastrofa u pravnom sustavu u zemlji poput Australije?
– Usred širenja straha od terorizma, normalne sumnje i građanske slobode obično bivaju bacane van, kroz prozor. Policija se obično koprca kroz političke slučajeve ne bi li pronašla veze između aktivizma i nasilja, između misli i djelovanja. Naviknu se na izgradnju slučajeva protiv osumnjičenika za koje ‘znaju’ da su krivi. Podbacivanja protiv tako viđenih stranaca unutar društva se događaju, od slučaja Dreyfus iz 1894. u Francuskoj do slučaja Birmingham šestorice i Guildford četvorice tijekom sedamdesetih u Engleskoj. Ovo je bio naš ekvivalent. Zahvaljujući političkom ogorčenju zbog ASIO-a – Laburisti govoreći da su progonili ljevicu, a da su ignorirali ekstremnu desnicu – svi Hrvati u Australiji bivaju uprljavani kao ustaški nastavljači. UDB-a je to s oduševljenjem poticala.
Što se nadate da će izdavanje ove knjige postići za društvo u cjelini?
– Želio bih ohrabriti svakoga da zadrži prijetnje terorizma u razmjerima, i da ne stigmatiziraju cijelu zajednicu zbog dijela nekolicine svojih pripadnika. Uostalom, upravo smo vidjeli najgori čin terora u ovom dijelu svijeta, barem od kolonijalnog vremena, kojeg je izveo netko iz anglo-keltskog ‘mainstreama’. Moramo imati daleko jače sustave za provjeru obavještajnih agencija – poštovanje sudaca prema tvrdnjama Canberre o ‘nacionalnoj sigurnosti’ protiv otkrivanja podataka u ovom slučaju sada izgleda smiješno. Ali iznad svega, volio bih vidjeti da ova knjiga dovede do oprosta, isprike i naknade za Hrvatsku šestoricu.
Datum objave: 25.03.2019.
