CroExpress
Prije svega – svi moji prijatelji u Kini za sad su dobro. I ja sam dobro, sigurna na Bilogori. U samom početku kad je krenula zaraza virusom službenog imena 201-n-CoV u Kini nisu imali previše informacija. Virus se u Wuhanu pojavio u prosincu, a jedan od prvih ljudi koji je na virus upozorio bio je doktor Li Wenliang. Usred noći, službenici zdravstvene uprave u Wuhanu pozvali su dr. Li-a na razgovor zahtijevajući da im odgovori zašto je podijelio to upozorenje o virusu. Tri dana kasnije policija ga je primorala da potpiše izjavu kako njegovo upozorenje predstavlja ‘nezakonito ponašanje’. On je jedan od osmero doktora koji su se prvi susreli s virusom, također se i sam zarazio. Veliki je broj zaraženog medicinskog osoblja koji nadljudskim naporima pokušavaju pomoći svima. Bravo za sve koji odgovorno i predano rade svoj posao. Mnogi u Kini govore kako te doktore treba odlikovati, a političare pa, s njima nešto drugo…
Prije nego svi krenu upirati prstom na Kinu podsjećam da i mi u Hrvatskoj imamo razne političare. Eto, da se ovaj virus pojavio kod nas – ti naši političari bi bili zaduženi za donošenje važnih odluka. Uistinu je pravo pitanje kako bi se snašli. Zato još jednom molba svima – ne ismijavajte Kineze, ne vrijeđajte, ne omalovažavajte ljude koji se trenutno bore s virusom o kojem se tako malo zna, kojeg se svi boje i koji je u domove prisilno zatvorio milijune ljudi.
Nikome nije lako, a ako već nemate suosjećanje za one u nevolji – nemojte niti osuđivati, vrijeđati i misliti da se već sutra ovakva stvar ne može dogoditi i u Hrvatskoj.
Kina se nakon prvotnih krivih koraka snalazi dobro. Ovaj potez da se u karantenu stavi gotovo 60 milijuna ljudi, da ljudi slušaju upute i pridržavaju se uputa govori dovoljno o želji svih ljudi u Kini da se napravi u danoj situaciji ono najbolje što se može.
Moje mjesto u Kini udaljeno je gotovo 800 kilometara od Wuhana. Trenutno ima 7 zaraženih. Svi moji prijatelji su doma, ne izlaze ako baš ne moraju, ulice su prazne, malo toga radi. U jednom trenutku u mjestu je nestalo maski, moja prijateljica Maggie jako se prepala i provele smo sate na liniji smišljajući kako do maske za koju mnogi u Kini vjeruju da život znači. Sutra ću u dogovoru s ambasadom vidjeti kako poslati maske u Kinu, ako ću trebati pomoć – računam na sve Vas!
Puno ljudi me pita jesam li jela šišmiše. Nisam. I ja sama sam to pitala sve prijatelje u Kini. Nisu ni oni. Iskreno, nisam ni čula da se šišmiši jedu. Ali opet – Kina je ogromna, prehrambene navike su različite i vrlo često su bile uvjetovane velikom neimaštinom koja je Kinu zadesila prošlo stoljeće. I kod nas u Europi se jede svašta, jedna civilizirana Švicarska ima u ponudi kobasice od psećeg mesa, u Poljskoj se od psa rade poznate kreme za reumu. Ne branim nikoga – jesti životinje je meni općenito neprihvatljivo. Ali baš kao i kod nas – bolje da propadne selo, nego tradicija. I evo nas tu gdje smo.
Kinu je ovih dana preplavio val straha, panike, nepovjerenja i općenito je svima teško. Nekolicina mojih prijateljica ima male bebe, svi imaju starije članove obitelji, svi imaju nekoga koga vole svim srcem i za koga su zabrinuti više nego za sebe. Svi narodi na svijetu imaju neke svoje posebnosti – ono što nam je svima zajedničko je ljubav.
U ove teške dane za jedan od najstarijih naroda na svijetu, za narod koji je svojim otkrićima zadužio svijet, pokažimo svi zajedno malo više ljubavi i empatije. Sretni, zdravi i voljeni bili svi!
Antonija Putić je hrvatska producentica, spisateljica i redateljica.
Datum objave: 03.02.2020.
