Autor: CroExpress
U Beču je u utorak, 27.6.2017. postavljena spomen ploča hrvatskom eruditu Pavlu Ritteru Vitezoviću (1652.-1713.).
Projekt je ostvaren zahvaljujući trudu i financijskim sredstvima Austrijskog društva za kroatistiku, Družbe ‘Braća hrvatskog zmaja’ i Grada Zagreba, pod pokroviteljstvom Veleposlanstva RH u Beču.
Uvodno je potpredsjednik Hrvatskog društva za kroatistiku dr. Marijan Brajinović istaknuo kako se radi o drugoj spomen ploči postavljenoj u spomen Pavla Rittera Vitezovića u Beču, nakon što je prva iz 1926. g. u katedrali sv. Stjepana stradala u Drugom svjetskom ratu. Spomen-ploča je postavljena iznad već postojeće ploče Jurju Križaniću, na zgradi u kojoj se od 1624. do 1783. nalazio Hrvatski kolegij tj. Collegium Croaticum na adresi Schönlaterngasse 13 u prvom bečkom kotaru.
U sklopu svečanosti postavljanja spomen-ploče izlaganje o Ritteru Vitezoviću je održao jezikoslovac Alojz Jembih, redoviti profesor u trajnom zvanju hrvatske književnosti na Hrvatskim studijima, koji je tom prilikom objavio monografiju o Pavlu Ritteru Vitezoviću u izdanju družbe ‘Braća hrvatskog zmaja’. Ritter Vitezović je stanovao u Hrvatskom kolegiju od 1682. do 1683., gdje je vršio poslaničku dužnost grada Senja pri bečkom dvoru. Svojim djelom ‘Oživjela Hrvatska’ Ritter Vitezović predstavlja preteču hrvatske moderne nacionalne misli, zaključio je dr. Jembrih.
Znanstvenik koji je ostavio dubok trag u povijesnoj znanosti, književnosti, zemljovidu, tiskarstvu i nakladništvu, heraldici, latinskoj poeziji, hrvatskom jezikoslovlju i leksikografiji ovime je dobio zasluženo priznanje u samom središtu Beča.
Biografija
Hrvatski povjesničar, književnik i leksikograf bio je sin alsaškoga časnika Antuna Rittera i Senjanke Doroteje Lučkinić. Školovao se u Senju i u zagrebačkoj isusovačkoj gimnaziji, gdje mu je predavao J. Habdelić, a 1670. otišao je u Rim. Na njegovo je obrazovanje ponajviše utjecalo poznanstvo s polihistorom J. W. Valvasorom, za čije je djelo Topografija sadašnje Vojvodine Kranjske (1679.) izradio bakrorezne vedute gradova i utvrda. God. 1678. vratio se u Senj, gdje je sudjelovao u pograničnim sukobima s Osmanlijama, a 1683. sudjelovao je u borbama s Osmanlijama u Slavoniji i ugarskoj Podravini.
Bio je zastupnik Senja na Saborima u Sopronu, Požunu (Bratislava) i Beču, a 1684.–1687. poslanik hrvatskoga bana i staleža na dvoru i pri Ugarskoj dvorskoj kancelariji u Beču. Za boravka u Beču učio je geografiju. Nositelj je više naslova (zlatni vitez, naslovni podžupan Like i Krbave, dvorski savjetnik, barun).
Od 1690. boravio je u Zagrebu, gdje je djelovao na razvoj kulturnoga života. Sabor mu je 1694. povjerio vođenje Zemaljske tiskare u Zagrebu, prve tiskare u banskoj Hrvatskoj, u kojoj je potom tiskao neka od svojih djela. Nakon sklapanja Karlovačkoga mira (1699.), u službi grofa Luigija Ferdinanda Marsiglija te kao predstavnik hrvatskih staleža sudjelovao je u komisiji za određivanje hrvatsko-osmanske i hrvatsko-mletačke granice. God. 1710. dobio je u nasljedstvo posjed Šćitarjevo, zbog kojega se zapleo u imovinski spor. Zbog toga se sklonio u Beč, gdje je razvio opsežnu korespondenciju na latinskom, koja se danas čuva u Arhivu HAZU, Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici te u Hrvatskom državnom arhivu.
Datum objave: 29.06.2017.
