Autor: Zoran Stupar
Fra Ljubomir Šimunović je svećenik, franjevac, koji od 2007. vodi Hrvatsku katoličku misiju u Londonu. Od srpnja 2016. jednom mjesečno slavi sv. misu za Hrvate u Dublinu. S njim smo porazgovarali o njegovom misijskom radu.
Možete li nam ukratko predstaviti HKM London?
– HKM London gotovo pet desetljeća, uz pastoralnu skrb, unaprjeđuje čuvanje i promicanje etničkog, kulturnog i jezičnog identiteta Hrvata katolika u Ujedinjenom Kraljevstvu. Svjesni smo potrebe zdrave integracije, ali i opasnosti čiste asimilacije u britansko društvo. U misionarskom i evangelizacijskom duhu pomažemo u življenju autentičnoga katoličanstva. Kako obiteljski život u naše vrijeme donosi mnoge kušnje, nastojimo pohodom, razgovorom, blagoslovom i ohrabrenjem podržavati naše obitelji. Nedjeljna sveta misa na hrvatskom jeziku, u Crkvi Presvetoga Srca, nedaleko od Parlamenta, prigoda je za radosno slavljenje Gospodina na hrvatskom jeziku, jeziku naše duše, i rast u zajedništvu. Ljudi su naše blago. Imamo lijepu zajednicu i vjernike koji su aktivno uključeni u život zajednice.
Možete li procijeniti o koliko hrvatskih vjernika brine Vaša misija?
– Budući da je iz javno dostupnih izvora vidljivo kako je u Velikoj Britaniji oko 4000 Hrvata, od kojih je oko 2000 u Londonu, možemo reći da imamo sa njih oko 1000 osobni kontakt, što je dobra povezanost. U svrhu podizanja svjesnosti o djelovanju HKM London kao i povezanosti zajednice pokrenuta je i održavana uspješna misijska Facebook stranica, koja je otvorila novu dimenziju povezanosti i pastoralnom djelovanju. Bližimo se broju od 4 tisuće onih koji su nas lajkali, a objave nam dopiru i do 30 tisuća zainteresiranih. Dvojezičnim godišnjim časopisom Most-The Bridge promičemo u pisanoj formi hrvatski jezik, kulturu i običaje te nastojimo biti most i susretište hrvatske i engleske kulture. 
Koliko je prema vašoj ocjeni povezana hrvatska zajednica u Londonu u usporedbi sa, recimo, Njemačkom ili Austrijom?
– Mi smo relativno mala zajednica. Ta malenost nas čini ranjivima, ali nam je i na pomoć da možemo biti bolje povezani. Koliko god postojale kulturološke i druge razlike, sve više živimo u globalnom selu. Pastoralna skrb se u našoj zajednici nastoji usmjeriti konkretnom čovjeku u njegovoj stvarnosti. Paradoks vođenja relativno male katoličke zajednice kao što je ova u Londonu jest potreba i prigoda za osobnim susretanjem. Svakodnevno se trudimo da kroz osobne dodire budemo u vezi s onima koji su nam povjereni. Redovito održavamo godišnju duhovnu obnovu, kao i različite proslave i okupljanja. Prema mogućnostima pomažemo onima koji su u neprilikama.
Čime se uobičajeno bave Hrvati koje vi poznajete i s kojima se susrećete? Jesu li pretežito poslovni ljudi, radnici, medicinski djelatnici ili nešto treće?
– Uz poslovne ljude, financijske i informatičke stručnjake, radnike, medicinske djelatnike, nemali je broj studenata kako na redovnom studiju, tako i na specijalizaciji. Hrvatski su useljenici mahom visoko obrazovani i u UK su se našli zbog potrebe, ambicije ili bolje afirmacije svojih sposobnosti. Zadnjih godina sve je veća fluktuacija nestalnih useljenika, posebno studenata i profesionalaca iz Hrvatske, kao i Hrvata katolika iz Bosne i Hercegovine, koji imaju potrebu za živom crkvenom zajednicom i izvan domovine. Nerijetko se događa da mladi Hrvati, kao i cijele obitelji, iz drugih zemlja (od Njemačke do Australije) završavaju u Londonu. 
Crkva Presvetoga Srca
Kako je vama osobno biti Hrvat u Londonu?
– U Londonu sam temeljno zbog pastoralnog služenja svojim sunarodnjacima. Privilegij je biti u Londonu. Svojim bogatim kulturnim naslijeđem, raznolikošću ponuda i svim što jest nosi sa sobom velike mogućnosti. Život u ovoj zemlji nosi prigodu za boljim upoznavanje sebe samoga, ali veću zahvalnost za onim što naša domovina Hrvatska ima. Velike nacije, kao što je ova, mogu nas poučiti kako se cijeni svoje, strateški promišlja, usmjerava i djeluje. Svakodnevna prigoda suživota sa drugim i drugačijima može biti poticaj i ohrabrenje. Kada ste katolički svećenik u Londonu onda imate privilegij ne samo služiti svome narodu već i cijeloj Katoličkoj Crkvi.
Princ Charles i vojvotkinja Camilla posjetili su ovih dana Hrvatsku. Neki hrvatski iseljenici na sam spomen Velike Britanije kao prijateljske zemlje okreću očima. Kako Vi gledate na odnos Hrvatske s Velikom Britanijom danas i u budućnosti?
– Mi smo Hrvati imali tešku povijest pa smo ponekad skloni pojednostavljivanju i ostrašćenom govoru. Uz sve povijesne nesporazume, otkako je Hrvatska neovisna odnosi Ujedinjenog Kraljevstva i Hrvatske su sve bolji. Vjerujemo da će i u budućnosti London i Ujedinjeno Kraljevstvo Hrvatima biti odredište. Vjerujemo da ćemo uz Božju pomoć nastaviti biti živa zajednica koja će pomagati članovima rasti u vjeri, te čuvati hrvatsku kulturu, identitet i običaje. Našu zajednicu u budućnosti vidim ojačanu novim članovima koji će donositi novi zanos. Očuvanje hrvatskog katoličkog identiteta i rast u vjeri i zajedništvu naše je trajno poslanje. Otvoreni novome vremenu i prilikama u kojima nam je dano živjeti, svjesni smo kako nam je upravo identitet, kako svjetionik za novo pridošle članove, tako i sidro za vjernike koji već žive u Ujedinjenome Kraljevstvu. Svakome novom licu radujemo se otvorena srca. Svjesni da samo zajedno možemo ići naprijed u izgradnji zajednice na čvrstim temeljima povjerenja, uzajamnosti i solidarnosti. Želimo biti svjetionik hrvatske prisutnosti na Otoku. Oslonjeni na Božju providnost i dobru volju naših članova, s vedrinom gledamo u budućnost koja je u Božjim rukama.
Osim u Velikoj Britaniji, vi ste posljednjih mjeseci održavali svete mise i za hrvatske vjernike u Irskoj. Pričalo se i o uspostavljanju misije u Dublinu. Imate li kakvih novih informacija o tome?
– Budući da je Republika Irska ulaskom Hrvatske u Europsku uniju otvorila svoje granice hrvatskim građanima više od 8 tisuća njih je doselilo u Irsku u potrazi za poslom. U dogovoru sa dr. Tomislavom Markićem, ravnateljom Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu, od srpnja prošle godine, prvoga utorka u mjesecu slavim sv. Misu za Hrvate u dublinskoj crkvi sv Terezije. Dublinski nadbiskup je blagoslovio naša okupljanja. Hrvatski biskupi, iako zabrinuti što nemali broj Hrvata odlazi iz Domovine, pokazali su otvorenost pastoralnoj brizi o Hrvatima u Irskoj, pa se nadam da će od jeseni Bog providjeti svećenika koji će biti stalno prisutan, te će time i službeno biti utemeljena Hrvatska katolička misija u Dublinu. 
Fra Ljubomir i hrvatski vjernici u Dublinu
Kako vi gledate na pojačano iseljavanje iz Hrvatske posljednjih godina, osobito prema Irskoj i Njemačkoj?
– Seljenje je postalo znakom vremena. Svi mi koji smo duže ili kraće izvan Domovine, znamo vrijednost i ljepotu Lijepe naše. Iz osobnih susreta mogu posvjedočiti da je dobar dio onih koji su zadnjih godina napustili Hrvatsku pritisnuti poteškoćama (dugovima, manjkom posla i nade u bolje sutra). Cijena koju plaćaju nije malena. Stvara se slika kako se preko noći uspijeva. Ima onih koji uspiju, ali nažalost, i onih koji nespremno ulaze u brojne nevolje i poteškoće. Osim ‘loptanja’ krivnjom nadam se da će oni koji su odgovorni za vođenje naše Domovine danas i sutra, naći načina poboljšati životne uvjete a time i smanjiti razloge zbog kojih se napušta Hrvatska. I dalje vrijede riječi kardinala Kuharića kako se bez tuge ne napušta Domovina. Mladi ljudi koji su se zadnjih godina prihvatili izazov novog početka zavrjeđuju poštovanje zbog hrabrosti i spremnosti da se bore za bolje sutra. Sanjam dan kada će Hrvatska (kao npr. Irska) imati programe i raditi na tome da se iseljeni Hrvati vrate u Domovinu. Hrvatska zavrjeđuje bolju budućnost. Vjerujem da će korizmi hrvatskog naroda doći kraj. Isus je uskrsnuo. Hrvatski narod zavrjeđuje uskrsno jutro. Pobjednički mentalitet. Milost i radost novoga početka. Blagoslovljenost.
Datum objave: 31.03.2016.
